Hvaljen Isus i Marija! Hvala vam na ovom objašnjenju, svaki dan nešto novo naučim zahvaljući našim nadahnutim Duhom Svetim svećenicima. Božji blagoslov svima!
"...Ono protiv čega se ljudi ponajviše uzbunjuju, je prihvaćanje učenja o čestitom načinu života, pod čime treba razumjeti odricanje od svake tjelesne senzualne uzbuđenosti ( čulne opijenosti, čulne zanesenosti ), koja nema za pretpostavku volje za buđenjem novog života. Ovaj nagon je izuzetno snažno razvijen, kako bi se upravo na tome mogla iskušati najveća suprotstavljena volja, ali mali dio ljudi se bori protiv ovog požude tijela. Oni popuštaju tjelesnom impulsu, i teže neprestanom udovoljavanju, i kroz to svoju duši nanose tako veliku štetu, jer se sada više ne mogu čisto duhovno pokretati, gdje je volja za nadvladavanjem ove požude tako oslabljena. Sasvim prirodni proces začinjanja čovjeka je, u najmudrijem uvidu Božanskog Stvoritelja, povezan sa tjelesnom ugodom ( zadovoljstvom ), kako bi ona uvijek iznova poticala na oplođivanje, a da bi se kroz to dala prilika dušama koje čekaju utjelovljenje, da uđu u život na Zemlji. Ovo je jedina svrha združivanja muškarca i žene, te treba biti dobro razmotrena, i kroz neumoljivo suzdržavanje ( apstinenciju ) i samoodricanje ( samopokoru, samo-umrtvljivanje ), svako senzualno uzbuđenje, koliko god je moguće, treba biti kontrolirano. Ako se namjesto toga nastoji izbjeći najveći zemaljski zadatak, te se razuzdano prepušta samo tjelesnim žudnjama, vrlo brzo će se ovima dopustiti da postanu glavni pokretač života, i da kroz to stvorenje nepremostivu prepreku duši, koja ne može pronaći put uvis..." Po Duhu Svetom primila Bertha Dudde, br. 0850, 5. travnja 1939. god SENZUALNA UZBUĐENOST… ZAČEĆE… SVRHA…
"...ispravnu Ljubav mora karakterizirati čežnja za sjedinjenjem, samo što se to može dogoditi tjelesno ili duhovno. Veza, samo tjelesna, može predstavljati opasnost za ispravnu Ljubav, ako čovjek nije dovoljno jak i ako se dajuća Ljubav mijenja u zahtjevnu. Duhovna Ljubav s druge strane jeste i ostaje Božanska i nikad čovjeka ne može sniziti, jer je ta Ljubav stapanje duše, ujedinjenje radi umnažanja duhovne snage …. Tu ljubav Bog želi, jer ona unaprjeđuje dušu, jer su žudnje oboje usmjerene ka gore i oni tada taj put idu zajedno. No uvijek tjelesna ljubav mora biti žrtvovana duhovnoj, što će reći: želja tijela mora biti svladana, čovjek mora samo željeti davati, a nikad željeti posjedovati..." Po Duhu Svetom primila : Bertha Dudde, objava br. 3310, 28. listopada 1944. LJUBAV…. NAOPAKA…. BOŽANSKA…. IZMEĐU DVOJE LJUDI….
Postavili ste odlično pitanje! I nad pitanjem i nad odgovorom treba zaista razmatrati pa i moliti. U startu želim reći da se ne radi o tehnici, nego o mentalitetu. Dopustite da Vam objasnim: bračni čin kao takav sadrži u sebi dvije nerazdvojne svrhe - izražavanje ljubavi između muža i žene te otvorenost prema životu. Napominjem da je Pavao VI. u enciklici Humanae vitae pozvao roditelje na tzv. odgovorno roditeljstvo, da korištenjem svoje slobode, razuma i uzimajući u obzir svoju situaciju odgovorno pristupaju bračnom činu. Ipak, pri tome je potrebno čuvati integritet tog bračnog čina. Koja je onda razlika između prekinutog snošaja i potpunog spolnog odnosa u vrijeme neplodnih dana? U prvom pogledu je mala ili se nekim može činiti beznačajna jer i u jednoj i drugoj situaciji bračni par ne želi dijete. Napominjem, roditelji imaju pravo iz objektivnih razloga ne imati djecu. Sada dolazimo do ključa: bračni par koji koristi prirodno planiranje obitelji i izražava ljubav s potpunim spolnim odnos u vrijeme neplodnih dana tim istim činom čuva integritet bračnog čina o kojem smo ranije govorili (on ostaje i izraz ljubavi i otvorenosti prema životu). Pri tome koristeći svoju slobodu, razum i Bogom danu prirodu oni pristupaju odgovornom roditeljstvu. S druge strane, muž i žena koji također iz objektivnih razloga nemaju nakanu imati djecu ili žena ne smije zatrudnjeti kao u vašem slučaju, a