Это видео недоступно.
Сожалеем об этом.

Prva ljubav - recituje Miroslav Mika Antić

Поделиться
HTML-код
  • Опубликовано: 25 июл 2022
  • ZAPRATITE NAS: bit.ly/3dVWrHw
    Serijal dečje poezije: bit.ly/3dVWrHw
    Serijal dečje poezije će se sastojati od najlepših pesama pisaca uz koje su generacije odrastale, a koje će oni sami recitovati uz pažljivo birajuću muzičku podlogu.
    ______________________________________________________
    Naiđu tako dani.
    Banu u oči kao zvezdane kiše.
    Oko nosa se neka šarena nežnost isplete.
    I ti staneš.
    I ne znaš: da li si, il’ nisi više
    ono obično dete, ono bezazleno dete.
    Nekakvo zrno zlata počne u srcu da žulji.
    Stidljivost neka u tebi tiho se zasmejulji.
    Naiđu tako dani.
    Ne prepoznaješ boje aprila.
    Ne prepoznaješ svoje ruke:
    izgledaju ti kao krila.
    Ne prepoznaješ svoje ogledalo:
    iz njega neko te čudan posmatra,
    neko kome u dahu mirišu suncokreti
    i plamte obrazi kao vatra.
    Naiđu tako dani.
    Mesec ti u potiljak diše.
    Zdravo poslednja bajko kad staneš i ne znaš više
    da li se visine ruše il’ s tobom uvis lete.
    Zdravo ljubavi!
    Tajno!
    Zdravo sve neverovatno!
    Sve zabranjeno i zlatno!
    Zdravo, čudnovati svete!
    Vrlo je važno,
    pre svega,
    da prvu ljubav umeš da opišeš ćutanjem,
    da je sagledaš žmureći,
    da je dotakneš samo osmehom i šaputanjem.
    Vrlo je važno
    da o njoj ne brbljaš okolo
    i nikom ne daš da je dodiruje.
    Ona je providna kao lutkino oko.
    Ona je nežna kao tišina koja hoda na prstima.
    Ona je jedini nemir koji ume da miruje.
    Ona je sve tvoje nedokučivo,
    neuhvatljivo,
    sve tvoje srebrno i treperavo kao daleko zvono,
    a ipak je u tebi, i nešto oko tebe,
    pa onda nešto malo onako i još onako,
    pa onda ono.
    I onda ono!
    Nije to nagovaranje, rođeni moji.
    Ko neće dalje da veruje nek slobodno zažmuri.
    Ali pazite dobro
    ako u vama postoji
    jedno veliko pitanje koje nestrpljivo žuri,
    pitanje veće od brda
    i veće od dva brda
    i jedna treperava duša što veruje u čuda,
    i ako se u vama neke lepote talasaju
    i neke svetlosti rađaju,
    onda je sasvim svejedno da li žmurite,
    ili ne žmurite,
    jer čuda se već događaju.
    Junaci, nos u jastuk!
    Nek mašta kao lokomotiva leti!
    Razumem sve vaše brige
    i nespretnosti i strah.
    I evo pomažem danas svakome da se seti
    što se bez razloga duri i smeška u isti mah.
    Junaci, nos u jastuk!
    Niko ne mora znati šta je.
    Važno je da nešto postoji i da to nešto traje.
    Zaista nije nagovaranje:
    ko neće dalje da veruje - neka zapuši uši.
    Važno je to, što je skriveno u nama,
    pod čelom
    i u duši.
    A ova pesma je oko što vidi i kroz tamu.
    Nju nećeš prevariti kao tatu i mamu.
    Evo o prvoj ljubavi još samo nešto, malo:
    nek ne zaboravi niko - ona je ipak večna.
    Ona je kao nebo što se uskovitlalo
    kad je u zoru palo u ogledala rečna.
    Ona će ostati sramežljiva i vitka
    u nekim budućim staricama
    koje sad krišom sanjaju odrezane vitice
    i žure da završe sve zadatke na vreme.
    I u nekim budućim penzionerima
    koji sad gaze po blatu i skakuću po baricama,
    skupljaju sličice fudbalera
    i dobijaju jedinicu zbog Pitagorine teoreme.
    Ona je najlepša ljuljaška između radosti i samoće
    kad se najviše hoće a niko ne zna šta hoće.
    I kad godine minu u beskraj,
    u daljinu,
    i prođu mnoge lepote,
    i svenu mnogi cvetovi,
    jedino prva ljubav ostaće negde u oku,
    u nekim običnim stvarima,
    u požutelim spomenarima,
    kao večito novi i nepoznati svetovi.
    Zato i vredi sanjati.
    Zato i vredi želeti.
    Šta nas se ostalo tiče!
    Zato i vredi zapisati i kao plakat podeliti
    ove šarene reči koje na pesmu liče.
    Najzad,
    u prvoj ljubavi rađa se i prva bora
    ovde negde na čelu.
    I celog života te prati.
    Rađa se prva tuga i prva ljubomora.
    I prvi put se pati.
    I odjednom ti drukčije izgleda čitav svet.
    Nešto u glavi gori.
    Nešto tutnji.
    I vri.
    To nije kao matematika.
    Tu su dva i dva često pet.
    A često nisu ni tri.
    Ali uvek je sigurno,
    sigurno kao kad se diše
    jedan i jedan daju samo jedan.
    I ni manje. Ni više.
    Ne pitaj zato otkud odjednom košava briše.
    To možda i nije vetar.
    To prva ljubav uzdiše.
    Ne pitaj otkuda kiše odjednom pljusnu jače.
    To možda i nije pljusak,
    već neko zbog ljubavi plače
    i trepavice mu slane
    i rukavi mu slani
    kao presoljen ručak
    i kao okeani.
    Uostalom,
    šta vredi o prvoj ljubavi i dalje da se soli.
    Izvoli, sam zavoli,
    pa ako je i tebi isto ovako ti kaži,
    a ako nije isto onda sve ovo ne važi.
    ______________________________________________________
    PLEJLISTA Recitacije Miroslava Mike Antića: bit.ly/3NEFuSl
    PLEJLISTA Recitacije Duška Radovića: bit.ly/3wh1lsY
    PLEJLISTA Recitacije Ljubivoja Ršumovića: bit.ly/3Ne258f
    PLEJLISTA Serijal dečje poezije: bit.ly/3ubwR9n
    ______________________________________________________
    PLEJLISTA klasične muzike za decu: bit.ly/3M90yjk
    Klasična muzika za trudnice i bebe (30 min): • Klasična muzika za tru...
    ______________________________________________________
    License:
    Video: Banner vector created by freepik
    Thumbnail: Background vector created by freepik
    * all licenses are free to use/no attribution required
    ________________________________________________________
    #MikaAntić #PrvaLjubav #PesmeZaDecu

Комментарии •