Beautiful. 👏👏👏👏👏 Love the balance between the instruments. Guess you haven’t dug up the Kreutzer. I’d love to hear that! Will you be posting more solo work? Hope so. 🙂
Dearest Jose, as always I am stunned at your kindness. Thank you wholeheartedly! I have at least located the hard drive, which is in a old laptop I don't use since at least 10 years. I hope to be able to retrieve the Kreutzer from there. And yes, I will certainly post more solo in the coming weeks! I have some old recordings to share. In the meantime, some big projects are in the making, but these will take more time of course! Thank you as always for your incredible kindness. All the best! Thomas
U Beethovenovim se djelima može, korak po korak, pratiti kako Uebermusik u naslijeđenom tonskom svijetu potiskuje stari ton, kako postupno prevladava, kako zaposjeda sve veći teritorij. To se ni s čime ne može usporediti. U slikarskom svijetu svatko slika jednim jezikom, to je onaj jezik kojim su pisali Haendel, Mozart i ostali. To je jezik na kojemu su pisali pjesnici od Sapfo do Keatsa. Ni slikar ni pjesnik niti itko drugi nije mogao jezik prenijeti i uzdići u drugi, nadljudski svijet. Glazba je - kaže on sam - umjetnost koja prelazi prag višeg svijeta, što ga umjetnost i znanost samo naznačuju. Nitko u umjetnosti osim Beethovena nije imao titansku prirodu. I presudne postaje su prepoznatljive. Prva djela sabrana oko Patetične sonate pisana su za violinu i klavir i orkestar. Ovdje počinje treperiti neobična odvažnost, koja se očituje u tome što naizgled sve ostaje netaknuto, ali se na skriven način pojavljuje zastrašujuća samovolja. Vjerojatno je u to vrijeme razbio prva uporišta u pozadini. Počeo je biti fragmentaran, nepredvidljiv, očaravajući i magičan. Forma je, naravno, ostala, dapače kao da se sve više usavršava. Uebermusik se probila u osjetilni tonski svijet i počela žariti. Druga se postaja, kao što je i Rolland primijetio, grupira oko Eroice i Appassionate. Nije teško pogoditi što bi ovdje bio smisao erupcije herojske strasti. Ovdje cijeli svijet gori crvenilom, a iz pobunjene tame pomaljaju se zmajevi u obliku plamena. Ali slijedi treća postaja, čija je uloga identična beethovenovskom pianu. Prigušivanje razbuktale strasti. Osobito Peta simfonija, i počevši od nje sve do Mise. Jezgrovitost sve više izbija u prvi plan. Ponegdje već zabljesne ono što se može naći samo u posljednjim sonatama i kvartetima. Za to nema riječi. Najviše što se približno može reći jest: brzina. Netko leti takvom brzinom kao nebesko tijelo svemirom, kao meteor, a taj strahoviti tempo koji se jedva može pratiti nije vrtoglav: onaj tko leti trezveno je samosvjestan, i ne samo što prati tempo već ga i diktira. Pri tome sve vidi, jer mu je dovoljna stotinka trena da nešto prepozna. Na taj način prohuja svjetlosnim godinama daleko, s bezgraničnim samopouzdanjem i disciplinirano. Krajnja postaja: posljednje sonate, velika misa i Deveta simfonija. Prijašnja slika se mijenja utoliko što ovdje na samoj sredini beskrajnog prostora stoji mag, kao dirigent, u skladu s pokretima njegova čarobnog štapića slijeva se kiša užarenih iskri - najednom se u stravičnom prasku izdigne surova planina, vrh joj kristalno zablista u glorioznom svjetlu - protutnje kometi - more se pokrene, lagano zanjiše, uzdahne. Naviru kozmičke vizije: lagano, pa naglo i munjevito, mirno, pa uzbuđeno - tiho, pa urlajući - i jedna volja, jedna snaga sve to rađa i time upravlja: veliki mag. ( B. H. )
What an incredible quote by Bela Hamvas, defying all preconceived perceptions around Beethoven's nature. I loved the concepts of "terrifying arbitrariness" and this profound quote: "Most that can be said approximately is: speed. Someone flies at such speed as a celestial body through space, like a meteor, and this terrible pace that can hardly be followed is not dizzying: the one who flies is soberly self-aware, and not only follows the pace but also dictates it. In doing so, he sees everything, because a hundredth of a moment is enough for him to recognize something. In this way, he flies light years away, with boundless self-confidence and discipline".
Вы прекрасны и в ансамбле. Ваша техника и красота звука на недосягаемой высоте.
Thank you wholeheartedly, what a wonderful comment and truly kind words! All the best to you! Thomas
What an amazing collaboration....and the score of the sonatas for us to follow...thank you ...
So kind, thank you for your kind words and for listening! All the very best! Thomas
Perfect harmony .
Thank you for listening and for these wonderful words! All the best! Thomas
@@ThomasSchwan Thanks for playing the music Thomas.
