Srećan praznik svim normalnim ljudima želim, da se nemoral skine sa ovoga sveta, a da zavlada Bog! da mržnja išcezne, da ljudi više ne psuju Boga i svece, da zavlada zdravlje svetom, i vera u Boga! 😀🇷🇸
Moje svjedočanstvo 31 godinu sam živio u gresima ...lutajući kroz život... Ali došao sam u situaciju da umirem u strašnim bolovima,…Tražio sam isceljenje na razne strane, ali nije bilo pomoći.......Zavapio sam Bogu pomoć i došlo je isceljenje - u jednom trenutku… Poslije toga, Bog mi je stavio pred oči moje grijehe i doveo me do pokajanja i do vjere u Isusa Hrista Božjeg Sina koji je na golgotskom krstu platio za moje grijehe. Pobijedila me ljubav mog Spasitelja i Gospoda Isusa Hrista koji je na golgotskom krstu prolio svoju krv da bi moji gresi bili izbrisani. Nanovorođen sam Božjim Svetim Duhom ! Biblija je postala u mom životu mnogo više od obične knjige - Riječ Boga Živoga. Božji plan za mene je da proslavim svog Stvoritelja svakim djelićem svom bića i neprijatelj mi ne može ništa jer sam novo stvorenje u Isusu Hristu, zapečaćen Božjim Svetim Duhom koji mi daje snagu da živim život ugodan Bogu. Grehe u kojima sam ranije uživao, sada ne želim - odbacujem ih- odvratni su mi, ali uživam u zajedništvu sa mojim Nebeskim Ocem čije sam dijete postao kroz Isusa Hrista Božjeg Sina. Božjom milošću sam spasen, moj život je promijenjen jer je moje srce ispunjeno Hristovom ljubavlju da volim i Boga i sve ljude. Postao sam slobodan od robstva grijehu, jer me Gospod Isus Hristu oslobodio...slobodan sam od prolaznosti života, jer Isus Hrist uskrsnuo treći dan je ustao iz groba i pobijedio smrt.Dobio sam na poklon oproštenje grijeha i vječan život u Nebeskom Kraljevstvu.Dok sam na ovoj Zemlji predajem se Gospodu Isusu Hristu mom Nebeskom Kralju da me koristi za širenje Njegovog Kraljevstva da bi što više ljudskih duša bilo spaseno, jer Bog nudi spasenje svim ljudima.Putnici smo na ovoj Zemlji prema vječnoj destinaciji: vječan život u Nebeskom Kraljevstvu sa Spasiteljem i Gospodom Isusom Hristom, kao svima koji koji su izmireni sa Bogom i postali Božja djeca. ili vječan pakao, ognjeno jezero, vječne patnje sa đavolom i njegovim sledbenicima. Dobijam novo proslavljeno neraspadljivo tijelo za vječan život u Nebeskoj Slavi - Novo Nebo, Nova Zemlja gde nema bola, nema suza, nema smrti, nema zla. Slobodna volja, slobodan izbor za sve nas. Želim te sresti Nebeskom Kraljevstvu da vječno slavimo Svemogućeg Boga u Raskoši Nebeske Slave. Muke i patnje sadašnjeg vremena nisu ništa prema Slavi koja će nam se objaviti. Što oko ne vide i uho ne ču, to je Bog spremio onima koji Ga vole.Jer Bog je toliko zavolio svijet da je dao Svog Jedinorođenog Sina da svaki koji vjeruje u Njega ne propadne nego da ima život vječni. Pokajte se jer se približi Kraljevstvo Nebesko. Vjeruj u Gospoda Isusa Hrista i bićeš spasen ti i i čtav dom tvoj. Danas je dan spasenja...Biblija
Kakav sklad postoji između “hrama Božjeg” i idola u Grčkoj? TOG izrazito vrućeg ljetnog dana, sunce tuče na svjetlucavo kamenje. No, žestoka vrućina izgleda da ne umanjuje duh i vatrenu odlučnost gomile odanih grčkih pravoslavnih hodočasnika koji se kreću prema kapeli na vrhu brijega. Vidiš iscrpljenu staru ženu, koja je doputovala s drugog kraja zemlje, kako se bori da bi nastavila vući svoje umorne noge. Malo više prema vrhu, jedan se revan čovjek kupa u znoju dok se gorljivo pokušava probiti kroz nagurano mnoštvo. A jedna mlada djevojka, očito u bolovima i s izrazom očaja na svom licu, puzi na koljenima koja teško krvare. Njihov cilj? Doći na vrijeme, moliti se pred njom i, ako je moguće, dodirnuti i poljubiti ikonu slavljenog “sveca”. Scene slične ovoj