07 Scriptor: Sumnja feat. Valar

Поделиться
HTML-код
  • Опубликовано: 30 июн 2013
  • Producirao: Kolak47
    Scriptor: U sjeni smrti EP
    songwhip.com/artist/scriptor
    Tekst:
    Na životnom puteljku dugo šećem
    I kad ljude srećem, zatrepćem pod dojmom tužne sreće
    Jer što ih više poznaš to ti netko umre češće
    Radost je stvar trena, a vrijeme uvijek teče.
    Noćne more ostavljaju očne bore,
    Čaša pada s ruba kad ju staviš točno pored.
    Ljudi ne sakriju smrad ni kad stave parfem,
    Život je gorak, želim nešto slatko, barem na tren.
    I kamo sreće da te stalno srećem,
    Vjera će nas oslobodit ako znanost neće.
    Ne beri brigu jer ne sadimo probleme,
    Ako pobijede snage prosvijetljenog uma, slavimo kod mene.
    Zapišem glosu i prevedem to na latinski,
    Ton prati stih dosljedno ko Toma Akvinski.
    I tada oštra bol presiječe umnjak,
    U žilama ovoga imena teče sumnja.
    Trnci nelagode, nepovjerenje,
    U nekom je red, u nekome nered.
    Provalija neizvjesnosti je sve dublja
    Od pjesme do vječnosti ostaje sumnja.
    {Valar}
    pito sam, proroka lakog sna kako zna,
    jel veza atomska, od nagona do patosa?
    reko zakon zna, vagnut mjeru svakog zla
    lago sam, znam, sebi sam kad sam jako slab
    dobro, gdje sam zapeo kad ne znam razlike,
    šta kaže važni kler, šta je svijet fantastike,
    dioničaru sentimenta, svaka je vijest dobra,
    oprali smo ruke, onda krenuli smo jest govna,
    nama potpis vama novci,
    bog je otpisan ko Trocki, ovisan o kocki,
    ko se lovi za oprosti uvijek novi sram podnosi,
    život ima više smisla opisan komplotski,
    šta kad gladovanje miriše na mlado janje,
    tad je znanje samo razlog da je nade malo manje,
    kažu da sam sanjo grešni um dumne,
    ne bi vjerovo da umrem, prešo sam rub sumnje.
    Ljepota je u oku promatrača,
    Laž i istina su troma braća ispod krova trača,
    Što me vraća na mimiku lica savjesti
    I ljubomorni pogled kad proklija klica zavisti.
    Ambicija govori dok se ne ostvari,
    Požuda u licima gori dok čovjek ne ostari.
    Čuvam svoje stvari, ne branim boje stranih,
    Produktivnost je na godišnjem još uvijek, bolest radi.
    Ne postoji snažan samac,
    Tko tvrdi suprotno je talac kamuflaže srama,
    I što su napadi jači brani se brže
    Na putevima do ljubavi su stanice mržnje.
    Preko granice srdžbe, reko mani se tuđeg,
    Papir vrijedi, al su kovanice tvrđe.
    I kada tijelo mumije naivno sve razumije,
    Um je oduvijek pod uvjetom sumnje.

Комментарии • 33