У Вас удивительно хороший звук во всех отношениях!!!!!
Thank you for your truly wonderful words and for listening to this interpretation, too! All the best to you! Thomas
Superb! BRAVI ad ENTRAMBI, Maestros Zosi & Schwan, from Acapulco!
Grazie di cuore!! Thank you for listening and for your wonderful words!! All the very best to you! Thomas
Beautiful. 👏👏👏👏👏 Love the balance between the instruments. Guess you haven’t dug up the Kreutzer. I’d love to hear that! Will you be posting more solo work? Hope so. 🙂
Dearest Jose, as always I am stunned at your kindness. Thank you wholeheartedly! I have at least located the hard drive, which is in a old laptop I don't use since at least 10 years. I hope to be able to retrieve the Kreutzer from there. And yes, I will certainly post more solo in the coming weeks! I have some old recordings to share. In the meantime, some big projects are in the making, but these will take more time of course! Thank you as always for your incredible kindness. All the best! Thomas
U Beethovenovim se djelima može, korak po korak, pratiti kako Uebermusik u naslijeđenom tonskom svijetu potiskuje stari ton, kako postupno prevladava, kako zaposjeda sve veći teritorij. To se ni s čime ne može usporediti. U slikarskom svijetu svatko slika jednim jezikom, to je onaj jezik kojim su pisali Haendel, Mozart i ostali. To je jezik na kojemu su pisali pjesnici od Sapfo do Keatsa. Ni slikar ni pjesnik niti itko drugi nije mogao jezik prenijeti i uzdići u drugi, nadljudski svijet. Glazba je - kaže on sam - umjetnost koja prelazi prag višeg svijeta, što ga umjetnost i znanost samo naznačuju. Nitko u umjetnosti osim Beethovena nije imao titansku prirodu.
I presudne postaje su prepoznatljive. Prva djela sabrana oko Patetične sonate pisana su za violinu i klavir i orkestar. Ovdje počinje treperiti neobična odvažnost, koja se očituje u tome što naizgled sve ostaje netaknuto, ali se na skriven način pojavljuje zastrašujuća samovolja. Vjerojatno je u to vrijeme razbio prva uporišta u pozadini. Počeo je biti fragmentaran, nepredvidljiv, očaravajući i magičan. Forma je, naravno, ostala, dapače kao da se sve više usavršava. Uebermusik se probila u osjetilni tonski svijet i počela žariti.
Druga se postaja, kao što je i Rolland primijetio, grupira oko Eroice i Appassionate. Nije teško pogoditi što bi ovdje bio smisao erupcije herojske strasti. Ovdje cijeli svijet gori crvenilom, a iz pobunjene tame pomaljaju se zmajevi u obliku plamena.
Ali slijedi treća postaja, čija je uloga identična beethovenovskom pianu. Prigušivanje razbuktale strasti. Osobito Peta simfonija, i počevši od nje sve do Mise. Jezgrovitost sve više izbija u prvi plan. Ponegdje već zabljesne ono što se može naći samo u posljednjim sonatama i kvartetima. Za to nema riječi. Najviše što se približno može reći jest: brzina. Netko leti takvom brzinom kao nebesko tijelo svemirom, kao meteor, a taj strahoviti tempo koji se jedva može pratiti nije vrtoglav: onaj tko leti trezveno je samosvjestan, i ne samo što prati tempo već ga i diktira. Pri tome sve vidi, jer mu je dovoljna stotinka trena da nešto prepozna. Na taj način prohuja svjetlosnim godinama daleko, s bezgraničnim samopouzdanjem i disciplinirano.
Krajnja postaja: posljednje sonate, velika misa i Deveta simfonija. Prijašnja slika se mijenja utoliko što ovdje na samoj sredini beskrajnog prostora stoji mag, kao dirigent, u skladu s pokretima njegova čarobnog štapića slijeva se kiša užarenih iskri - najednom se u stravičnom prasku izdigne surova planina, vrh joj kristalno zablista u glorioznom svjetlu - protutnje kometi - more se pokrene, lagano zanjiše, uzdahne. Naviru kozmičke vizije: lagano, pa naglo i munjevito, mirno, pa uzbuđeno - tiho, pa urlajući - i jedna volja, jedna snaga sve to rađa i time upravlja: veliki mag. ( B. H. )
What an incredible quote by Bela Hamvas, defying all preconceived perceptions around Beethoven's nature. I loved the concepts of "terrifying arbitrariness" and this profound quote: "Most that can be said approximately is: speed. Someone flies at such speed as a celestial body through space, like a meteor, and this terrible pace that can hardly be followed is not dizzying: the one who flies is soberly self-aware, and not only follows the pace but also dictates it. In doing so, he sees everything, because a hundredth of a moment is enough for him to recognize something. In this way, he flies light years away, with boundless self-confidence and discipline".