ponavljaju se diljem svijeta na mjestima koja su posvećena štovanju “svetaca”. Svi ti hodočasnici očito su uvjereni da tako slijede Božji način kako mu treba pristupiti, izražavajući na taj način svoju odanost i vjeru. U knjizi Our Orthodox Christian Faith (Naša pravoslavna kršćanska vjera) kaže se: “Komemoriramo [“svece”] i njihovim svetim osobnostima pripisujemo slavu i čast (...), molimo ih da pred Bogom upućuju svoje molitve i svoja preklinjanja za nas, te ih molimo za pomoć u mnogim potrebama našeg života. (...) Obraćamo se Svecima koji čine čuda (...) za naše duhovne i tjelesne potrebe.” Također, prema sinodičkim kanonima Rimokatoličke crkve, “svece” treba prizivati kao zagovornike kod Boga, te se i relikvije i likovi “svetaca” trebaju štovati. Prvenstvena briga pravog kršćanina trebala bi biti da obožava Boga “duhom i istinom” (Ivan 4:24). Iz tog razloga razmotrimo neke činjenice s obzirom na način kako je štovanje “svetaca” uvedeno kao dio religioznih običaja nazovikršćanstva. Takvo bi preispitivanje trebalo biti vrlo prosvjetljujuće za svakoga tko želi pristupiti Bogu na način koji je Njemu prihvatljiv. Kako su uvedeni “sveci” Kršćanska grčka pisma sve rane kršćane koji su bili očišćeni krvlju Krista i odvojeni za Božju službu kao budući sunasljednici s Kristom, označavaju “svetima” ili “svecima” (Djela apostolska 9:32; 2. Korinćanima 1:1; 13:12b).* Muškarci i žene, istaknuti i neznatni u skupštini, svi su opisani kao “sveti” dok su živjeli ovdje na Zemlji. Očito je da su s biblijskog gledišta oni priznati kao sveti i prije nego što su umrli. No, nakon drugog stoljeća n. e., kad se počelo razvijati otpadničko kršćanstvo, postojala je težnja da se pokuša kršćanstvo učiniti popularnim, religijom koja bi privlačila poganske narode i odmah im bila prihvatljiva. Ti su pogani obožavali panteon bogova, a nova je religija bila strogo monoteistička. No, kompromis bi bio moguć uvođenjem “svetaca” koji bi zauzeli mjesto drevnih bogova, polubogova i mitskih heroja. Objašnjavajući to, u knjizi Ekklisiastiki Istoria (Crkvena povijest) navodi se: “Onima koji su se obratili s poganstva na kršćanstvo bilo je lako prepoznati svoje napuštene heroje u ulozi mučenika i početi njima iskazivati čast koju su prethodno pridavali prijašnjima. (...) No, veoma često se iskazivanje takve časti svecima svodilo na čisto idolopoklonstvo.” Jedan drugi priručnik objašnjava kako su “sveci” uvedeni u nazovikršćanstvo: “U iskazivanju časti svecima Grčke pravoslavne crkve, pronalazimo očite tragove snažnog utjecaja koji je imala poganska religija. Osobine koje su se pripisivale Olimpijskim bogovima prije nego što su se [ljudi] obratili na kršćanstvo, sada su su pripisivale svecima. (...) Od samih početaka nove religije, vidimo kako njezini sljedbenici zamjenjuju boga sunca (Feba Apolona) prorokom Ilijom, gradeći crkve na istom mjestu, ili pored ruševina drevnih hramova ili svetišta ovog boga, većinom na vrhovima brežuljaka i brda, na svakom mjestu gdje su drevni Grci iskazivali čast davaocu svjetla, Febu Apolonu. (...) Čak su i Djevicu-božicu Atenu poistovjetili sa samom Djevicom Marijom. Na taj je način uklonjena praznina koja je nastala u duši obraćenog idolopoklonika nakon što je srušen idol Atene” (Neoteron Enkyklopaidikon Lexikon [Novi enciklopedijski rječnik], svezak 1, stranice 270-1). Razmotri, naprimjer, situaciju koja je vladala u Ateni čak krajem četvrtog stoljeća n. e. Stanovnici tog grada još uvijek su većinom bili pogani. Jedan od njima najsvetijih rituala bili su eleuzinski misteriji, dvodijelni događaj*, koji se svake godine u veljači održavao u gradu Eleuzini, 23 kilometra sjeverozapadno od