Obožavam ovaj podcast!! Obožavam ove normalne mame .. jer na Instagramu se uglavnom.prezentiraju one "mame iz knjiga" koje su navodno po P.s.-u a u stvarnos ti joj mama cuva dijete!! Ovo daj mi realnu mamu, daj mi realan zivot koji je 100 na sat !! Da vidim da nisam sama !! ❤❤❤❤❤
Inace dosad sam pogledala svih 6 epizoda i bas jedva cekala sljedeću. I 18.mi dr kaze sutra ujutro ides na dogovoreni carski, mene prime trudovi i rodim carskim u noci 19. Tako da polako dolazim k sebi i evo hranim ju i gledam podcast. I vjeruj mi tek sad kuzim neke stvari. Samo nastavi tako, odlicna si 😊🥰 pusa od mene i Maje ❤
Heej, heeej hvala Ti puno na javljanju i gledanju:)🙏! Cestitke na bebi od ❤️! Sretno curke! I polako u oporavak i upoznavanje! Slijedi najljepse doba!🥳🥳❣️❣️❣️
Joooojjj...😂 tako sam se nasmijala u vezi ovoga s pupkom...imam ih troje,i vjerujte mi,tek sa trećim sam se opustila u vezi toga..uvijek sam se nekako bojala čišćenja pupka..ništa drugo mi nije bilo problem,ničega se nisam bojala..ali to..užas jedan..ps.super ste..❤ samo da znate da me rasplakala rečenica: tata i mama me vole..zamišljam to malo dijete u tom trenutku,koliko je to teško..😢
Aaa, bas Vam hvala na lijepom komentaru. Cini se da je taj pupak cesta ‘trauma’, a Larisa je predivna u svojoj jednostavnosti , ali i otvorenosti. Slusajte / gledajte/ pratite i dalje!😘
Kad si kao roditelj umoran ili trebaš obavit neki poziv, napisat mail ili obavit nešto što ti želiš/trebaš, tada je naravno najlakše djetetu uvalit mobitel/crtiće. To je svakako jako efikasno - dijete će prihvatit mobitel, a ti ćeš u miru obavit to što si trebao. Upravo ta spoznaja da je to najlakše za napravit bi nas trebala navest na zaključak da ta metoda nije najispravnija. Alternativa crtićima je definiranje granica te poštovanje. Ja kad sam umoran i želim odmorit 30-45-60 minuta kažem svojoj kćeri upravo to. Tipa, "umoran sam i želim odmorit. Molim te se igraj u sobi ili radi što želiš, možeš čak bit sa mnom u sobi ali te onda molim da budeš tiho da u miru odmaram". Meni to funkcionira u 10/10 slučajeva. Ako vama ne uspjeva to je zato što ne znate definirat svoje granice. Vrlo vjerojatno odgajate dijete a da uopće ne definirate svoje granice već konstantno definirate njihove/djetetove. Kada kažeš djetetu "želim odmorit, umoran sam i želim da mi je mir u sobi. Treba mi energije i sna" nije isto kao i "odi u sobu i igraj se. Ne ulazi u moju, u njoj me pusti da sam sam". Da, obje prenose istu poruku - "ti budi u svojoj, a ja u svojoj sobi", ali način je drastično drugačiji. U prvoj varijanti govoriš iz svoje perspektive, govoriš svoje želje i potrebe (želim mir, trebam san, itd.), a u drugoj narešuješ djetetu što da radi a što pak ne smije radit i to bez ikakvog objašnjena i bez da išta otkrivaš o sebi (idi u svoju sobu, ne ulazi u moju, itd.). Da skratim, ako želiš da se dijete prema tebi razgovara na način da iznosi svoje misli, potrebe, strahove, želje i brige onda se na isti način odnosi i razgovaraj ti prema njemu. Kada se nečega bojiš kaži mu upravo to - reci mu da si ti taj koji se toga bojiš, a ne da ono ne smije to nešto raditi jer je to eto tako. Ako se dijete penje na visoko drvo reci mu da se bojiš, a ne da ne smije ići na drvo jer je drvo za "velike" i slično. Ako ne želiš da dijete psuje reci mu da te to užasava i da se toga sramotiš, a ne da to prestane radit jer će sad doć čika policajac. I tako dalje. Sve te rečenice poput "ovo se mora, ovo se ne smije, doć će ti ovaj, doć će ti onaj" su ništa drugo ne posuđivanje autoriteta (jer dijete se boji i poštuje policajca, a tebe/roditelja očito ne). Imam ja tu još puno toga za reć al da skratim - "Granice, blizina, poštovanje" i/ili "Kako reći NE mirne savjesti" oboje od Jespera Juula. Ukupno cca 200 stranice obje knjige.
