| Radovan 3 | da li znate šta se zaista dešavalo na predstavi ?
HTML-код
- Опубликовано: 6 фев 2025
- Зоран Радмиловић (Зајечар, 11. мај 1933 - Београд, 21. јул 1985) био је српски и југословенски филмски, телевизијски и позоришни глумац, који је одиграо неке од најупечатљивијих улога у историји југословенске кинематографије. Његова најпознатија улога била је у позоришној представи Радован III, по којој је добио титулу Краља хумора и импровизације.
Рођен је 11. маја 1933. године, од оца Момчила, судије и мајке Љубице, домаћице, у Зајечару. Деда по оцу, Рихард Ланг, био је Немац, архитекта. Оженивши се Зорановом бабом Стевком, прешао је у православље и узео име Радмило. Одатле потиче породично презиме Радмиловић.
По очевој жељи, уписао је Правни факултет у Београду и после две године га напушта. Потом је студирао на Архитектонском факултету, који такође напушта, а убрзо уписује Филолошки факултет, одсек енглески језик. Упоредо је опробао глумачке могућношћу у КУД „Иво Лола Рибар“. Тада одлучује да напусти студије енглеског језика и посвећује се глуми. На наговор главне глумице, која му је била симпатија и са којом је био партнер у културно-уметничком друштву, уписује и поступно апсолвира глуму на Академији за позориште, филм, радио и телевизију, те започиње каријеру у Београдском драмском позоришту (1962-1968), у коме је првобитно наступао у мање значајним представама. Дипломирао је 1963. године по повратку из војске.
Године 1964, због одустајања Љубе Тадића, Радмиловић добија насловну улогу представи „Краљ Иби“ (на сцени Атељеа 212). Током настајања представе, његова глумачка надареност довела је до тријумфа импровизације (велики успех остварује и на гостовањима у Паризу, Москви, Њујорку, Венецији и др.). Касније ће „своју сцену“ поново представљати (заједно с каснијим Радованом III Душана Ковачевића) две деценије.
Иако је остварио низ успелих улога у позоришту (стални је члан Атељеа 212 од 1968. године до смрти), на филму и телевизији све су оне остале у сенци „улоге живота“ у „Краљу Ибију“ (чак и кад се ради о бриљантном остварењу - улози Молијера у истоименом комаду М. А. Булгакова, за коју је награђен Октобарском наградом Града Београда).
На филму је дебитовао 1962. године („Чудна девојка”, Јована Живановића) и одиграо око двадесет улога. Главне је остварио у филмовима „Глинени голуб” (Т. Јанић, 1966), „Рам за слику моје драге” (Мирза Идризовић, 1968), „Поглед у ноћ” (Н. Стојановић, 1968), „Павиљон 6” (Л. Пинтилије, 1978), „Срећна породица” (Гордан Михић, 1980).
Своју последњу, 299. представу, „Радован III” је одржао 9. јуна 1985. године, уз велике болове, али опет, уз његову велику жељу, представа је одржана до краја. Само три дана касније пребачен је у болницу, из које се није вратио. Преминуо је 21. јула 1985. године у 53. години живота, на Првој хируршкој клиници у Београду, од проблема са дигестивним трактом.[1] Кремиран је, а његова урна се налази у Алеји заслужних грађана на Новом гробљу у Београду.
Био је ожењен глумицом Дином Рутић (1943-2019). Усвојили су ћерку, девојчицу Ану рођену у Пећи и много су је волели. Зоран је Ану обожавао.[тражи се извор] Инспирисана њиме, његова усвојена кћи Ана Радмиловић (1974-2017) је написала две књиге - „Залажем се за лаж“ (2009) и „Кад је свет имао бркове“ (2011).[2]
О њему је 2021. године снимљен филм „Глумчина”.[3]
Koliko puta sam gledala i uvek je bilo drugačije
.Radmilovicu nenadmašan si zauvek❤❤❤
Sve je rekao kako je stanje u državi,da će biti rata ma legenda je takvi se ne rađaju više legenda.
Steglo me u grlu kada se sjetim koliko nam svima nedostaje. Širio je prirodan humor i jednostavnost izražavanja, stvarao kaos na sceni i bio je neponovljiv. Nažalost.
'' Bio je cudo od coveka '' **************************************************************************************
Ljudi tu treba pogledati jednom najmanje 10 puta pa prođe malo vremena pa gledaš opet jer to se samo jednom u životu dogodi da tako nešto gledaš.... ne postoji mogućnost da ima nešto slično tome. Svaka rečenica je posebno kretnje po pozornici . Da sam imamo priliku u životu da je gledam svim 299 puta uživo sigurno bio je gledao jer to je nešto neopisivo.... nikada vise u životu nisam gledao ništa slično tome a ovo je vrh vrtova. Umjetnost nad umjetnosti umjetnosti
Toma Kuruzović je bio veliki glumac a malo ko zna da je završio i režiju. Drugovao je sa mnogima a jedan od njih je bio i Zoran Radmilović za koga ga veže poseban događaj posle jedne predstave.
"Kad sam igrao "Petoricu pod barjakom" Zoran uvek dođe iza zavese stavi dupli vinjak pored sebe i gleda me. Gleda i pijucka. Posle predstave me odjednom upita šta sam sve to govorio jer je izmerio da sam 10 minuta produžio predstavu.
- Prošli put si pričao nešto o bibliotekama?, pita Zoran.
- Jeste.
- E da se ti i ja sad nešto dogovorimo. Da ti meni prodaš to o bibliotekama, da to ja govorim, rekao mi je Radmilović.