Atene. Da bi prisustvovali tim misterijima, poganski Atenjani morali su slijediti Sveti put (Hierá Hodós). U svom pokušaju da pronađu neko alternativno mjesto obožavanja, gradski su se vođe pokazali prilično domišljatima. Na toj istoj cesti, oko deset kilometara od Atene, izgrađen je manastir Dafni kako bi privukao pogane i spriječio ih da prisustvuju misterijima. Crkva manastira izgrađena je na temeljima drevnog hrama posvećenog grčkom bogu Dafnejskom ili Pitijskom Apolonu. Dokaz o uklapanju poganskih božanstava u štovanje “svetaca” može se pronaći i na otoku Kithiri (Grčka). Na jednom od otočnih vrhova nalaze se dvije male bizantinske kapele - jedna je posvećena “svetom” Georgeu, a druga Djevici Mariji. Iskopavanja su otkrila da je to bilo mjesto minojskog svetišta na vrhu brda, koje je prije gotovo 3 500 godina služilo kao mjesto obožavanja. Tokom šestog ili sedmog stoljeća n. e., “kršćani” su izgradili svoju kapelu “svetom” Georgeu na istom mjestu gdje se nalazilo svetište. Ovaj je korak bio potpuno simboličan; taj istaknuti centar minojske religije dominirao je pomorskim putevima Egejskog mora. Dvije su crkve tamo izgrađene kako bi osigurale naklonost Majke Božje i “svetog” Georgea, a ovaj posljednji slavi se na isti dan kad i “zaštitnik moreplovaca”, “sveti” Nikola. U novinama koje su izvještavale o tom otkriću stajalo je: “Danas će se [Grčki pravoslavni] svećenik popeti na brdo baš kao što bi u drevna vremena činio minojski svećenik”, kako bi vršio religiozne službe! Rezimirajući omjer u kojem je poganska grčka religija utjecala na otpadničko kršćanstvo, jedna istražiteljica povijesti ističe: “Poganska podloga kršćanske religije često ostaje nepromijenjena u uvriježenim vjerovanjima i na taj način svjedoči o trajnoj prirodi tradicije.” ‘Obožavati ono što poznamo’ Isus je rekao Samarićanki: “Mi obožavamo ono što poznamo. (...) Pravi [će] obožavatelji obožavati Oca duhom i istinom, jer, uistinu, Otac traži takve da ga obožavaju” (Ivan 4:22, 23, NW). Zapazi da je obožavanje istinom imperativ! Stoga je nemoguće prihvatljivo obožavati Boga bez točne spoznaje istine i duboke ljubavi prema njoj. Prava kršćanska religija mora se temeljiti na istini, a ne na tradicijama i običajima koji su posuđeni od poganskih religija. Znamo što Jehova misli o tome kad ga ljudi pokušavaju obožavati na pogrešan način. Apostol Pavao napisao je kršćanima u drevnom grčkom gradu Korintu: “Kako je moguć sporazum između Krista i Belijara? (...) Kakav li sklad između hrama Božjega i idolâ?” (2. Korinćanima 6:15, 16, St). Svaki pokušaj da se uskladi Božji hram s idolima odvratan mu je. Nadalje, na vrlo jasan način, Pisma isključuju ideju da se molitve upućuju “svecima” kako bi oni igrali ulogu zastupnika kod Boga. U svojoj uzor-molitvi Isus je učio da se molitve moraju upućivati samo Ocu, budući da je uputio svoje učenike: “Ovako dakle molite se vi: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje” (Matej 6:9). Nadalje, Isus je rekao: “Ja sam put i istina i život; niko ne će doći k ocu do kroza me. I ako što zaištete u ime moje, ja ću učiniti.” A apostol Pavao je naveo: “Jedan [je] Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovjek Kr[i]st Isus” (Ivan 14:6, 14; 1. Timoteju 2:5). Ako uistinu želimo da Bog usliši naše molitve, od presudne je važnosti da mu pristupimo na način kako nas upućuje njegova Riječ. Ističući jedini ispravan način kako pristupiti Jehovi, Pavao je također napisao: “Kr[i]st Isus, koji umrije, pa još i uskrse, koji je s desne strane Bogu, i moli za nas.” “Može u vijek spasti one koji krozanj dolaze k Bogu, kad svagda živi da se može moliti za njih” (Rimljanima 8:34; Jevrejima 7:25).