@@PK-jq9mlupravo tako...ne znam,sve je to ok..ali nisu ni sva djeca ista,a isto tako niti roditelji..ne treba toliko filozofirati..svi to rade,90% roditelja..jedna sam od njih i nije me sram priznat..da,dajem im mobitel i igrice ako želim malo mira..
@@samo-mama u redu je ako se tvoje dijete ne može samo igrati dok ti želiš malo mira, i u redu je ako je jedini način da dijete bude samo taj da bude zaokupljeno crtićima. Kako god, preporučam ti da mobitel i igrice eliminirate. Stavi mu radije na TV crtić dugometražni od sat i pol. To je puno zdravija varijanta. Dijete kad ima mobitel u svojim rukama navikava svoj mozak na to da svake 2-3 minute prima novu dozu serotonina i dopamina (hormone sreće i ovisnosti). Gleda jedan crtić i čim mu dosadi on si pokrene drugi. I tako satima. I onda kad jednog dana dođe u školu i treba sjedit mirno 45 minuta onda nastaju problemi. Taj problem se eliminira tako da dijete gleda ove dugačke crtiće/filmove gdje nit ima kontrolu nad sadržajem nit navikava mozak da prima ogromne količine dopamina svakih nekoliko minuta.
@@PK-jq9ml ok, ima samo dvije godine i tu u biti nije ni pametno ostavit dijete samo u sobi. Sa 3-4 godine je već vrijeme da se to lagano promijeni, a do tad slobodno daj crtiće ali kao što sam rekao u drugom odgovoru - radije mu stavljaj dugometražne crtiće i to na TV-u, a ne da u rukama ima zaslon kojeg može svaki par trenutaka kontrolirat i mijenjat
@@bohnec1 Vjerovali ili ne, al’ moje dijete ni ne zna da na mobitelu postoje crtići. 😂 Samo i isključivo TV, definitivno najmanje zlo. Ja kontroliram sto gleda i koliko, a nigdje drugdje ni ne može traziti osim doma, jer nema TV-a, nema crtića. 😁
Sve je super i odlicno rekla,al mislim da je ipak previse da jedan djecak od 13 god bude 5 sati pod ekranom. Al uglavnom Larisa je jako pametna i inspirativna zena.❤️
U idealnim uvjetima moja malena ne bi smjela uopce gledati s obzirom na to da nema ni 2 godine, ali ipak joj ponekad moram dati jer je moram inhalirati, nesto hitno obaviti ili ponekad jednostavno sjesti na 10 minuta. Malo tko zivi zivot u idealnim uvjetima. Ova tema je zaista velika, vjerujem da se veliki broj roditelja muci oko toga. Slobodno pisite kako rjesavate tu problematiku! Svima ce nam dobre ideje dobro doci.
Pa možda je grozno,ali današnje vrijeme je tako..imaš obitelj,nije dovoljno da radi jedan roditelj,jer su cijene takve kakve jesu..znači,trebaš na posao,trebaš skuhati za obitelj..spremati i još svašta nešto,tako da apsulutno podržavam gledanje tv-a i svih tih uređaja,jer jednostavno želim i vrijeme za sebe...vjerujem da nitko ne dopušta gledanje 10h na dan..ali postoje jednostavno dani kad pustim sve,i samo nek mi netko nešto kaže..a ovi koji se najviše bune oko toga,najviše i daju djeci previše ekrana..
