Srebrenica 1994. - Ratni radio amateri T91ESR i T91BIM

Braca blizanci radio amateri, prvaci bivse Yugoslavije u radioamaterizmu, studenti masinskog fakulteta u Sarajevu
Sead i Senad Dautbasic nazalost nisu uspjeli doci do slobodne teritorije.
Razglednica iz groba
Emir Suljagić
Njih dvojica su, barem u mojim očima, bili duša tog grada u vrijeme kada je bio osuđen na bezdušnost; njegov jedini glas, u vrijeme kada je svuda oko nas vladala samrtna tišina. Sead i Senad Dautbašić bili su onakvi kakvi, mislio sam, trebamo biti svi. Ozbiljni, strogi prema drugima i stroži prema sebi, bili su najveći fanatici među radio-amaterima koje sam ikad sreo. Sretao sam ih svaki dan, više od dvije godine, i beskrajno me uveseljavao način na koji su ih ljudi miješali jednog s drugim. Naravno, tek pošto sam ih i sam počeo razlikovati.
Bili su od one rijetke vrste ljudi koje rat nije mogao iskvariti, njihovo poštenje je bilo zastrašujuće, osjećaj za dužnost rijedak, kao i način na koji su se unosili u svoj posao. Nisam jedanput gledao kako su skoro sa gnušanjem - u vrijeme kada je svaki komad hrane bio dragocjen - odbijali darove koje su im donosili seljani, pokušavajući da kupe razgovor sa svojima.
Obojica šutljivi, imao sam osjećaj da su bili u stanju do kraja otvoriti se samo jedan pred drugim; mi, ostali, bili smo stranci i za nas su uvijek bili skoro onako zagonetni kao kada sam ih sreo prvi put. Naredne dvije godine gledao sam ih kako prave planove o sve većim antenama, kako žale zato što nemaju ovo ili ono - meni je sve to bilo podjednako strano - da bi u ljeto 1994. prionuli na posao. Ne znam kako im je to uopće pošlo za rukom, ali su danima razvlačili žice sa jednog na drugo brdo iznad uske srebreničke kotline, na krov pošte postavljali nekakve metalne stupove, i, na koncu, opet bili razočarani, jer signal, ili šta već, nije bio "jak" koliko su očekivali. A ta antena je, potpuno sigurno, bila najveća u zemlji u tom trenutku.
Samo zahvaljujući njima, svih tih godina mogao sam razgovarati sa ostatkom svoje familije; i nisam bio jedini. Sead i Senad nikada nisu tražili ništa zauzvrat. Strpljivo su čekali, onda kada je toga bilo, kraj mjeseca i svoju "plaću": nekoliko kilograma brašna i nešto narančastog praha, za koji, sve dok ne bi bio razmućen u vodi, nije bilo sasvim jasno da je sok. Skoro sve to vrijeme u jednim te istim izblijedjelim pantalonama, u cipelama dobivenim u humanitarnoj pomoći. Nikada nisu pili kafu niti pušili, ali su svaku paklicu kafe koju su ikad dobili od mene ili od Nuhanovića u pravilu nosili Nasiru Sulejmanoviću, našem električaru, za kojeg zajednički prijatelj dobrohotno kaže da je "skupa s lemilicom imao deset kilograma".
Negdje nakon "fijaska" sa antenom, neko je u jednoj od pokrajnjih soba otkrio čitavu gomilu prašinom pokrivenih Energoinvestovih kompjutera tipa Iris 8. I neku od praverzija Tetrisa. Svi smo manijakalno igrali tu igru u kojoj su se jarkožute figure vrtoglavom brzinom vrtjele na crnoj podlozi, padajući brže nego što je golo oko moglo registrirati. Blizanci, a svi smo ih doživljavali kao jedno, vrlo su brzo postali neosporni šampioni u tom čudnom sportu, sportu koji nam je tada bio jedan od bjegova u neku vrstu normalnosti.
Kada su Srbi napali Srebrenicu posljednji put, stanicu su svaki dan premještali iz jedne u drugu prostoriju u pošti, sklanjajući se iz onih izloženih granatama. Posljednji put sam ih vidio u maloj sobici ispod stubišta, gdje su s teškom mukom uspjeli priključiti stanicu. Nihad Catić, jedini izvještač iz grada, čitao je svoj posljednji izvještaj iz Srebrenice. Sead i Senad sjedili su pored njega. Siguran sam da su, ili jedan ili drugi, kao i uvijek, nakon što je Nihad završio izvještaj, posegnuli za nekakvim dugmetom na stanici i rekli: "E, dobro!", i pogledali se zadovoljni što su i to uspješno okončali. Posljednji put.

[@Coach_Vedo]

Neka im je laka ova Bosanska zemlja koju su toliko voljeli i položili život za nju! Ne zaboravljajte ovakve ljude i ovakvu Bosansku mladost!

[@dzenetahalilovic5003]

Hej boze dragi jesmi zao naroda kad doce juli nemogu da Jedem po mjesec dana Dabogda vam bog dragi platijo svojom moci

[@shakazulu8761]

Pa probaj silom

[@rambocobra5014]

DJENETLIJE 😔☪️♥️🤲🤲

[@nihadhadzialic3543]

Kako su lijpi bili mladi momci puni zivota Allahu dragi kazni katile dabogda ih Bog kaznijo najgorom kaznom

[@senadbajric5493]

Za dugo pamcenje.

[@elvirelkohamidovicseljubac4706]

Ibro jesul ti ljudi zivi

[@IbroZahirovic_elektrontv]

Blizanci nisu, a ostali su zivi.

[@rambocobra5014]

O majko moja

[@komusinateslic6195]

Dragi Bože kako.li je njihovoj majki
Sunce drago ,dva sina Uhhh nedaj Bože nikom

[@alexdee6819]

😢😢...

[@spider9212]

Da li se zna na koji nacin su poginula braca.Ima li iko od svjedoka da je posvjedocio njihovoj smrti

[@nevenkaschuler7872]

Duse drage , odma pomislim na njihovu majku, kako je njenom srcu, je li izdrzalo 😭

[@jimcarey3239]

Granata ih je ubila ,mislim gore na kamenickom brdu ,taj dio pobudja..tako sam cuo od ovih koji su prosli pored njih gore

[@cazimbajic706]

pocivajte u miru i bog vam dzenet dao

[@senasena6371]

DUSA ME BOLI ZA MOJIM NARODIMA STA LESINARI URADISE BOG IM PLATIO, A DOBICE I OD NAS NAPLATU,,DUSMANI ZA TRAG VAM SE NEZNALO DABOGDA

[@fadilamujic9781]

KORONA JE PUSTENA ZBOG VLAHA

[@Love-jx7qq]

Amiiiiiin🤲🤲🤲

[@kolinfarel1815]

TO JE TACNO SVI CEMO DOC NA IDUCU GODISNICU DOLETIMO AVIJONIMA AUTOBUSIMA AUTIMA PUNO SVJETA CE BIT IN SHAA ALLAH

[@gulayi7551]

1994 srebrenissa unutulmadin

[@radojeradojevic5940]

Mora se istina cuti o stradanju bosnjaka i o izdaji bosnjaka