Dal ima jos negde u nekom religijskom pravcu ovakav haos i ludilo da se staroslovenski bog slavi kao hriscanski praznik i jos se hvale sveci koji su izgubili zivote boreci se protiv mnogobstva.I sam Hrist bi se uhvatio za glavu od cudjenja.
Па бивали смо покрштени али нисмо заборавили ко смо и шта смо,шта је ту дискутабилно,мени се то свиђа. Па и Грци имају 100 богова па их обележавају ,тужно у суштини што смо једини који се не стиде онога што смо некад били и светкујемо и даље што се не може рећи за остале Словенске народе Русе,Бугаре,Словаке,Пољаке итд
Ви само декларативно славите Видовдан , ви славите виту са Сицилије. Кнез Лазар је први прихватио за свог владара и владара свих Србских земаља краља Твртка Котроманића чија војска под командом Влатка Вуковића држи лево крило, Вук Бранковић са оклопном коњицом на десном крилу разваљује Османску пешадију. Овај распоред снага је постављен на захтев Вука Бранковића и захваљујући том распореду Срби су брилијантно добили Косовски Бој. Ви који још у седмом веку нисте са карпата дошли ни у Ниш то неможете знати, требали су вам векови да дођете до Косова и да се описмените.
Karpati se piße velikim slovom, pismenjaku!? Bosanski velikani su se odazvali knezu Lazaru jer su istog roda. Mada zli jezici to porichu pa misle da su posebni neki narod sa vißi nivo obrazovanja. Hvalisanje je oduvek bila mana naroda Balkana!
@@valah1238 Ал си ти пишмен, познајеш правопиш одлично, али ниси схватио да нема босанских великана, већ СРБСКИХ ВЕЛИКАША из Босне као и да је Твртко Србски КРАЉ којем је Кнез Лазар потчињен и да ово што се данас зове Србијом је само кусур од Србије за који се нико не сагиње да га покупи са пута, ето шиптари се труде али им не полази за руком мада имају свог човека у Београду који покушава да Беогарад постави за главни град велике албаније. Тешко је разумети, ну штош.
Mi ne slavimo vidovdan zbog vida, vec zbog kosovske bitke i velikomucenika Srpskih, a vidovdan je simbolično ime koje je u starom slovenskom verovanju simbolizovalo boga rata itd
Oprosti nam sve grehe naše. 🙏❤❤🙏🙏
🙏🙏🙏❤ Gospode Bože dragi pomozi nam svima , daj nam mir zdravlje ljubav I slogu 🙏 Oprosti nam sve grehe naše 🙏 Sveti današnji Vidovdan. 🙏❤❤❤
Srećan praznik svim normalnim ljudima želim, da se nemoral skine sa ovoga sveta, a da zavlada Bog! da mržnja išcezne, da ljudi više ne psuju Boga i svece, da zavlada zdravlje svetom, i vera u Boga! 😀🇷🇸
Moje svjedočanstvo 31 godinu sam živio u gresima ...lutajući kroz život...
