Fra Augustine, Kad sam rađala jesam bila u bolovima, 48 sati u boksu, svega se naslušala, bilo je smiješnih situacija, ali i tužnih, koje nikome ne hih poželjela, ali nisam se bojala, bojali su se svi koji su čekali kad ću roditi, čak su mislili da se ja i dijete nećemo vratiti kući, oni su bili u strahu, a ja sam samo trpjela bolovei, slušajući sve i svašta, sami sam molila Boga da sve prođe u redu, da da se djetetu šta ne dogodi, hvala Mu što je tako i bilo, samo sam tražila, čim sam rodila da vidim dijete, sestra ga je htjela okupati, ali kako tu nije bio kraj, doktor reče dajte ženi da vidi dijete, i da ga kupa poslije, ostala posteljica, slijedila je kiretaža, ali kad sam vidila dijete živo zdravo, slatko, na bolove sam odmah zaboravila, kao da h je netko rukom odnio, ja mala uska a velika beba, svi su mislili da nosim blizance, kad sam tek došla u bolnicu na porođaj, htjeli su me ponovo na ultrazvuk, ja im govorim da je jedna beba, došla i babica koja im je rekla isto što i ja i da me puste, tada su me pitali tko mi je vodio trudnoću, kad sam rekla ime liječnika pustili su m..e na miru, i Bogu hvala sve je dobro završilo, a od čekanja i straha kad su mi suprugu javili da sam napokon rodila, i da smo ja i beba dobro, izašao sa kumom proslaviti, to mi je pričala njegova mama, opio se prvi i zadnji put u životu, a prijateljica mi je rekla da ga od straha nisu htjeli zvati, vidila sam kroz to vrijeme, istina ima žena koje su se bojale, vičući zvale doktora, ali ja ..nisam, više sam se bojala za bebu, sa drugom bebom sam se doslovno raspala pola dana su me krpali, a ja od sreće što je i sa drugom bebom sve sretno prošlo zbijala šale kroz to vrijeme, čudio se i doktor, kao nakon svega vi imate snage nas zabavljati, i govori da mi je suprug sigurno neki mrga od čovika, jer da je samo jedna žena rodila dijete veće od mojih i malo teže, ali da bih joj se ja mogla u stomaku okrenuti, imala žena dva metra, a ja mu govorim vidit ćete ga kad dođe, mršav tanak ka suvarak Grga Čvarak, on i sestra pukli od smijeha, ali na moju žalost više nissm smila rađati, moj doktor mi je rekao, da se ne igram glavom jer da jednostavno spadam u vrstu žena koje nise velike bebe i svaka druga beba sve jača, i da je pitanje nakon svega hoću li moći podnijeti slijedeću trudnoću, te da je u pitanju moj i djeteov život, imate dvije zdrave bebe, morate misliti na njih, sebe i supruga, poslušala sam ga, dok su drugi, kad sam drugi put ostala trudna, znali reći, nakon svega šta si prošla, tebe nije strah, i zaista nije me bilo strah, jedino me je strah, nije ni strah , više briga, za druge, oko mene drage ljude. Svaka se bol i patnja brzo zaboravi kad sve prođe u redu, a Bogu hvala, tako je do dan danas, hvala Mu i slava🙏❤️🌹 Hvaljen Isus i Marija u vijeke vjekova Amen 🙏❤️🌹, a vas Blagoslovio Svemogući Bog Otac i Sin i Duh Sveti Amen 🙏🙏🙏❤️❤️❤️🌹🌹🌹
Hvala Ti i slava Isuse! Volim Te svim ❤
Isuse volim te. Marko❤❤
Fra Augustine,
Kad sam rađala jesam bila u bolovima, 48 sati u boksu, svega se naslušala, bilo je smiješnih situacija, ali i tužnih, koje nikome ne hih poželjela, ali nisam se bojala, bojali su se svi koji su čekali kad ću roditi, čak su mislili da se ja i dijete nećemo vratiti kući, oni su bili u strahu, a ja sam samo trpjela bolovei, slušajući sve i svašta, sami sam molila Boga da sve prođe u redu, da da se djetetu šta ne dogodi, hvala Mu što je tako i bilo, samo sam tražila, čim sam rodila da vidim dijete, sestra ga je htjela okupati, ali kako tu nije bio kraj, doktor reče dajte ženi da vidi dijete, i da ga kupa poslije, ostala posteljica, slijedila je kiretaža, ali kad sam vidila dijete živo zdravo, slatko, na bolove sam odmah zaboravila, kao da h je netko rukom odnio, ja mala uska a velika beba, svi su mislili da nosim blizance, kad sam tek došla u bolnicu na porođaj, htjeli su me ponovo na ultrazvuk, ja im govorim da je jedna beba, došla i babica koja im je rekla isto što i ja i da me puste, tada su me pitali tko mi je vodio trudnoću, kad sam rekla ime liječnika pustili su m..e na miru, i Bogu hvala sve je dobro završilo, a od čekanja i straha kad su mi suprugu javili da sam napokon rodila, i da smo ja i beba dobro, izašao sa kumom proslaviti, to mi je pričala njegova mama, opio se prvi i zadnji put u životu, a prijateljica mi je rekla da ga od straha nisu htjeli zvati, vidila sam kroz to vrijeme, istina ima žena koje su se bojale, vičući zvale doktora, ali ja ..nisam, više sam se bojala za bebu, sa drugom bebom sam se doslovno raspala pola dana su me krpali, a ja od sreće što je i sa drugom bebom sve sretno prošlo zbijala šale kroz to vrijeme, čudio se i doktor, kao nakon svega vi imate snage nas zabavljati, i govori da mi je suprug sigurno neki mrga od čovika, jer da je samo jedna žena rodila dijete veće od mojih i malo teže, ali da bih joj se ja mogla u stomaku okrenuti, imala žena dva metra, a ja mu govorim vidit ćete ga kad dođe, mršav tanak ka suvarak Grga Čvarak, on i sestra pukli od smijeha, ali na moju žalost više nissm smila rađati, moj doktor mi je rekao, da se ne igram glavom jer da jednostavno spadam u vrstu žena koje nise velike bebe i svaka druga beba sve jača, i da je pitanje nakon svega hoću li moći podnijeti slijedeću trudnoću, te da je u pitanju moj i djeteov život, imate dvije zdrave bebe, morate misliti na njih, sebe i supruga, poslušala sam ga, dok su drugi, kad sam drugi put ostala trudna, znali reći, nakon svega šta si prošla, tebe nije strah, i zaista nije me
bilo strah, jedino me je strah, nije ni strah , više briga, za druge, oko mene drage ljude.
Svaka se bol i patnja brzo zaboravi kad sve prođe u redu, a Bogu hvala, tako je do dan danas, hvala Mu i slava🙏❤️🌹
Hvaljen Isus i Marija u vijeke vjekova Amen 🙏❤️🌹, a vas Blagoslovio Svemogući Bog Otac i Sin i Duh Sveti Amen 🙏🙏🙏❤️❤️❤️🌹🌹🌹