upuštaju se u spolni odnos te prekidaju snošaj, izražava ljubav, ali očito je da njihov čin nije (niti može biti) otvoren prema životu. Time je sam bračni čin u jednom svom bitnom elementu nepotpun. Dok prvi par dopušta Bogu da bude Bog, drugi par to ne čini. U tom slučaju Crkva savjetuje apstinenciju. Isus nas je pozvao da budemo savršeni kao što je Otac nebeski savršen, a papa Ivan Pavao II je izazvao sve bračne parove da žive po tzv. zakonu postupnosti, a to znači postupno rasti i težiti prema savršenstvu Zakona. Vaše dostojanstva čovjeka to zahtjeva, a ja Vam kao svećenik ne mogu ništa drugo ponuditi osim savršenstva. Zato - borite se, pobjeda je u borbi. Hrabro naprijed! BTB, Don Damir Ps glede "popusta" moram priznati da sam se malo nasmijao jer još nisam čuo za taj izraz :) Međutim, došla mi je jedna slika iz evanđelje. Kad je Isus nosio svoj križ nudili su mu vino pomiješano sa žuči (anastetik) kako ne bi osjetio bol. Isus je odbio: I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, 34 dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. mt 27, 33-34 Brak je slika Kristove ljubavi prema Crkvi. Bračni parovi moraju ljubite jedne druge kao što je Krist ljubio Crkvu. U svojoj ljubavi prema Crkvi, Isus nije išao poprijekim putem i odbio je svaki popust...platio je cijenu. Kopiram vam odgovor koji sam ja dobila na pitanje slično Vašem... BB
Pitanje je je li kontracepcija jedino što možete uzimati u tom slučaju? Tj. ima li neki drugi lijek, neka druga opcija? Ako ne, onda apstinirati od spolnih odnosa u to vrijeme. I to je jedan izraz ljubavi.
Hvaljen Isus i Marija! Hvala vam na ovom objašnjenju, svaki dan nešto novo naučim zahvaljući našim nadahnutim Duhom Svetim svećenicima. Božji blagoslov svima!
Ovaj video bi trebao biti u edukacijske svrhe mladih. Pozdrav! BB
Upravo to!
Fra Slavene isti si vehabia. Bbl🙏
Bravo fr brekalo
Hvaljen
Isusi
Marija tako je pater prvo oltar a ne samo boljeti se
Kršćanski brak je za mene svetinja
Amen
E ,daj Bože da se svi tako vole sve bi bilo kako valja.
Otvorenost zivotu u neplodne dane. Najveca prevara koju je crkva izmislila. No srecom Boga se ne moze prevariti.
"...Ono protiv čega se ljudi ponajviše uzbunjuju, je prihvaćanje učenja o čestitom načinu života, pod čime treba razumjeti odricanje od svake tjelesne senzualne uzbuđenosti ( čulne opijenosti, čulne zanesenosti ), koja nema za pretpostavku volje za buđenjem novog života. Ovaj nagon je izuzetno snažno razvijen, kako bi se upravo na tome mogla iskušati najveća suprotstavljena volja, ali mali dio ljudi se bori protiv ovog požude tijela. Oni popuštaju tjelesnom impulsu, i teže neprestanom udovoljavanju, i kroz to svoju duši nanose tako veliku štetu, jer se sada više ne mogu čisto duhovno pokretati, gdje je volja za nadvladavanjem ove požude tako oslabljena. Sasvim prirodni proces začinjanja čovjeka je, u najmudrijem uvidu Božanskog Stvoritelja, povezan sa tjelesnom ugodom ( zadovoljstvom ), kako bi ona uvijek iznova poticala na oplođivanje, a da bi se kroz to dala prilika dušama koje čekaju utjelovljenje, da uđu u život na Zemlji. Ovo je jedina svrha združivanja muškarca i žene, te treba biti dobro razmotrena, i kroz neumoljivo suzdržavanje ( apstinenciju ) i samoodricanje ( samopokoru, samo-umrtvljivanje ), svako senzualno uzbuđenje, koliko god je moguće, treba biti kontrolirano. Ako se namjesto toga nastoji izbjeći najveći zemaljski zadatak, te se razuzdano prepušta samo tjelesnim žudnjama, vrlo brzo će se ovima dopustiti da postanu glavni pokretač života, i da kroz to stvorenje nepremostivu prepreku duši, koja ne može pronaći put uvis..."
Po Duhu Svetom primila
Bertha Dudde, br. 0850, 5. travnja 1939. god
SENZUALNA UZBUĐENOST… ZAČEĆE… SVRHA…
"...ispravnu Ljubav mora karakterizirati čežnja za sjedinjenjem, samo što se to može dogoditi tjelesno ili duhovno. Veza, samo tjelesna, može predstavljati opasnost za ispravnu Ljubav, ako čovjek nije dovoljno jak i ako se dajuća Ljubav mijenja u zahtjevnu.