Ali došao sam u situaciju da umirem u strašnim bolovima,…Tražio sam isceljenje na razne strane, ali nije bilo pomoći.......Zavapio sam Bogu pomoć i došlo je isceljenje - u jednom trenutku…
Poslije toga, Bog mi je stavio pred oči moje grijehe i doveo me do pokajanja i do vjere u Isusa Hrista Božjeg Sina koji je na golgotskom krstu platio za moje grijehe. Pobijedila me ljubav mog Spasitelja i Gospoda Isusa Hrista koji je na golgotskom krstu prolio svoju krv da bi moji gresi bili izbrisani. Nanovorođen sam Božjim Svetim Duhom ! Biblija je postala u mom životu mnogo više od obične knjige - Riječ Boga Živoga. Božji plan za mene je da proslavim svog Stvoritelja svakim djelićem svom bića i neprijatelj mi ne može ništa jer sam novo stvorenje u Isusu Hristu, zapečaćen Božjim Svetim Duhom koji mi daje snagu da živim život ugodan Bogu. Grehe u kojima sam ranije uživao, sada ne želim - odbacujem ih- odvratni su mi, ali uživam u zajedništvu sa mojim Nebeskim Ocem čije sam dijete postao kroz Isusa Hrista Božjeg Sina. Božjom milošću sam spasen, moj život je promijenjen jer je moje srce ispunjeno Hristovom ljubavlju da volim i Boga i sve ljude. Postao sam slobodan od robstva grijehu, jer me Gospod Isus Hristu oslobodio...slobodan sam od prolaznosti života, jer Isus Hrist uskrsnuo treći dan je ustao iz groba i pobijedio smrt.Dobio sam na poklon oproštenje grijeha i vječan život u Nebeskom Kraljevstvu.Dok sam na ovoj Zemlji predajem se Gospodu Isusu Hristu mom Nebeskom Kralju da me koristi za širenje Njegovog Kraljevstva da bi što više ljudskih duša bilo spaseno, jer Bog nudi spasenje svim ljudima.Putnici smo na ovoj Zemlji prema vječnoj destinaciji: vječan život u Nebeskom Kraljevstvu sa Spasiteljem i Gospodom Isusom Hristom, kao svima koji koji su izmireni sa Bogom i postali Božja djeca. ili vječan pakao, ognjeno jezero, vječne patnje sa đavolom i njegovim sledbenicima. Dobijam novo proslavljeno neraspadljivo tijelo za vječan život u Nebeskoj Slavi - Novo Nebo, Nova Zemlja gde nema bola, nema suza, nema smrti, nema zla. Slobodna volja, slobodan izbor za sve nas. Želim te sresti Nebeskom Kraljevstvu da vječno slavimo
Svemogućeg Boga u Raskoši Nebeske Slave.
Muke i patnje sadašnjeg vremena nisu ništa prema Slavi koja će nam se objaviti. Što oko ne vide i uho ne ču, to je Bog spremio onima koji Ga vole.Jer Bog je toliko zavolio svijet da je dao Svog Jedinorođenog Sina da svaki koji vjeruje u Njega ne propadne nego da ima život vječni. Pokajte se jer se približi Kraljevstvo Nebesko. Vjeruj u Gospoda Isusa Hrista i bićeš spasen ti i i čtav dom tvoj. Danas je dan spasenja...Biblija
Како знаш, односно тврдиш да су ти греси опроштени?
@@kintectribe2219Bog mi govori i ja mu vjerujem... Duh Sveti me uvodi u svaku istinu.....Moj život je Hristos , a smrt je za me dobitak....Biblija
Srecan Vidovdan.
AMIN 🙏🙏 🙏❤️❤️❤️
Велико хвала за видео, Слава Богу поздрав из Православне Републике Српске!
Слава Свим Српским Новомученицима и Мученицима, у Светој и Живоначалној Тројици увијек живим и вјечним.
BOZE UPOKOJI DUSE SVIH NASIH MUCENIKA KOJI POSTRADASE OD USTASA 41 GODINE ZIVI BACENI U JAMU NA VIDOV DAN!!!
Zdravím všechny bratry a sestry ze Srbska z Čech.
Jarda Nowotny, takodje i naß pozdrav vama naßem slovenskom rodu.
СЛАВА СВИМ СРПСКИМ ЈУНАЦИМА и МУЧЕНИЦИМА!!!
U Ime☀️☀️☀️Oca❤Sina❤Svetoga❤Duha Amin☀️☀️☀️
Vidovdan, oprosti boze sve nase grehove
Hvala ti Boze za Sve Amin.
Hvala ti boze
Vecna slava Lazaru I Obilicu.
BOZE POMOZI SVETI VIDE MOLI ISUSA KRISTA ZA MENE I MOJU DJECU HVALATI SVETI VEDE STO POSTOJIS HALLELUJA
+++ AMIN +++
🌷🌷🌷
Kakav sklad postoji između “hrama Božjeg” i idola u Grčkoj?
TOG izrazito vrućeg ljetnog dana, sunce tuče na svjetlucavo kamenje. No, žestoka vrućina izgleda da ne umanjuje duh i vatrenu odlučnost gomile odanih grčkih pravoslavnih hodočasnika koji se kreću prema kapeli na vrhu brijega.