Ja znam da je danas drukcije vrijeme,ja sam jos donekle imala ok djetinjstvo..al mislim da neke granice moraju postojati. Moja majka bi meni dala 15min slobodnog vrimena za komp,a starijoj sestri pola sata..ima raznih igrica i stvari za mastu i igru😊
Što se tiče rečenica ala "Nisi pospremio sobu, nema igrica idućih 10 dana" to su ništa više ni manje nego kazne. Mnogi roditelji su u zabludi misleći kako su takve rečenice iskazivanje posljedica. "Ako ne napišeš zadaću ne smiješ s prijateljima u kino" zvučat će vam kao validna rečenica kojom djetetu iznosite posljedicu koja će se izvrišiti ukoliko vas ne posluša te kao dobra rečenica s kojom ćete disciplinirat vaše dijete. Ono što ne znate je to da to nije nikakvo iskazivanje posljedica već puko kažnjavanje. Posljedica je nešto drugo, posljedica je kad npr. dijete ne krene učit na vrijeme za usmeni pa dođe u školu i dobije jedinicu. Tada dijete nezadovoljno ocjenom drugi put odluči ranije krenut učiti za usmeni i dobije bolju ocjenu. Na taj način dijete samostalno samog sebe disciplinira. Kada vi na djetetovu jedinicu uskočite sa "sad ne smiješ na rođendan" vi samo još dodatno (i bespotrebno) kažnjavate već zabrinuto i tužno dijete. Kada se dijete igra loptom po stanu i razbije vazu, tada nema smisla dijete kaznit i zabranit mu, ne znam, igrice. Jer jednom će bit igrice, jednom rođendan a treći put kino. I što točno tu dijete ima za zaključit osim toga da kad nešto zezne da ćete mu vi oduzet nešto do čega je njemu jako stalo. Djeca puno bolje uče, tj. djecu se puno bolje disciplinira ako nam je reakcija iz naše perspektive i ako je uvijek jednaka. Dakle, ako dijete razbije vazu onda budite svoji - slobodno se naljutite, pokažite djetetu svoju ljutnju, pokažite da ste bijesni. Naravno, ne vrijeđajte ga i ne ugrožavajte mu integritet, već govorite kako se osjećate. Kada dijete dobije jedinicu pokažite mu zabrinutost. Kada napravi nešto za što se jako trudilo pokažite mu da ste ponosni. Kada napravi nešto pozitivno pokažite mu svoje oduševljenje i veselje. To su prirodne posljedice. Iz toga djece uče 100 puta bolje i kvalitetnije nego iz kazni. Kazne djecu samo uče tome da je prihvatljivo drugima štetiti kada nešto nije po našem. Iz toga se rađaju nasilnici i ljudi sa narcisoidnim poremećajem - ljudi koji smatraju da je u redu nasrnuti na nekoga kada nešto nije po njihovome. Takva djeca, kada odrastu, imaju nestabilne veze i odnose, a brakovi i veze su im ispunjeni nekonstruktivnom svađom. Više o ovome ima u knjizi "Izvan kontrole" autorice Shefali Tsabary. Dobra je i "Agresivnost - nov i opasan tabu" Jespera Juula. Simpatična je i "Željeli biste da su ovu knjigu pročitali vaši roditelji" Philippe Perry.
