Biti, ili ne biti! - 21. 6. 2023. - Hrvatsko nadzemlje
HTML-код
- Опубликовано: 8 сен 2024
- Tema: Biti, ili ne biti!
Predavač: don Antun Mate Antunović i don Luka Klarica
Datum susreta: 21. lipnja 2023.
Svake treće srijede u mjesecu održava se susret mladih u splitskom sjemeništu u 20:30 sati. Aktualne teme s katoličkog stajališta predstavlja svaki put novi predavač - stručnjak odabran za temu, sa začinom skečeva i glazbe. Zabava i druženje uz pjesmu i prigodni domjenak nakon susreta.
U suradnji s Uredom za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije.
Pratite nas na:
/ hrvatsko.nad
.
.
.
/ hrvatsko.nadzem
.
.
.
www.mladisplit.com
Bože dragi hvala ti što imamo ovakve mlade svečenike,dao im Bog zdravlje ❤🙏
Amen!
Bog vas dragi blagoslovio, dragi, mladi svećenici ❤
HVALJEN ISUS I MARIJA, BOŽE TI SI NAJAČI UČITELJ, KOJI SI IZRODIO NAJVEĆE TEOLOGE, SVJEDOKE,SVOJE UČENIKE DANONOĆNO OSPOSOBLJAVAŠ ZA NAVJEŠTANJE TVOJE SVETE RIJEČI, KOJU PRENOSE PO CILOM SVITU, BUDI HVALJEN I SLAVLJEN UVIJEKE VJEKOVA, AMEN, ALELUJA 🙏💞
❤
❤❤❤❤
❤🙏🏻❤️🙏🏻
U svim okolnostima na početku trebamo odgovoriti na dva važna pitanja: 1. Tko je naš najbolji primjer? 2. Po kojim mjerilima trebamo živjeti?
Odgovor na 1. pitanje je: Naš najbolji primjer kojeg trebamo slijediti je Isus Krist.
Odgovor na 2. pitanje je: Trebamo živjeti po Božjim mjerilima (standardima), mjerilima Božje pravednosti - po 10 Božjih zapovijedi - onih 10 zapovijedi u Bibliji čiji Pisac je Bog, a ne onih 10 zapovijedi u Katekizmima, čiji pisci su ljudi - crkvene - vjerske vođe. Sjetimo se da su vjerske vođe zavele narod i u vrijeme kad je Isus bio na Zemlji, pa narod nije prihvatio istinu koju je Isus prezentirao, nego su ga proglasili varalicom. Slično je i danas, vjerske vođe danas ne slijede Isusov primjer glede mjerila Božje pravednosti, pa su zavele narod na pogrešan put. Sve temeljito provjerite u Svetim spisima.
Isus je pravedan. Međutim, koliko je Isus pravedan? Djelomično pravedan ili savršeno pravedan? Je li Isusova pravednost samo pravednost jednog čovjeka - Židova, ili je Isusova pravednost Božja savršena pravednost? Po definiciji - pravednost je poslušnost zakonu. Kojem zakonu? Božjem zakonu, zar ne? Molim Vas istražite temeljito što je istina? Istina se ne plaši provjeravanja a zabluda se plaši provjeravanja. Samo ne znam hoćete li se uplašiti kad nađete istinu? Mnogi se uplaše istine kad je nađu i radije se drže tradicije, onoga kako to većina vjeruje i radi. I zbog toga samo manjina se usudi slijediti Isusa koji je "put istina i život". U ime Isusa Vas molim istražite što je istina i slijedite istinu. ISUS JE SAVRŠENO PRAVEDAN TO ZNAČI DA JE I BOŽJI ZAKON PO KOME JE ISUS ŽIVIO SAVRŠENO PRAVEDAN.
Isus, Mesija, je bio savršeno pravedan, živio je u skladu s Božjim zakonom - koji se sastoji od Deset Božjih zapovijedi (Izlazak 20,2-17). To znači da je i Božji zakon po kojem je Isus živio također savršeno pravedan. Ako je nešto savršeno znači da to što je savršeno ne treba mijenjati, jer svaka promjena savršenog učinit će ga nesavršenim. Tako je Isus svojim savršeno pravednim životom potvrdio savršenost svih Božjih zapovijedi. Ako ovo vjerujemo, tada vjerom možemo primiti Kristovu savršenu pravednost. Ako ne vjerujemo, odbacujemo Kristovu savršenu pravednost. A budući da je Božji zakon savršen, znači da je i nepromjenjiv. Ako je nešto savršeno treba li to mijenjati? Bog se ne mijenja. Stoga je i Njegov zakon (koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi) nepromjenjiv.