Vidiš iscrpljenu staru ženu, koja je doputovala s drugog kraja zemlje, kako se bori da bi nastavila vući svoje umorne noge. Malo više prema vrhu, jedan se revan čovjek kupa u znoju dok se gorljivo pokušava probiti kroz nagurano mnoštvo. A jedna mlada djevojka, očito u bolovima i s izrazom očaja na svom licu, puzi na koljenima koja teško krvare. Njihov cilj? Doći na vrijeme, moliti se pred njom i, ako je moguće, dodirnuti i poljubiti ikonu slavljenog “sveca”.
Scene slične ovoj ponavljaju se diljem svijeta na mjestima koja su posvećena štovanju “svetaca”. Svi ti hodočasnici očito su uvjereni da tako slijede Božji način kako mu treba pristupiti, izražavajući na taj način svoju odanost i vjeru. U knjizi Our Orthodox Christian Faith (Naša pravoslavna kršćanska vjera) kaže se: “Komemoriramo [“svece”] i njihovim svetim osobnostima pripisujemo slavu i čast (...), molimo ih da pred Bogom upućuju svoje molitve i svoja preklinjanja za nas, te ih molimo za pomoć u mnogim potrebama našeg života. (...) Obraćamo se Svecima koji čine čuda (...) za naše duhovne i tjelesne potrebe.” Također, prema sinodičkim kanonima Rimokatoličke crkve, “svece” treba prizivati kao zagovornike kod Boga, te se i relikvije i likovi “svetaca” trebaju štovati.
Prvenstvena briga pravog kršćanina trebala bi biti da obožava Boga “duhom i istinom” (Ivan 4:24). Iz tog razloga razmotrimo neke činjenice s obzirom na način kako je štovanje “svetaca” uvedeno kao dio religioznih običaja nazovikršćanstva. Takvo bi preispitivanje trebalo biti vrlo prosvjetljujuće za svakoga tko želi pristupiti Bogu na način koji je Njemu prihvatljiv.
Kako su uvedeni “sveci”
Kršćanska grčka pisma sve rane kršćane koji su bili očišćeni krvlju Krista i odvojeni za Božju službu kao budući sunasljednici s Kristom, označavaju “svetima” ili “svecima” (Djela apostolska 9:32; 2. Korinćanima 1:1; 13:12b).* Muškarci i žene, istaknuti i neznatni u skupštini, svi su opisani kao “sveti” dok su živjeli ovdje na Zemlji. Očito je da su s biblijskog gledišta oni priznati kao sveti i prije nego što su umrli.
No, nakon drugog stoljeća n. e., kad se počelo razvijati otpadničko kršćanstvo, postojala je težnja da se pokuša kršćanstvo učiniti popularnim, religijom koja bi privlačila poganske narode i odmah im bila prihvatljiva. Ti su pogani obožavali panteon bogova, a nova je religija bila strogo monoteistička. No, kompromis bi bio moguć uvođenjem “svetaca” koji bi zauzeli mjesto drevnih bogova, polubogova i mitskih heroja. Objašnjavajući to, u knjizi Ekklisiastiki Istoria (Crkvena povijest) navodi se: “Onima koji su se obratili s poganstva na kršćanstvo bilo je lako prepoznati svoje napuštene heroje u ulozi mučenika i početi njima iskazivati čast koju su prethodno pridavali prijašnjima. (...) No, veoma često se iskazivanje takve časti svecima svodilo na čisto idolopoklonstvo.”
Jedan drugi priručnik objašnjava kako su “sveci” uvedeni u nazovikršćanstvo: “U iskazivanju časti svecima Grčke pravoslavne crkve, pronalazimo očite tragove snažnog utjecaja koji je imala poganska religija. Osobine koje su se pripisivale Olimpijskim bogovima prije nego što su se [ljudi] obratili na kršćanstvo, sada su su pripisivale svecima. (...) Od samih početaka nove religije, vidimo kako njezini sljedbenici zamjenjuju boga sunca (Feba Apolona) prorokom Ilijom, gradeći crkve na istom mjestu, ili pored ruševina drevnih hramova ili svetišta ovog boga, većinom na vrhovima brežuljaka i brda, na svakom mjestu gdje su drevni Grci iskazivali čast davaocu svjetla, Febu Apolonu. (...) Čak su i Djevicu-božicu Atenu poistovjetili sa samom Djevicom Marijom. Na taj je način uklonjena praznina koja je nastala u duši obraćenog idolopoklonika nakon što je srušen idol Atene” (Neoteron Enkyklopaidikon Lexikon [Novi enciklopedijski rječnik], svezak 1, stranice 270-1).
