Čovek koji traži istinu upućen je na drugog čoveka da mu je otkrije - osluškivanje Duha Svetog

Поделиться
HTML-код
  • Опубликовано: 16 окт 2024
  • DELA APOSTOLSKA - (12) - Kornelije, Dela 9, 31-43. i Dela 10, 1-
    U razgovoru učestvuju:
    prof. dr Zorica Kuburić, sociolog religije i porodični terapeut
    Petar Jenić, psihoterapeut.
    28. Septembar 2024.
    Dela apostolaka 9, 31- 43:
    A crkve po svoj Judeji i Galileji i Samariji bijahu na miru, i napredovahu, i hođahu u strahu Gospodnjem, i umnožavahu se utjehom svetoga Duha.
    I dogodi se kad Petar obilažaše sve, da dođe i k svetima koji življahu u Lidi.
    I nađe tamo jednoga čovjeka po imenu Eneju, koji već osam godina ležaše na odru, jer bješe uzet.
    I reče mu Petar: Eneja! iscjeljuje te Isus Hristos, ustani i prostri sam sebi. I odmah usta.
    I vidješe ga svi koji življahu u Lidi i u Asaronu, i obratiše se ka Gospodu.
    A u Jopi bješe jedna učenica, po imenu Tavita, koje znači srna, i ona bješe puna dobrijeh djela i milostinje što činjaše.
    I dogodi se u te dane da se ona razbolje i umrije; onda je okupaše i metnuše u gornju sobu.
    A budući da je Lida blizu Jope, onda učenici čuvši da je Petar u njoj poslaše dva čovjeka moleći ga da ne požali truda doći do njih.
    A Petar ustavši otide s njima, i kad dođe, izvedoše ga u gornju sobu i skupiše se oko njega sve udovice plačući i pokazujući suknje i haljine što je radila Srna dok je bila s njima.
    A Petar izgnavši sve napolje kleče na koljena i pomoli se Bogu, i okrenuvši se k tijelu reče: Tavito! ustani. A ona otvori oči svoje, i vidjevši Petra sjede.
    Petar pak pruživši joj ruku podiže je; i dozvavši svete i udovice pokaza je živu.
    I ovo se razglasi po svoj Jopi, i mnogi vjerovaše Gospoda.
    I dogodi se da on osta mnogo dana u Jopi u nekoga Simona kožara.
    Dela 10, 1- 48.
    A u Ćesariji bješe jedan čovjek po imenu Kornilije, kapetan od čete koja se zvaše Talijanska.
    Pobožan i bogobojazan sa cijelijem domom svojijem, koji davaše milostinju mnogijem ljudima i moljaše se Bogu bez prestanka;
    On vidje na javi u utvari oko devetoga sahata dnevi anđela Božijega gdje siđe k njemu i reče mu: Kornilije!
    A on pogledavši na nj i uplašivši se reče: što je Gospode? A on mu reče: molitve tvoje i milostinje iziđoše na pamet Bogu;
    I sad pošlji u Jopu ljude i dozovi Simona prozvanoga Petra:
    On stoji u nekoga Simona kožara, kojega je kuća kod mora: on će ti kazati riječi kojima ćeš se spasti ti i sav dom tvoj.
    I kad otide anđeo koji govori Korniliju, dozvavši dvojicu od svojijeh slugu i jednoga pobožna vojnika od onijeh koji mu služahu,
    I kazavši im sve posla ih u Jopu.
    A sjutradan kad oni iđahu putem i približiše se ka gradu, iziđe Petar u gornju sobu da se pomoli Bogu u šesti sahat.
    I ogladnje, i šćaše da jede; a kad mu oni gotovljahu, dođe izvan sebe,
    I vidje nebo otvoreno i sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na četiri roglja i spušta se na zemlju;
    U kome bijahu sva četvoronožna na zemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske.
    I postade glas k njemu: ustani, Petre! pokolji i pojedi.
    A Petar reče: nipošto, Gospode! jer nikad ne jedoh što pogano ili nečisto.
    I gle, glas opet k njemu drugom: što je Bog očistio ti ne pogani.
    I ovo bi triput, i sud se opet uze na nebo.
    A kad se Petar u sebi divljaše šta bi bila utvara koju vidje, i gle, ljudi poslani od Kornilija, napitavši i našavši dom Simonov stadoše pred vratima,
    I zovnuvši pitahu: stoji li ovdje Simon prozvani Petar?
    A dok Petar razmišljavaše o utvari, reče mu Duh: evo tri čovjeka traže te;
    Nego ustani i siđi i idi s njima ne premišljajući ništa, jer ih ja poslah.
    A Petar sišavši k ljudima poslanijem k sebi od Kornilija reče: evo ja sam koga tražite; što ste došli?
    A oni rekoše: Kornilije kapetan, čovjek pravedan i bogobojazan, poznat kod svega naroda Jevrejskoga, primio je zapovijest od anđela svetoga da dozove tebe u svoj dom i da čuje riječi od tebe.
    Onda ih dozva unutra i ugosti. A sjutradan ustavši Petar pođe s njima, i neki od braće koja bješe u Jopi pođoše s njim.
    I sjutradan uđoše u Ćesariju. A Kornilije čekaše ih sazvavši rodbinu svoju i ljubazne prijatelje.
    A kad Petar šćaše da uđe, srete ga Kornilije, i padnuvši na noge njegove pokloni se.
    I Petar ga podiže govoreći: ustani, i ja sam čovjek.
    I s njim govoreći uđe, i nađe mnoge koji se bijahu sabrali.
    I reče im: vi znate kako je neprilično čovjeku Jevrejinu družiti se ili dolaziti k tuđinu; ali Bog meni pokaza da nijednoga čovjeka ne zovem pogana ili nečista;
    Zato i bez sumnje dođoh pozvan. Pitam vas dakle zašto poslaste po mene?
    I Kornilije reče: od četvrtoga dana do ovoga časa ja postih, i u deveti sahat moljah se Bogu u svojoj kući; i gle, čovjek stade preda mnom u haljini sjajnoj,
    I reče: Kornilije! uslišena bi molitva tvoja i milostinje tvoje pomenuše se pred Bogom.
    Pošlji dakle u Jopu i dozovi Simona koji se zove Petar: on stoji u kući Simona kožara kod mora, koji kad dođe kazaće ti.
    Onda ja odmah poslah k tebi; i ti si dobro učinio što si došao. Sad dakle mi svi stojimo pred Bogom...

Комментарии •