![Felix "Unfair" | [Stray Kids : SKZ-PLAYER]](http://i.ytimg.com/vi/Oswujxm2Ag0/mqdefault.jpg)
Obožavam ovaj podcast!! Obožavam ove normalne mame .. jer na Instagramu se uglavnom.prezentiraju one "mame iz knjiga" koje su navodno po P.s.-u a u stvarnos ti joj mama cuva dijete!! Ovo daj mi realnu mamu, daj mi realan zivot koji je 100 na sat !! Da vidim da nisam sama !! ❤❤❤❤❤
Joj, hvala puno!❣️trudimo se! Svaki ovakav komentar jako puno znaci!🙏
Bravo Larisa....kako zdravo razmišljanje👏
Prekrasna
Inace dosad sam pogledala svih 6 epizoda i bas jedva cekala sljedeću. I 18.mi dr kaze sutra ujutro ides na dogovoreni carski, mene prime trudovi i rodim carskim u noci 19. Tako da polako dolazim k sebi i evo hranim ju i gledam podcast. I vjeruj mi tek sad kuzim neke stvari. Samo nastavi tako, odlicna si 😊🥰 pusa od mene i Maje ❤
Heej, heeej hvala Ti puno na javljanju i gledanju:)🙏! Cestitke na bebi od ❤️! Sretno curke! I polako u oporavak i upoznavanje! Slijedi najljepse doba!🥳🥳❣️❣️❣️
Joooojjj...😂 tako sam se nasmijala u vezi ovoga s pupkom...imam ih troje,i vjerujte mi,tek sa trećim sam se opustila u vezi toga..uvijek sam se nekako bojala čišćenja pupka..ništa drugo mi nije bilo problem,ničega se nisam bojala..ali to..užas jedan..ps.super ste..❤ samo da znate da me rasplakala rečenica: tata i mama me vole..zamišljam to malo dijete u tom trenutku,koliko je to teško..😢
Aaa, bas Vam hvala na lijepom komentaru.
Cini se da je taj pupak cesta ‘trauma’, a Larisa je predivna u svojoj jednostavnosti , ali i otvorenosti.
Slusajte / gledajte/ pratite i dalje!😘
Kad si kao roditelj umoran ili trebaš obavit neki poziv, napisat mail ili obavit nešto što ti želiš/trebaš, tada je naravno najlakše djetetu uvalit mobitel/crtiće. To je svakako jako efikasno - dijete će prihvatit mobitel, a ti ćeš u miru obavit to što si trebao. Upravo ta spoznaja da je to najlakše za napravit bi nas trebala navest na zaključak da ta metoda nije najispravnija.
Alternativa crtićima je definiranje granica te poštovanje. Ja kad sam umoran i želim odmorit 30-45-60 minuta kažem svojoj kćeri upravo to. Tipa, "umoran sam i želim odmorit. Molim te se igraj u sobi ili radi što želiš, možeš čak bit sa mnom u sobi ali te onda molim da budeš tiho da u miru odmaram". Meni to funkcionira u 10/10 slučajeva. Ako vama ne uspjeva to je zato što ne znate definirat svoje granice. Vrlo vjerojatno odgajate dijete a da uopće ne definirate svoje granice već konstantno definirate njihove/djetetove. Kada kažeš djetetu "želim odmorit, umoran sam i želim da mi je mir u sobi. Treba mi energije i sna" nije isto kao i "odi u sobu i igraj se. Ne ulazi u moju, u njoj me pusti da sam sam". Da, obje prenose istu poruku - "ti budi u svojoj, a ja u svojoj sobi", ali način je drastično drugačiji. U prvoj varijanti govoriš iz svoje perspektive, govoriš svoje želje i potrebe (želim mir, trebam san, itd.), a u drugoj narešuješ djetetu što da radi a što pak ne smije radit i to bez ikakvog objašnjena i bez da išta otkrivaš o sebi (idi u svoju sobu, ne ulazi u moju, itd.).