Promjenom Božjeg zakona - Deset Božjih zapovijedi (Izlazak 20,2-17) upućuje se vrlo loša poruka: da je Bog loš Zakonodavac i da Njegov zakon nije savršen i nepromjenjiv, a da su ljudi bolji zakonodavci od samoga Boga. Rimokatolička crkva priznaje da je promijenila Božji zakon glede svetkovanja dana odmora i da je nedjelja znak (žig, pečat) njenog autoriteta: “Nedjelja je znak našeg autoriteta. Crkva je iznad Biblije, a promjena dana odmora dokaz je te činjenice.” (Catholic Record, 01.09.1923.) Rimokatolički kardinal James Gibbons priznao je da je Rimokatolička crkva proglasila nedjelju svetim danom, i kako se to ne može opravdati Biblijom: “Možete čitati Bibliju od Postanka do Otkrivenja i nećete naći nijedan redak koji bi potvrdio svetost nedjelje. Pismo podupire jedino subotnje bogoštovlje, koje mi [rimokatolici] nikad ne posvećujemo službi Bogu.” (James Gibbons, The Faith of Our Fathers / Vjera naših otaca, New York, 1917., str. 89.)
Promjena je provedena postupno i nedjelja nije prihvaćena kao opći kršćanski blagdan sve do zakona rimskog cara Konstantina proglašenog 7. ožujka 321. godine. O povijesnim dokazima za promjenu dana odmora spomenimo još jedan. Crkveni povjesničar Euzebije, suvremenik rimskog cara Konstantina, piše: „Sve što je trebalo činiti u subotu, mi smo prenijeli na dan Gospodnji (nedjelju), kao pogodniji dan, koji ima prvenstvo i uživa veći ugled nego židovska subota.“ (Migne, Patrologie Grecque, T. XXIII, col. 21. Komentar o Psalmu 92)
Međutim, sedmi dan, subota, nije židovska, nego Božja. Sedmi dan subotu uspostavio je Bog na početku, odmah nakon stvaranja svijeta, a ne Židovi koji su se kao narod pojavili mnogo kasnije, tisućama godina nakon stvaranja svijeta. To možemo pročitati na prvoj stranici Biblije: „Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini. To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.“ (Postanak 2,1-4) Time što je „blagoslovio i posvetio“ sedmi dan, Bog je postavio spomenik svom djelu stvaranja. Međutim, mnogi su iznenađeni kad u Svetim spisima pročitaju da je sedmi dan subota a ne nedjelja.
Redoslijed dana u tjednu nije se izmijenio od stvaranja do danas. Prema Bibliji, subota je uvijek bila sedmi dan: „A sedmoga je dana subota.“ (Izlazak 20,10) Izraelski narod tisućljećima je svetkovao sedmi dan subotu. Tako osim Svetih spisa, imamo za svjedoka cijeli jedan narod da se redoslijed dana u tjednu nije promijenio. Kalendar se mijenjao, ali redoslijed dana u tjednu ostao je isti, a to potvrđuje i znanost.
Bog je preko svojih proroka i apostola obećao da će čuvati Svete spise i svoj sveti Zakon. Isus je rekao: „Jer, zaista, kažem vam, dok postoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova iz Zakona sigurno neće nestati.“ (Matej 5,18)
Svetkovanje nedjelje znak je autoriteta Rimokatoličke crkve. Sama Rimokatolička crkva priznaje da je svetkovanje nedjelje znak njezinog autoriteta: “Takav zakon ne postoji u Bibliji. To je zakon svete Katoličke crkve. Biblija kaže: 'Sjeti se da svetkuješ dan subotni.' Katolička Crkva kaže: 'Ne, svojom božanskom moći ukidamo subotu i naređujemo ti da svetkuješ prvi dan tjedna (nedjelju).' I cijeli civilizirani svijet klanja se u odanoj poslušnosti zapovijedi svete Katoličke crkve.” (Rimokatolički svećenik T. Enright, C.S.S.R. predavanje u Hartfordu, Kansas, 18. veljače 1884.)
Dakle, svetkovanje nedjelje znak je političko-vjerske vlasti sa sjedištem u Vatikanu jer je tu središte političke vlasti države Vatikan, a tu je i središte vjerske vlasti Rimokatoličke crkve.
