A učenici punjahu se radosti i Duha svetoga.

DELA APOSTOLSKA - (14) - Petar opravdava svoje druženje sa neznabošcima. Dela 13.
U razgovoru učestvuju:
prof. dr Zorica Kuburić, sociolog religije i porodični terapeut
Petar Jenić, psihoterapeut.
14. oktobar 2024.
Dela apostolaka 13. glava:
A u crkvi koja bješe u Antiohiji bijahu neki proroci i učitelji, to jest: Varnava i Simeun koji se zvaše Nigar, i Lukije Kirinac, i Manail odgajeni s Irodom četverovlasnikom, i Savle.
A kad oni služahu Gospodu i pošćahu, reče Duh sveti: odvojte mi Varnavu i Savla na djelo na koje ih pozvah.
Tada postivši i pomolivši se Bogu metnuše ruke na njih, i otpustiše ih.
Ovi dakle poslani od Duha svetoga siđoše u Seleukiju, i odande otploviše u Kipar.
I došavši u Salamin javiše riječ Božiju u zbornicama Jevrejskima; a imahu i Jovana slugu.
A kad prođoše ostrvo tja do Pafa, nađoše nekakvoga čovjeka vračara i lažna proroka, Jevrejina, kome bješe ime Varisus,
Koji bješe s namjesnikom Srđem Pavlom, čovjekom razumnijem. Ovaj dozvavši Varnavu i Savla zaiska da čuje riječ Božiju.
A Elima vračar (jer to znači ime njegovo) stade im se suprotiti, gledajući da odvrati namjesnika od vjere.
A Savle koji se zvaše i Pavle, pun Duha svetoga pogledavši na nj
Reče: o napunjeni svakoga lukavstva i svake pakosti, sine đavolji! neprijatelju svake pravde! zar ne prestaješ kvariti pravijeh putova Gospodnjijeh?
I sad eto ruke Gospodnje na te, i da budeš slijep da ne vidiš sunca za neko vrijeme. I ujedanput napade na nj mrak i tama, i pipajući tražaše vođa.
Tada namjesnik, kad vidje šta bi, vjerova, diveći se nauci Gospodnjoj.
A kad se Pavle sa svojijem društvom odveze iz Pafa, dođoše u Pergu Pamfilijsku; a Jovan se odvoji od njih, i vrati se u Jerusalim.
A oni otišavši iz Perge dođoše u Antiohiju Pisidijsku, i ušavši u zbornicu u dan subotni sjedoše.
A po čitanju zakona i proroka poslaše starješine zborničke k njima govoreći: ljudi braćo! ako je u vama riječ utjehe za narod, govorite.
A Pavle ustavši i mahnuvši rukom reče: ljudi Izrailjci i koji se Boga bojite! čujte.
Bog naroda ovoga izabra oce naše, i podiže narod kad bijahu došljaci u zemlji Misirskoj, i rukom visokom izvede ih iz nje.
I do četrdeset godina prehrani ih u pustinji.
I zatrvši sedam naroda u zemlji Hanaanskoj na kocke razdijeli im zemlju njihovu.
I potom na četiri stotine i pedeset godina dade im sudije do Samuila proroka.
I od tada iskaše cara, i dade im Bog Saula, sina Kisova, čovjeka od koljena Venijaminova, za četrdeset godina.
I uklonivši njega podiže im Davida za cara, kome i reče svjedočeći: nađoh Davida sina Jesejeva, čovjeka po srcu mojemu, koji će ispuniti sve volje moje.
Od njegova sjemena podiže Bog po obećanju Izrailju spasa Isusa;
Kad Jovan pred njegovijem dolaskom propovijeda krštenje pokajanja svemu narodu Izrailjevu.
I kad svršivaše Jovan tečenje svoje, govoraše: ko mislite da sam ja nijesam ja; nego evo ide za mnom, kome ja nijesam dostojan razdriješiti remena na obući njegovoj.
Ljudi braćo! sinovi roda Avraamova, i koji se među vama Boga boje! vama se posla riječ ovoga spasenija.
Jer oni što žive u Jerusalimu, i knezovi njihovi, ne poznaše ovoga i glasove proročke koji se čitaju svake subote osudivši ga izvršiše.
I ne našavši ni jedne krivice smrtne moliše Pilata da ga pogubi.
I kad svršiše sve što je pisano za njega, skinuše ga s drveta i metnuše u grob.
A Bog vaskrse ga iz mrtvijeh.
I pokaziva se mnogo dana onima što izlaziše s njim iz Galileje u Jerusalim, koji su sad svjedoci njegovi pred narodom.
I mi vam javljamo obećanje koje bi ocevima našima da je ovo Bog ispunio nama, djeci njihovoj, podignuvši Isusa;
Kao što je napisano i u drugom psalmu: ti si moj sin, ja te danas rodih.
A da ga iz mrtvijeh vaskrse da se više ne vrati u truhljenje ovako reče: daću vam svetinju Davidovu vjernu.
Zato i na drugom mjestu govori: nećeš dati da tvoj svetac vidi truhljenja.
Jer David posluživši rodu svojemu po volji Božijoj umrije, i metnuše ga kod otaca njegovijeh, i vidje truhljenje.
A kojega Bog podiže ne vidje truhljenja.
Tako da vam je na znanje, ljudi braćo! da se kroza nj vama propovijeda oproštenje grijeha.
I od svega, oda šta se ne mogoste opravdati u zakonu Mojsijevu, opravdaće se u njemu svaki koji vjeruje.
Gledajte dakle da ne dođe na vas ono što je kazano u prorocima:
Vidite, nemarljivi! i čudite se, i nek vas nestane; jer ja činim djelo u dane vaše, djelo koje nećete vjerovati ako vam ko uskazuje.
A kad izlažahu iz zbornice Jevrejske, moljahu neznabošci da im se ove riječi u drugu subotu govore.