TV kalendar: Suđenje Puniši Račiću

SUĐENJE PUNIŠI RAČIĆU (27.05.1929.)
Nešto manje od godinu dana nakon atentata u beogradskoj Skupštini, kada su ubijeni poslanici Hrvatske seljačke stranke Pavle Radić i Đuro Basariček, a smrtno ranjeni Stjepan Radić te Ivan Pernar i Đuro Granđa, 27. svibnja 1929. počelo je suđenje za taj podli zločin koji je zgrozio sav civilizirani svijet. Na optuženičkoj klupi našli su atentator, radikalski poslanik Puniša Račić i njegova dva pomoćnika, Tomo Popović i Dragutin Jovanović-Lune, također poslanici Srpske radikalne stranke.
Sve okolnosti upućivale su na to da je zločin bio unaprijed pripremljen i povezan s najvišim vrhovima vlasti. Jer, Puniša Račić je bio jedan od najpovjerljivijih suradnika kralja Aleksandra, pa je kao takav obavljao njegove najtajnije misije i postao glavni egzekutor dvorske tajne organizacije “Bele ruke”. Neposredno prije atentata razgovarao je s kraljem kod kojega je imao nesmetan pristup. O tome da je zločin bio organiziran, svjedoči i činjenica da je kralj još prije nego što je Račić bio uhićen preko ministra policije protuzakonito odredio istražnog suca. Sam proces pripremao se gotovo godinu dana, a odgođen je zbog uvođenja kraljeve "Šestojanuarske diktature". Prije početka same rasprave promijenjen je i kazneni zakon koji je dotada za takva djela izričito određivao smrtnu kaznu.
Iako je prvih dana nakon zločina niz odvjetnika odbio braniti atentatora, poslije uvođenja diktature pojavilo ih se 28 koji su Punišu Račića ne samo branili nego i slavili kao nacionalnog junaka. Zbog sudske lakrdije obitelji ubijenih i svjedoci, narodni zastupnici HSS-a odbili su se pojaviti pred sudom. Jedan neutralni promatrač, američki veleposlanik John Prince, suđenje je opisao "upravo ogavnim". Iako se na procesu pokazalo neospornim da je Puniša Račić svoj zločin počinio namjerno i s predumišljajem sud je ipak proglasio da ga je izveo u afektu i nužnoj obrani. Da bi se smirila hrvatska javnost, Račić je osuđen na 60, ali zapravo na 20 godina robije, dok su njegovi suučesnici oslobođeni. Račić je kaznu služio u Požarevcu u vili upravnika kaznionice u izobilju i potpunoj slobodi što je zapravo bila nagrada za njegov zločin. Prava kazna ga je stigla tek 1944. kada su ga u okolici Beograda strijeljali partizani.
(autor teksta: Vladimir Brnardić)