I tako se on i ja dogovorimo da mu to "članstvo" prodam za turu vinjaka. Tako je nastala ona replika iz Radovana III o "članu biblioteke".
Ne seri.
A isto je fazon što Mira Banjac igra ulogu njegove ćerke, iako je u stvarnom životu ona starija od njega 4 godine, i hvala Bogu jos živa gura 94-tu! :) Punoletna po 5 put kao što je Zoki rek'o!
Milutin BUtkovic, ne BAtkovic...
Kada se cita, drama sama po sebi i nije toliko sjajna, zaplet nije toliko zanimljiv, posebno za standarde jednog Dusana Kovacevica. Bas zahvaljujuci Zoranovim impovizacijama dobila je kultni status i postala tako cenjena i obozavana.
BATA STOJKOVIC I ZORAN RADMILOVIC sreli se u NEZABORAVU
I NISMO SAZNALI ŠTA SE TO STVARNO DEŠAVALO NA PREDSTAVI
SEM SAME PREDSTAVE
Prvo: nije Batković, nego BUTKOVIĆ! Dalje: Nije se bunio niti ućutkivao Zorana, već naprotiv suflirao, dodavao mu ideju u toku predstave! Rukovanje je bilo kao znak odobravanja na pitanje "Jel' tako ili nije". Pa upadice "amonijak", "aproksimativno"...sve je bila Butkovićeva improvizacija! Čisto da se zna!
ZORAN❤❤❤
Непревазиђени Зоран Радмиловић! Гледао и уживо и стотинама пута на цд! Сваки пут, занимљиво и другачије!
Морам да кажем нешто, титл који прати ове кадрове није истинит, односно неке тврдње ,немају благе везе са истином и чињеницама...цео ансамбл на сцени је радио за Зорана то знам поуздано, и са великим уживањем су учествовали у томе....Оне тврдње око Бутковића немају благе везе са истином.
“U nekim trenutcima” piše titl , sve ti jasno
Nije Batković već Butković
Ktalj😎❤
Stanislave...😂😂😂
Dve Legende
Ovaj video može da napravi samo neko ko apsolutno ne razume suštinu Radmilovićevog monologa i Butkovićeve gestikulacije. Titl koji ide u toku ovog videa nema veze sa mozgom.
Znam ,jer sam ga gledao kao student tri puta
Uvek mi je bilo impresivno to što je Butković bio toliko ozbiljan, dok se ostali, a posebno Mira i Maja, ubiše od smeha.
Zoran je za mene najbolji glumac uz eventualno Cicu Perovića koga bih možda stavio ispred, ali i Butković je bio izuzetan i jako podcenjen na TV-u i filmu.
Hvala Bogu da jos neko smatra Perovica jednim od najvecih srpskih glumaca.
@@svindal9029 Smatra ga verovatno svako ko je malo bolje upoznat sa njegovim ulogama i delom, nažalost preminuo je mlad 1978. godine pa su ga mnogi zaboravili, posebno mlađe generacije, Radmilović je npr. uspeo da se Maratoncima i Radovanom, eventualno i Majstor Životom, približi svim naraštajima i da ga i danas dobro pamte. Verujem da je i Cica poživeo još koju godinu da bi 80-ih dobio neku veoma prepoznatljivu ulogu sa kojom bi i on bio jako pamtljiviji...
@@kitic2002 Ne samo to, vec je Cica bio skrajnut, njegove najvece uloge su bile u filmovima Crnog talasa koji ni tada a ni danas nisu previse poznati siroj publici. Shodno tome, umro je mlad i u nemastini-izgleda da je i u privatnom zivotu licio na likove koje je cesto igrao-usamljene i nesrecne. Svakako, velikan naseg glumacke scene i meni verovatno u top 5 nasih glumaca.
@@svindal9029 a dobro imao si i one koji nisu bili toliko u Crnom talasu, ali tek 80-ih dobijaju potpuni prostor (Bata Stojković, Bora Todorović...), jer su do tada preovladavali partizanski filmovi... Radmilović je do 80-ih igrao u tonu drama i serija čak i nije dobio neku toliko prepoznatljivu ulogu u serijama kao npr. Vuisić (Kamiondžije i Otpisani). Odbaci 80-e Radmiloviću, ne bi bio u mnogo boljoj poziciji od Perovićeve, čak bi bio još u goroj...
A što se tiče top 5 slažem se, otprilike Cica Perović, Zoran Radmilović, Pavle Vuisić, Bata Stojković i Aleksandar Berček.
Vrh vrhova ne prevazidjeno!!
Nije Batković nego Butković
Админе...Ај не сери
Improvizacija u glumi se smatra vulgarnom. I jeste vulgarna veoma. Kad nije bilo ooljene vulgarnosti kao danas sa Farmama i sl . isti taj vrntil je Zoran ispustao kod naroda. A narod mislio da je to umetnost. Misli i dan danas....
Bukvalno tako.
Od ispodprosečne drame o bespućima prisilne urbanizacije Radmilović je napravio svoj improvizovani šou.
Mogla je komotno biti monodrama.
Stvarna važnost predstave je bila u političkom podkontekstu gde je Kovačević kroz Radmilovićeva usta otvoreno kritikovao KPJ(do tada manje-više nezamislivo) i napravio uvod u devedeste.
Posle Radmilović na onkologiju a Kovačević u legat Isidore Sekulić.
Bitno je šta se dešavalo na predstavi i koja je poruka bila. A šta je bilo u pozadini zanima samo perverzne!!!😂
Није Батковић, нег' Бутковић...