Križem do preobraženja | 2. korizmena nedjelja

Prvo čitanje: Post 22,1-2.9a.10-13.15-18
U one dane: Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: »Abrahame!« On odgovori: »Evo me!« Bog nastavi: »Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.« I stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik i naslaže drva.
Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. Uto ga zovne s neba anđeo Gospodnji i poviče: »Abrahame! Abrahame!« »Evo me!« odgovori on. »Ne spuštaj ruku na dječaka« - reče - »niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga«. Podiže Abraham oči i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tada Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svog sina. Anđeo Gospodnji zovne Abrahama s neba drugi put i reče: »Kunem se samim sobom, izjavljuje Gospodin: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao glas moj, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.«
Psalam: 116,10.15-19
Ja vjerujem i kada kažem:
»Nesretan sam veoma.«
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Gospodine, tvoj sam sluga,
tvoj sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,
u predvorjima doma Gospodnjega,
posred tebe, Jeruzaleme!
Drugo čitanje: Rim 8,31b-34
Braćo! Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?
Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!
Evanđelje: Mk 9,2-10
U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.
#korizma #kriz #dondamirstojic #novaeva

[@AnaPaksec]

Predajem se u molitvu na ovij mise, molim za duhovnike fratre iz pazina koji su danas molili koji smo sa njima u duhovnim vježbama

[@zeljkocoric43]

Vrijeđamo Krista kad vršimo Deset Božjih zapovijedi s lošom pobudom da bismo njima bili spašeni, a proslavljamo Krista kad vršimo Deset Božjih zapovijedi iz zahvalnosti i ljubavi prema Njemu jer nas On spašava. Vjerom u Krista, kao našeg osobnog Spasitelja, po Njegovoj milosti od Krista primamo spasenje (opravdanje); a vršenjem Deset Božjih zapovijedi, uz Božju pomoć, iz ljubavi i zahvalnosti prema Kristu, po Njegovoj milosti od Krista primamo posvećenje. Deset Božjih zapovijedi vršimo, ne da bismo bili (postali) spašeni, jer je nemoguće zaraditi spasenje svojim djelima, pa ni vršenjem Deset Božjih zapovijedi. Deset Božjih zapovijedi, koje su u Bibliji (Izlazak 20, 2-17) vršimo iz ljubavi i zahvalnosti prema Kristu, jer smo Njegovom milošću već spašeni.
Poslušnošću Božjim zapovijedima ne možemo se spasiti, ipak bez poslušnosti nema vječnoga života. Svi ljudi od Adama pa dalje su grešnici, zato svi trebaju Spasitelja. Da su Adam i Eva ostali poslušni Božjim zapovijedima, tj. da nikad nisu sagriješili, samo tada bi zadržali status bezgrešnih bića. Ne spašavamo se mi poslušnošću, iako je ona potrebna kao dokaz za ono što vjerujemo - da priznajemo i poštujemo Boga. Spašava nas milost Božja, a vjerom i poslušnošću pokazujemo da na ljubav Božju odgovaramo ljubavlju. Kristova milost ne ukida Kristovu pravednost, nego ukida osudu. On je umro umjesto nas. I zato smo poslušni iz ljubavi, a ne iz straha od osude. Zato su pravi i iskreni vjernici sretni vjernici, i imaju mir u srcu.
Kada čovjek prekrši Božju zapovijed samo jedanput već je grešnik i Zakon Božji osuđuje ga na smrtnu kaznu. A budući da su svi ljudi prekršili jednu ili više Božjih zapovijedi, jedanput ili više puta, svejedno, svi su grešnici i izgubili su svoju pravednost. Jedini način da izbjegnu smrtnu kaznu je da vjerom prihvate Kristovu pravednost i milost, a Njemu u molitvi priznaju i predaju svoje grijehe. Krist je platio kaznu na križu za sve ljude. Zato se mi ne možemo spasiti poslušnošću Božjim zapovijedima, za to je prekasno. Kada od sad pa nadalje ne bih prekršio nijednu Božju zapovijed time ne bih bio spašen, jer sam već grešnik. Ako nikad ne bih lagao time nisam spašen. Ako nikad ne kradem time nisam spašen. Ako svetkujem subotu time nisam spašen. Ako nikad ne bih učinio preljub time nisam spašen. Ako poštujem Boga i uz njega nemam drugih bogova, time nisam spašen. I tako dalje bismo mogli nabrojiti poslušnost u odnosu na svih Deset Božjih zapovijedi, ali time ne bismo mogli biti spašeni. Mene može spasiti jedino Krist svojom milošću. Ja ne mogu ništa učiniti sa svoje strane da bih „zaslužio“ spasenje. Spasenje je dar Kristov, i taj dar nitko ne može kupiti ili zaraditi svojim dobrim djelima. To se u teologiji naziva „opravdanje vjerom“. (Rimljanima 5,1)
S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.

[@bernardmandic1261]

Veliki svečenik Damir S.

[@ivanabatur3677]

Bog vas blagoslovio don Damire