Razmotri, naprimjer, situaciju koja je vladala u Ateni čak krajem četvrtog stoljeća n. e. Stanovnici tog grada još uvijek su većinom bili pogani. Jedan od njima najsvetijih rituala bili su eleuzinski misteriji, dvodijelni događaj*, koji se svake godine u veljači održavao u gradu Eleuzini, 23 kilometra sjeverozapadno od Atene. Da bi prisustvovali tim misterijima, poganski Atenjani morali su slijediti Sveti put (Hierá Hodós). U svom pokušaju da pronađu neko alternativno mjesto obožavanja, gradski su se vođe pokazali prilično domišljatima. Na toj istoj cesti, oko deset kilometara od Atene, izgrađen je manastir Dafni kako bi privukao pogane i spriječio ih da prisustvuju misterijima. Crkva manastira izgrađena je na temeljima drevnog hrama posvećenog grčkom bogu Dafnejskom ili Pitijskom Apolonu.
Dokaz o uklapanju poganskih božanstava u štovanje “svetaca” može se pronaći i na otoku Kithiri (Grčka). Na jednom od otočnih vrhova nalaze se dvije male bizantinske kapele - jedna je posvećena “svetom” Georgeu, a druga Djevici Mariji. Iskopavanja su otkrila da je to bilo mjesto minojskog svetišta na vrhu brda, koje je prije gotovo 3 500 godina služilo kao mjesto obožavanja. Tokom šestog ili sedmog stoljeća n. e., “kršćani” su izgradili svoju kapelu “svetom” Georgeu na istom mjestu gdje se nalazilo svetište. Ovaj je korak bio potpuno simboličan; taj istaknuti centar minojske religije dominirao je pomorskim putevima Egejskog mora. Dvije su crkve tamo izgrađene kako bi osigurale naklonost Majke Božje i “svetog” Georgea, a ovaj posljednji slavi se na isti dan kad i “zaštitnik moreplovaca”, “sveti” Nikola. U novinama koje su izvještavale o tom otkriću stajalo je: “Danas će se [Grčki pravoslavni] svećenik popeti na brdo baš kao što bi u drevna vremena činio minojski svećenik”, kako bi vršio religiozne službe!
Rezimirajući omjer u kojem je poganska grčka religija utjecala na otpadničko kršćanstvo, jedna istražiteljica povijesti ističe: “Poganska podloga kršćanske religije često ostaje nepromijenjena u uvriježenim vjerovanjima i na taj način svjedoči o trajnoj prirodi tradicije.”
‘Obožavati ono što poznamo’
Isus je rekao Samarićanki: “Mi obožavamo ono što poznamo. (...) Pravi [će] obožavatelji obožavati Oca duhom i istinom, jer, uistinu, Otac traži takve da ga obožavaju” (Ivan 4:22, 23, NW). Zapazi da je obožavanje istinom imperativ! Stoga je nemoguće prihvatljivo obožavati Boga bez točne spoznaje istine i duboke ljubavi prema njoj. Prava kršćanska religija mora se temeljiti na istini, a ne na tradicijama i običajima koji su posuđeni od poganskih religija. Znamo što Jehova misli o tome kad ga ljudi pokušavaju obožavati na pogrešan način. Apostol Pavao napisao je kršćanima u drevnom grčkom gradu Korintu: “Kako je moguć sporazum između Krista i Belijara? (...) Kakav li sklad između hrama Božjega i idolâ?” (2. Korinćanima 6:15, 16, St). Svaki pokušaj da se uskladi Božji hram s idolima odvratan mu je.
Nadalje, na vrlo jasan način, Pisma isključuju ideju da se molitve upućuju “svecima” kako bi oni igrali ulogu zastupnika kod Boga. U svojoj uzor-molitvi Isus je učio da se molitve moraju upućivati samo Ocu, budući da je uputio svoje učenike: “Ovako dakle molite se vi: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje” (Matej 6:9). Nadalje, Isus je rekao: “Ja sam put i istina i život; niko ne će doći k ocu do kroza me. I ako što zaištete u ime moje, ja ću učiniti.” A apostol Pavao je naveo: “Jedan [je] Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovjek Kr[i]st Isus” (Ivan 14:6, 14; 1. Timoteju 2:5).