S obzirom na sve ono što piše u Svetim spisima, svaki čovjek treba se upitati: Tko je bolji Zakonodavac? Bog ili vjerski i politički vođe? Bog ili Crkva? Je li Crkva iznad Biblije? Ili je Biblija iznad Crkve? Je li Isus savršen i nepromjenjiv primjer svim ljudima ili samo Židovima?
Žalosno kad se krši bilo koja od Deset Božjih zapovijedi koje sačinjavaju Njegov zakon. (Izlazak 20,2-17) Ovih Deset zapovijedi (Božji zakon) Bog je osobno ispisao svojim prstom - „ispisane prstom Božjim“. U Bibliji piše da je Bog osobno sišao s Neba na brdo Sinaj i na dvije kamene ploče svojim prstom napisao Deset zapovijedi koje sačinjavaju Njegov zakon. „Onda Jahve reče Mojsiju: 'Popni se k meni na brdo i pričekaj ondje. Dat ću ti kamene ploče sa zakonom i zapovijedima koje sam za njihovu pouku napisao.'” (Izlazak 24,12) „Kad Jahve svrši svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu dvije ploče Svjedočanstva, ploče kamene, ispisane prstom Božjim.“ (Izlazak 31,18)
U Bibliji piše: „Na tome se temelji postojanost svetih, koji čuvaju Božje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otkrivenje 14,12) Smisao ovih biblijskih riječi: „čuvaju Božje zapovijedi“ je da trebamo čuvati Deset Božjih zapovijedi koje su u Bibliji a ne onih 10 zapovijedi koje su u Katekizmu ili drugim crkvenim priručnicima. Većina će ljudi ovaj navedeni tekst iz Svetih spisa uporno nastaviti tumačiti u pogrešnom smislu. Mnogima će pravi smisao ovog Božjeg upozorenja (danog preko proroka i apostola Ivana) da trebaju vršiti sve Božje zapovijedi, koje su „ispisane prstom Božjim“ pa i četvrtu (Izlazak 20,8-11), izgledati nevjerojatno, čak ludo, kao što je pretpotopnim ljudima izgledalo Noino upozorenje da trebaju ući u korablju. Uočavamo velike sličnosti između Noinog i sadašnjeg vremena. Većina je u samoobmani glede svog stanja pred Bogom. Većina će ljudi uporno nastaviti kršiti četvrtu Božju zapovijed (Izlazak 20,8-11) po savjetu svojih vjerskih vođa, koji će odbaciti pravi smisao poruke Božjih proroka, a vjerovat će da ljube Boga i da ne čine grijeh. Mnogi neće stati na nepopularnu stranu manjine kako ne bi bili ismijavani i kritizirani od većine.
Promjenom Božjeg zakona - 10 zapovijedi izmijenjeno je Božje savršeno mjerilo pravednosti i omalovažen Bog Zakonodavac. Time je izmijenjeno mjerilo koje definira što je grijeh. Je li grijeh kršenje jedne od Deset zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“ koje se nalaze u Bibliji? Ili je grijeh kršenje jedne od Deset crkvenih zapovijedi koje se nalaze u Katekizmu? Od odgovora na ovo pitanje nam ovisi vječni život. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.
Vrlo jednostavan odgovor. I jedno i drugo je grijeh.
"Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik." (Mt 18, 15-17)
Na ovoj zemlji, sud Crkve je vrhovni sud.
Slušaš li Crkvu, ili mi trebaš biti kao poganin i carinik?
@@adavickovic2302 Navedeni tekst objašnjava da crkva treba osuditi grijeh i ako neki član crkve ne želi odustati od grijeha da ga se treba isključiti iz članstva crkvene zajednice. Ali ovaj tekst ne znači da je crkva smjela promijeniti 10 Božjih zapovijedi (Izlazak 20,1-17) koje je Bog lično napisao. Bog - Pisac 10 BZ je savršen i nepromjenjiv, stoga su i Njegovih 10 zapovijedi savršene i nepromjenjive. Svi koji vjeruju drugačije morat će se suočiti sa Velikim Savršenim Zakonodavcem - Piscem 10 BZ, i na dan suda, ako se prije ne pokaju i ne prestanu kršiti neku od 10BZ, će svi takvi uvidjeti da su bili u zabludi.
@@zeljkocoric43 Ne bojim se Suda jer ljubim Boga i ljude. I vjerujem svojoj Crkvi, jer je ona Kristova.
Jesmo li onda mi katolici odbacili Božju zapovijed? Pogledajmo kako je postupao Isus.