Da skratim, ako želiš da se dijete prema tebi razgovara na način da iznosi svoje misli, potrebe, strahove, želje i brige onda se na isti način odnosi i razgovaraj ti prema njemu. Kada se nečega bojiš kaži mu upravo to - reci mu da si ti taj koji se toga bojiš, a ne da ono ne smije to nešto raditi jer je to eto tako. Ako se dijete penje na visoko drvo reci mu da se bojiš, a ne da ne smije ići na drvo jer je drvo za "velike" i slično. Ako ne želiš da dijete psuje reci mu da te to užasava i da se toga sramotiš, a ne da to prestane radit jer će sad doć čika policajac. I tako dalje. Sve te rečenice poput "ovo se mora, ovo se ne smije, doć će ti ovaj, doć će ti onaj" su ništa drugo ne posuđivanje autoriteta (jer dijete se boji i poštuje policajca, a tebe/roditelja očito ne).
Imam ja tu još puno toga za reć al da skratim - "Granice, blizina, poštovanje" i/ili "Kako reći NE mirne savjesti" oboje od Jespera Juula. Ukupno cca 200 stranice obje knjige.
Slažem se sa svime 300%. Ali mog dvogodisnjaka ne zanima jesam li ja umorna ili želim li 20 min. mira da srknem kavu i predahnem od života. 😩
@@PK-jq9mlupravo tako...ne znam,sve je to ok..ali nisu ni sva djeca ista,a isto tako niti roditelji..ne treba toliko filozofirati..svi to rade,90% roditelja..jedna sam od njih i nije me sram priznat..da,dajem im mobitel i igrice ako želim malo mira..
@@samo-mama u redu je ako se tvoje dijete ne može samo igrati dok ti želiš malo mira, i u redu je ako je jedini način da dijete bude samo taj da bude zaokupljeno crtićima. Kako god, preporučam ti da mobitel i igrice eliminirate. Stavi mu radije na TV crtić dugometražni od sat i pol. To je puno zdravija varijanta.
Dijete kad ima mobitel u svojim rukama navikava svoj mozak na to da svake 2-3 minute prima novu dozu serotonina i dopamina (hormone sreće i ovisnosti). Gleda jedan crtić i čim mu dosadi on si pokrene drugi. I tako satima. I onda kad jednog dana dođe u školu i treba sjedit mirno 45 minuta onda nastaju problemi. Taj problem se eliminira tako da dijete gleda ove dugačke crtiće/filmove gdje nit ima kontrolu nad sadržajem nit navikava mozak da prima ogromne količine dopamina svakih nekoliko minuta.
@@PK-jq9ml ok, ima samo dvije godine i tu u biti nije ni pametno ostavit dijete samo u sobi. Sa 3-4 godine je već vrijeme da se to lagano promijeni, a do tad slobodno daj crtiće ali kao što sam rekao u drugom odgovoru - radije mu stavljaj dugometražne crtiće i to na TV-u, a ne da u rukama ima zaslon kojeg može svaki par trenutaka kontrolirat i mijenjat
@@bohnec1 Vjerovali ili ne, al’ moje dijete ni ne zna da na mobitelu postoje crtići. 😂 Samo i isključivo TV, definitivno najmanje zlo. Ja kontroliram sto gleda i koliko, a nigdje drugdje ni ne može traziti osim doma, jer nema TV-a, nema crtića. 😁
Sve je super i odlicno rekla,al mislim da je ipak previse da jedan djecak od 13 god bude 5 sati pod ekranom. Al uglavnom Larisa je jako pametna i inspirativna zena.❤️
U idealnim uvjetima moja malena ne bi smjela uopce gledati s obzirom na to da nema ni 2 godine, ali ipak joj ponekad moram dati jer je moram inhalirati, nesto hitno obaviti ili ponekad jednostavno sjesti na 10 minuta. Malo tko zivi zivot u idealnim uvjetima. Ova tema je zaista velika, vjerujem da se veliki broj roditelja muci oko toga. Slobodno pisite kako rjesavate tu problematiku! Svima ce nam dobre ideje dobro doci.
