Beskonačni tobogan (PJESME) - MUNJEVITA UTRKA

Jedna od pjesama iz zbirke pjesama "BESKONAČNI TOBOGAN" autora Daniela Dominkovća.
RECENZIJA ZBIRKE PJESAMA "BESKONAČNI TOBOGAN"
Čitajući novu zbirku pjesama Daniela Dominkovića zagolicalo me jedno pitanje. Tko je lirski subjekt u većini ovih pjesama? Očigledno je riječ o dječaku koji u pojedinim pjesmama (npr. Bilijar, Duge gaće, Vezivanje vezica) male događaje iz svog života proširuje njihovom raščlambom, raslojavanjem i opisima koji teže detaljiziranju ali je to detaljiziranje dječje nestrpljivo, izraženo u sažetim stihovima. Tako su pravila bilijara sažeta u svega 16 stihova ali tako jasnih kao da objašnjava dijete djetetu. Sličnu stvar, sažete ali detaljizirane i zaokružene deskripcije, imamo u pjesmama Beskonačni tobogan, Dan na plaži, Veliki prasak i još nekim drugim. Za deskriptivnom poetikom poseže još nekoliko pjesama ali bez jasno izraženog lirskog subjekta, od kojih mi je najzanimljivija Lokvica, kratka pjesmica sa širokom slikom i naročito upečatljivim stihom: Dvije male noge bose / Pohitaše u lokvicu.
U drugoj skupini pjesama među kojima je uočljiva poveznica, a u kojima opet prevladava misteriozni dječački lirski subjekt, su pjesme koje kao da izlaze iz nekog zbunjenog pogleda djece na svijet i njegovu logiku i koje nude alternativno, duhovito promišljanje. Naprimjer, u pjesmi Sutra, lirski subjekt, koji nije izričito naglašen ali se itekako osjeti, buni se protiv toga što sutra nikako ne dolazi nego uvijek traje: Kad će jednom doći sutra? / ... / Danas stoji i ne miče“. U pjesmi Računanje dječak/lirski subjekt/junak pjesme suočen je u nadmudrivanju s nekim pedagogom čijom metodologijom i nije baš zadovoljan. Naš dječak se, naime, buni jer mu učitelj želi oduzimati jabuke, umjesto dodavati nove, a u dodavanju se okušao i sam naš mali junak kada u pjesmi Parni stroj pokušava dodati tom stroju jedan broj i tako ga učiniti neparnim. Nadalje, u pjesmi Bijela ljubičica postavljeno je još jedno zdravorazumsko pitanje: Zašto se i bijela ljubičica, zove ljubičica, iako je vidno bijela? I na kraju pjesme nudi se rješenje da se takve, bijele ljubičice, prozovu bjelačicama. Ovdje bih iznio jednu napomenu, koju jako potenciraju teoretičari književnosti, a to je ona, da istinski pjesnici i dobra poezija sudjeluju u stvaranju i razvoju jezika. E, sada smo već na tragu otkrivanja identiteta našeg lirskog subjekta, no strpimo se još malo.
Veliki broj pjesama u ovoj zbirci možemo nazvati i poučnim, jer one kroz jednostavan izraz govore o stvarima i pojavama u svijetu koje nas svakodnevno okružuju, a o kojima ni odrasli često ne razmišljaju dovoljno. Naprimjer, pojava i pjesma Mpembin efekt koji ne djeluje logično. Radi se o pitanju koja će se voda prije smrznuti, vrela ili hladna? Logika nam nalaže odgovoriti da će to biti hladna ali Mpembin efekt je dokazao suprotno i tako dao veliki prilog dječjoj logici naspram logike odraslih. I pjesma Skakač, koja raspravlja o životinjama koje mogu najviše skočiti iznenadit će nas svojom istinitom, matematički dokazivom informacijom. Neke pjesme raspravljaju o neobičnim pojavama, poput toga što su palindromi, a neke objašnjavaju neobičan nastanak običnih stvari, poput stabla oraha koje se nalazi „kraj staroga šumskog puta“, a koje je izraslo iz ploda kojeg je izgubila jedna vjeverica. U nekim je pjesmama opet objašnjeno postojanje nekih stvari proizišlih iz ljudskih djelatnosti, poput Kineskog zida i Transsibirske željeznice. Tu već postaje sumnjivo, otkud toliko znanje jednom djetetu? I usred te sumnje u knjizi se naleti na pjesmu Sedam i petnaest koja nam otkrije da se tu radi o nekom drugom, prijašnjem djetinjstvu, i čitav pogled na dječji svijet ustvari postane dječji pogled na svijet i naš lirski subjekt se otkrije u samom pjesniku Danielu. To dijete koje cijelo vrijeme progovara kroz pjesme je upravo on sam, dio njegovog identiteta kojeg je uspio zadivljujuće dobro očuvati kroz godine i koji se, poput pravog djeteta, nemirno probudi s vremena na vrijeme, potraži izlaz i pronađe izraz u pjesmama. A kako je taj dječak dječje nemiran, isto je tako i dječje plašljiv, pa nas s vremena na vrijeme pokušava prevariti predstavljajući se u pjesmama kao Marko, Luka a čak i - gle malog prepredenjaka - kao Daniel.
Neke pjesme su toliko lijepe i jedinstvene da bi bilo nepravedno svrstavati ih s drugima ali isto tako i ne spomenuti ih. Recimo, citatna pjesma Poslovice satkana je od samih poslovica koje tako stvaraju novi kontekst a pjesma Boje ima skrivenu poruku o ravnopravnosti. Uostalom, ako im pristupimo kroz igru, sve pjesme u ovoj zbirci mogu nam donijeti zabavu u njihovoj interpretaciji a pojedine nas mogu i naučiti skromnim trikovima kako da u živote unesemo malo poezije ili romantike. Primjerice, jeste li znali kako ... oblaci, lijepo molim, / ne gledaju se stojeći?
Marko Matolić