Ako uistinu želimo da Bog usliši naše molitve, od presudne je važnosti da mu pristupimo na način kako nas upućuje njegova Riječ. Ističući jedini ispravan način kako pristupiti Jehovi, Pavao je također napisao: “Kr[i]st Isus, koji umrije, pa još i uskrse, koji je s desne strane Bogu, i moli za nas.” “Može u vijek spasti one koji krozanj dolaze k Bogu, kad svagda živi da se može moliti za njih” (Rimljanima 8:34; Jevrejima 7:25).
Slava Bogu koji je proslavio Lazara i sve Srpske Junake Svete
BS LIEPOIMATE VELIKE SIMBOLE I USPOMENE IZ TOLIKO DUGOG VREMENA SVAKA CAST
🙏Амин
Koje je pojanje u pozadini, može li ko napisati? Hvala unaprijed i svako dobro od Gospoda.
Misha Hahaha hvala brate na brzom odgovoru. Da li imaš link baš ove verzije? Ima više pojanja na jutjubu.
Uobichajeno crkveno pojanje ovoj slavi i knezu Lazaru.
😍😍😍😍😍😍😍😍😍😍😍😍😍😍😍😍😍😍😍Alexandre grujic
+1...
Smanjite pojanje u pozadini, ometa slusanje! Hvala unapred
Sta znaci rec vidovdan
Dal ima jos negde u nekom religijskom pravcu ovakav haos i ludilo da se staroslovenski bog slavi kao hriscanski praznik i jos se hvale sveci koji su izgubili zivote boreci se protiv mnogobstva.I sam Hrist bi se uhvatio za glavu od cudjenja.
SHIZMA
Па бивали смо покрштени али нисмо заборавили ко смо и шта смо,шта је ту дискутабилно,мени се то свиђа. Па и Грци имају 100 богова па их обележавају ,тужно у суштини што смо једини који се не стиде онога што смо некад били и светкујемо и даље што се не може рећи за остале Словенске народе Русе,Бугаре,Словаке,Пољаке итд
Vidovdan nema blage veze sa hriscanstvom i crkvom. To je praznik iz slovenske religije koja je postojala pre nego sto je pocelo pokrstavanje Slovena.
Ви само декларативно славите Видовдан , ви славите виту са Сицилије. Кнез Лазар је први прихватио за свог владара и владара свих Србских земаља краља Твртка Котроманића чија војска под командом Влатка Вуковића држи лево крило, Вук Бранковић са оклопном коњицом на десном крилу разваљује Османску пешадију. Овај распоред снага је постављен на захтев Вука Бранковића и захваљујући том распореду Срби су брилијантно добили Косовски Бој. Ви који још у седмом веку нисте са карпата дошли ни у Ниш то неможете знати, требали су вам векови да дођете до Косова и да се описмените.
Karpati se piße velikim slovom, pismenjaku!? Bosanski velikani su se odazvali knezu Lazaru jer su istog roda. Mada zli jezici to porichu pa misle da su posebni neki narod sa vißi nivo obrazovanja. Hvalisanje je oduvek bila mana naroda Balkana!
@@valah1238 Ал си ти пишмен, познајеш правопиш одлично, али ниси схватио да нема босанских великана, већ СРБСКИХ ВЕЛИКАША из Босне као и да је Твртко Србски КРАЉ којем је Кнез Лазар потчињен и да ово што се данас зове Србијом је само кусур од Србије за који се нико не сагиње да га покупи са пута, ето шиптари се труде али им не полази за руком мада имају свог човека у Београду који покушава да Беогарад постави за главни град велике албаније. Тешко је разумети, ну штош.
Ja nisam pißmen veq pismen, a bosanski su, jer su vladali Bosnom, zato ne zezaj stvari !!!!!!!!!!
Gospode bože naš pomiluj nas grešne i čuvaj nas od zapadnjačke Antihrista Amin bože
Gomila gluposti!
Kakve sve ovo ima veze sa Srbima i srpskim bogom Vidom?
Mi ne slavimo vidovdan zbog vida, vec zbog kosovske bitke i velikomucenika Srpskih, a vidovdan je simbolično ime koje je u starom slovenskom verovanju simbolizovalo boga rata itd