Pa možda je grozno,ali današnje vrijeme je tako..imaš obitelj,nije dovoljno da radi jedan roditelj,jer su cijene takve kakve jesu..znači,trebaš na posao,trebaš skuhati za obitelj..spremati i još svašta nešto,tako da apsulutno podržavam gledanje tv-a i svih tih uređaja,jer jednostavno želim i vrijeme za sebe...vjerujem da nitko ne dopušta gledanje 10h na dan..ali postoje jednostavno dani kad pustim sve,i samo nek mi netko nešto kaže..a ovi koji se najviše bune oko toga,najviše i daju djeci previše ekrana..
Ja znam da je danas drukcije vrijeme,ja sam jos donekle imala ok djetinjstvo..al mislim da neke granice moraju postojati. Moja majka bi meni dala 15min slobodnog vrimena za komp,a starijoj sestri pola sata..ima raznih igrica i stvari za mastu i igru😊
@@someonexxx9738 da,slažem se da je sve drugačije..puno je bilo ljepše nekada..ali djeca danas ni ne znaju za drugačije djetinjstvo..
Što se tiče rečenica ala "Nisi pospremio sobu, nema igrica idućih 10 dana" to su ništa više ni manje nego kazne. Mnogi roditelji su u zabludi misleći kako su takve rečenice iskazivanje posljedica. "Ako ne napišeš zadaću ne smiješ s prijateljima u kino" zvučat će vam kao validna rečenica kojom djetetu iznosite posljedicu koja će se izvrišiti ukoliko vas ne posluša te kao dobra rečenica s kojom ćete disciplinirat vaše dijete. Ono što ne znate je to da to nije nikakvo iskazivanje posljedica već puko kažnjavanje.
Posljedica je nešto drugo, posljedica je kad npr. dijete ne krene učit na vrijeme za usmeni pa dođe u školu i dobije jedinicu. Tada dijete nezadovoljno ocjenom drugi put odluči ranije krenut učiti za usmeni i dobije bolju ocjenu. Na taj način dijete samostalno samog sebe disciplinira. Kada vi na djetetovu jedinicu uskočite sa "sad ne smiješ na rođendan" vi samo još dodatno (i bespotrebno) kažnjavate već zabrinuto i tužno dijete.
Kada se dijete igra loptom po stanu i razbije vazu, tada nema smisla dijete kaznit i zabranit mu, ne znam, igrice. Jer jednom će bit igrice, jednom rođendan a treći put kino. I što točno tu dijete ima za zaključit osim toga da kad nešto zezne da ćete mu vi oduzet nešto do čega je njemu jako stalo. Djeca puno bolje uče, tj. djecu se puno bolje disciplinira ako nam je reakcija iz naše perspektive i ako je uvijek jednaka. Dakle, ako dijete razbije vazu onda budite svoji - slobodno se naljutite, pokažite djetetu svoju ljutnju, pokažite da ste bijesni. Naravno, ne vrijeđajte ga i ne ugrožavajte mu integritet, već govorite kako se osjećate. Kada dijete dobije jedinicu pokažite mu zabrinutost. Kada napravi nešto za što se jako trudilo pokažite mu da ste ponosni. Kada napravi nešto pozitivno pokažite mu svoje oduševljenje i veselje. To su prirodne posljedice. Iz toga djece uče 100 puta bolje i kvalitetnije nego iz kazni. Kazne djecu samo uče tome da je prihvatljivo drugima štetiti kada nešto nije po našem. Iz toga se rađaju nasilnici i ljudi sa narcisoidnim poremećajem - ljudi koji smatraju da je u redu nasrnuti na nekoga kada nešto nije po njihovome. Takva djeca, kada odrastu, imaju nestabilne veze i odnose, a brakovi i veze su im ispunjeni nekonstruktivnom svađom.
Više o ovome ima u knjizi "Izvan kontrole" autorice Shefali Tsabary. Dobra je i "Agresivnost - nov i opasan tabu" Jespera Juula. Simpatična je i "Željeli biste da su ovu knjigu pročitali vaši roditelji" Philippe Perry.