Isus nije izrijekom dokinuo subotu. Okomio se prvenstveno na farizejski formalizam u vršenju propisa o suboti. On poštuje religiozne običaje svoga naroda, posjećuje subotom sinagogu, odlazi u Hram na molitvu, slavi blagdane… No, on je sebi pripisao vlast nad subotom rekavši: “Sin čovječji gospodar je subote” (Mt 2,28). Isus liječi subotom, a i njegovi učenici čine ono što subotom nije bilo dopušteno (npr. trganje klasja).
Ključni događaj koji je kasnije nagnao kršćane da napuste subotu i počnu nedjelju slaviti kao Dan Gospodnji je Isusovo uskrsnuće koje se dogodilo “rano ujutro, prvoga dana u tjednu /po suboti/” (Mt 28,1; Mk 16,9; Lk 24,1; Iv 20,1), dakle u nedjelju. Taj ključni događaj kršćanske vjere malo-pomalo promijenio je svijest kršćana i oni su prepoznali u nedjelji znak nove stvarnosti, znak početka novog svijeta, novo “stvaranje”. Istoga dana, u nedjelju, Isus se ukazuje svojim učenicima (Lk 24,13-49; Iv 20,19-25), a toga dana se dogodio i silazak Duha Svetoga (Dj 2,1-3). A kako su postupali apostoli? U prvo vrijeme Isusovi učenici obdržavaju subotu (kao što i dalje odlaze u Hram na molitvu!). Apostoli koriste subotnja okupljanja Židova u sinagogama da navijeste Evanđelje.
No, ubrzo prvi kršćani počinju sve više naglašavati nedjelju i ona postaje novi Dan Gospodnji. Dovoljno je uzeti neke tekstove Novog zavjeta i potvrditi izrečenu tvrdnju. “U prvi dan sedmice, kad se sastadosmo da lomimo kruh, Pavao je govorio prisutnima” (Dj 20,7), svjedočanstvo je da već apostoli okupljaju vjernike na euharistiju nedjeljom, a to čini i Pavao osobno. Apostol Ivan ima viđenje na Dan Gospodnji: “U dan Gospodnji padoh u zanos i čuh kako se iza mene ori jak glas …” (Otk 1,10). Tako Ivan “prvom danu u tjednu” daje naziv “Dan Gospodnji”. S nedjeljom se počinju povezivati običaji koji su kod Židova vezivani uz subotu, npr. skupljanje milostinje: “Neka svakog prvog dana u sedmici svaki od vas zasebice stavi na stranu ono što mogne uštedjeti…” (1 Kor 16,2). U toj novoj perspektivi stara židovska subota dobiva značenje “pralika” i “znaka” onoga što je Isus učinio uskrsnućem. Pavao upozorava kršćane: “Neka vas nitko ne osuđuje zbog jela ili pića, ili zbog godišnjih blagdana, ili mlađaka, ili subota! To je SAMO SJENA stvarnosti koja je imala doći, a stvarnost je Krist” (Kol 2,16). Slaveći subotu, ljudi su slavili Božji počinak u kojeg je Isus ušao svojim uskrsnućem u nedjelju. Dakle, “kršćanska subota” je nedjelja. No, staje li ovdje naša argumentacija? Naravno da ne! Pogledajmo kako su se ponašale prve generacije kršćana nakon apostola.
Zanimljivi su također i tzv “mučenici nedjelje”, njih 49 kršćana, koji su mučeni i ubijeni 304. godine jer se nisu htjeli odreći štovanja nedjelje. Svećenik Saturnij tada kaže: “Mi moramo slaviti dan Gospodnji. To je naš zakon”. Ignacije Antiohijski (živio od 98. do 117. godine) kaže: “Jer ako još uvijek štujemo judaizam, mi priznajemo da nismo primili Božju milost.” Slično govori i Barnaba iz Aleksandrije (oko 135. godine). Euzebije Cezarejski (263.-339 godina) izričito kaže: “Dok su Židovi vjerni Mojsiju žrtvovali pashalno janje jednom godišnje… mi, ljudi Novog zavjeta slavimo našu Pashu svake nedjelje”, a na drugom mjestu kaže: “Sve ono što je bilo propisano za subotu, mi smo prenijeli na dan Gospodnji, kao autoritativniji, nadmoćniji, uzvišeniji od židovske subote” i time svjedoči da je štovanje nedjelje kao Dana Gospodnjeg bila već ustaljena praksa.