Duhovna Ljubav s druge strane jeste i ostaje Božanska i nikad čovjeka ne može sniziti, jer je ta Ljubav stapanje duše, ujedinjenje radi umnažanja duhovne snage …. Tu ljubav Bog želi, jer ona unaprjeđuje dušu, jer su žudnje oboje usmjerene ka gore i oni tada taj put idu zajedno. No uvijek tjelesna ljubav mora biti žrtvovana duhovnoj, što će reći: želja tijela mora biti svladana, čovjek mora samo željeti davati, a nikad željeti posjedovati..."
Po Duhu Svetom primila :
Bertha Dudde, objava br. 3310, 28. listopada 1944.
LJUBAV…. NAOPAKA…. BOŽANSKA…. IZMEĐU DVOJE LJUDI….
A sta s onima koji rade spolni odnos izvan braka
kontracepcije je najveće zlo na svijetu
Ako je Bog "treći partner" u braku onda nije dvojstvo nego trojstvo.
Zani ma me dali je grijeh tko koristi kontracepciju u zdrastvenim uvjetima kao sto je Endometriosis genitalis! Hvala
Postavili ste odlično pitanje! I nad pitanjem i nad odgovorom treba zaista razmatrati pa i moliti. U startu želim reći da se ne radi o tehnici, nego o mentalitetu. Dopustite da Vam objasnim: bračni čin kao takav sadrži u sebi dvije nerazdvojne svrhe - izražavanje ljubavi između muža i žene te otvorenost prema životu. Napominjem da je Pavao VI. u enciklici Humanae vitae pozvao roditelje na tzv. odgovorno roditeljstvo, da korištenjem svoje slobode, razuma i uzimajući u obzir svoju situaciju odgovorno pristupaju bračnom činu. Ipak, pri tome je potrebno čuvati integritet tog bračnog čina. Koja je onda razlika između prekinutog snošaja i potpunog spolnog odnosa u vrijeme neplodnih dana? U prvom pogledu je mala ili se nekim može činiti beznačajna jer i u jednoj i drugoj situaciji bračni par ne želi dijete. Napominjem, roditelji imaju pravo iz objektivnih razloga ne imati djecu. Sada dolazimo do ključa: bračni par koji koristi prirodno planiranje obitelji i izražava ljubav s potpunim spolnim odnos u vrijeme neplodnih dana tim istim činom čuva integritet bračnog čina o kojem smo ranije govorili (on ostaje i izraz ljubavi i otvorenosti prema životu). Pri tome koristeći svoju slobodu, razum i Bogom danu prirodu oni pristupaju odgovornom roditeljstvu. S druge strane, muž i žena koji također iz objektivnih razloga nemaju nakanu imati djecu ili žena ne smije zatrudnjeti kao u vašem slučaju, a upuštaju se u spolni odnos te prekidaju snošaj, izražava ljubav, ali očito je da njihov čin nije (niti može biti) otvoren prema životu. Time je sam bračni čin u jednom svom bitnom elementu nepotpun. Dok prvi par dopušta Bogu da bude Bog, drugi par to ne čini. U tom slučaju Crkva savjetuje apstinenciju. Isus nas je pozvao da budemo savršeni kao što je Otac nebeski savršen, a papa Ivan Pavao II je izazvao sve bračne parove da žive po tzv. zakonu postupnosti, a to znači postupno rasti i težiti prema savršenstvu Zakona. Vaše dostojanstva čovjeka to zahtjeva, a ja Vam kao svećenik ne mogu ništa drugo ponuditi osim savršenstva. Zato - borite se, pobjeda je u borbi. Hrabro naprijed!
BTB,
Don Damir
Ps glede "popusta" moram priznati da sam se malo nasmijao jer još nisam čuo za taj izraz :)
Međutim, došla mi je jedna slika iz evanđelje. Kad je Isus nosio svoj križ nudili su mu vino pomiješano sa žuči (anastetik) kako ne bi osjetio bol. Isus je odbio:
I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, 34 dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. mt 27, 33-34
Brak je slika Kristove ljubavi prema Crkvi. Bračni parovi moraju ljubite jedne druge kao što je Krist ljubio Crkvu. U svojoj ljubavi prema Crkvi, Isus nije išao poprijekim putem i odbio je svaki popust...platio je cijenu.
Kopiram vam odgovor koji sam ja dobila na pitanje slično Vašem... BB
Super pitanje na koje bih i ja volila znat odgovor...isto iz zdravstvenih razloga,endometrioza
Pitanje je je li kontracepcija jedino što možete uzimati u tom slučaju? Tj. ima li neki drugi lijek, neka druga opcija?
Ako ne, onda apstinirati od spolnih odnosa u to vrijeme. I to je jedan izraz ljubavi.
FRA BREKALO KADA TI JE RODJENDAN DA TI POŠALJEMO ŽILETA
Ti si se tako pametan našao izrugivati svećeniku
Pa triba mu - brije glavu, ne? ;)