Dakako, u prvim stoljećima još je bilo kršćana (židovskog porijekla) koji su nastojali štovati subotu, no brojni tekstovi nam kazuju da su već tada bili u manjini i ubrzo iščezli jer je Crkva vremenom shvatila značenje nedjelje i potpuno se odvojila od Židovstva. Možemo spomenuti i Augustina (354.-430. godina) koji kaže: “Gospodnjim uskrsnućem bio je objavljen dan Gospodnji kršćanima, a ne Židovima, i ovaj blagdan vuče svoje podrijetlo iz ovog događaja”, a Ambrozije (339.-397. godina) veli: “Prvog je dana blaženo Trojstvo stvorilo svijet, a uskrsli nas je Otkupitelj, koji je pobijedio smrt, oslobodio”. Osmi dan (nedjelja) bio je tema govora i Origena (185. - 254. godina) koji reče: “Broj osam, koji u sebi sadrži silu uskrsnuća, slika je svijeta koji dolazi, ako što je broj sedam simbol sadašnjeg svijeta”.
Subotom su kršćani već od starine postili pripravljajući se na nedjelju. To nam svjedoči i Viktorin iz Ptuja (oko 304. godine) koji kaže: “Sedmog dana… mi imamo običaj strogog posta da bismo u dan Gospodnji mogli prići našem kruhu izražavajući hvalu”. Možemo navoditi još mnogo raznih tekstova iz prvih stoljeća kršćanstva koji nam svjedoče želju kršćana da se odvoje od Židovstva koje je Krista odbacilo i da novim danom Gospodnjim (nedjeljom) pokažu postojanje novog svijeta koji je Krist uskrsnućem stvorio. Dakle, kršćani su shvatili da je židovska subota najava i slika onoga što se dogodilo i ispunilo u nedjelju! Stoga odbacujemo adventističke prigovore kako smo mi katolici ukinuli Božju zapovijed! Ne, mi smo samo poslušni onom što je Krist učinio i što su nam apostoli prenijeli. Crkva je to veoma brzo prepoznala i to je povijesno neoboriva činjenica!
Domagoj Zaradiću
Don Klarica je pravi svećenik ovaj Antun je pogubljen malo nezna ni sam što će.
Evo, ti ga uputi!
Meni su oba svećenika izvrsna.
ZASTO=ZASTO DOBRA VECER????? AKO SU TU VECINOM KATOLICI-ZASTO SE STIDITE=SRAMITE RECI-HVALJEN ISUS I MARIJA??!!! HVALA!!!
Zato što su mlaki moderni protestantizirani katolici. Kakvi su katolici vidi se odmah na početku susreta koji su započeli protestantskom "Amazing grace".
@@markoa4639
Za njihovu 'mlakost' se ti nista ne boj. Takvi su katolici svugdje po svijetu, ma kojoj kulturi i etnicitetu pripadali - od Mediterana, Kine, Vijetnama, Afrike, Srednjeg istoka, Amerika, Oceanije ... Vodi ih isti Duh Mira, ali u njima je Ziva vatra.
A sto se tice Amazing Grace, takva je katolicka verzija, opet, posvuda - odise dubokim Mirom.
ruclips.net/video/M-KL6BxgDl4/видео.html
Glede originala pjesme, sv Pavao u Poslanici Solunjanima (5.21) kaze, "Sve provjeravajte: dobro zadržite"
.
@@markoa4639 Milost koja sve vodi nas, daje snagu i mir. Oživjela je život moj, bijah slijep, a sada vidim. Vrijeme teče, prolazi sve, milost nam Bože daj, da živeći ne umremo, da svjetlo budeš nama.
Sve pjesme naše za Te su i molitve naše, spasi, o Oče, narod svoj, nek’ milost vodi nas!
Što ti točno ne odgovara u ovoj pjesmi?
Jesi li u ovom videu uspio doći dalje od pozdrava? Ne shvaćaš da su sve vođenje i skečevi parodija današnjeg svjetovnog života? Da ti mladi ismijavaju današnju svjetovnost?
Pročitajte si 1 Korinćanima 13, osobito meditirajte četvrti i jedanaesti redak.
Kakav je tko katolik i vjernik prosudi će Bog. Po tome koliko smo ljubili.
Gdje u Bibliji piše da je grijeh poželjeti ljudima dobru večer?
Isusa su osudili "dobri vjernici".
Vodi li vas Božja riječ, ili ljudska oholost?
Biblija ili Lefebvre?
Doživjeti Boga u srcu ili slijepo slijediti "zakone, uredbe ljudske"?
@@adavickovic2302To je himna protestantskih heretika koji od svega na svijetu najviše mrze Katoličku crkvu. Za razliku od modernih, mlakih, postkoncilskih katolika, protestanti nikad ne će zapjevati neku katoličku pjesmu.