RIJEKA MOJE MLADOSTI, šesta epizoda

Поделиться
HTML-код
  • Опубликовано: 21 сен 2024
  • U predzadnjem desetljeću 20. stoljeća, 1980-ima, riječka je industrija još uvijek radila u svojem punom opsegu, pa su u njoj bili zaposleni i neki, ili čak i mnogi članovi riječkih rock skupina. Možemo stoga reći i da je njihova glazba na neki način bila soundtrackom riječkih ulica i tvornica. Negdje na tom tragu, industrijskog rocka i punka, ali svakako i posve originalno i izvan ustaljenih gabarita, 1982. nastaje i riječka glazbeno-performerska skupina Grč, ubrzo poznata po svojim specifičnim nastupima s komadanjem telećih glava na pozornici, što je posebno bilo zanimljivo slovenskoj publici, pred kojom je onda ova skupina često i nastupala.
    No, daleko od toga da je Rijeka tih godina bila samo gradom rocka i avangarade - upravo obrnuto, najmasovnija publika glazbenih događaja u riječkoj Dvorani mladosti bila je ona koja uživa u novokomponiranoj narodnoj glazbi, ili, kako bi se danas reklo, cajkama. Pritom ipak valja reći kako se tu u većoj mjeri radilo o sredovječnoj publici i vjerojatno više iz redova došljaka, dok su se njihova djeca, uglavnom već rođena u Rijeci, prema svojim glazbenim afinitetima dijelila, kao i većina tadašnje riječke mladeži, na one koji slušaju rock i one koji radije idu u disko-klubove, na suvremenu svjetsku disco glazbu, koja je u Rijeci i na širem riječkom području tog vremena također uživala veliku popularnost. Ta je podjela zorno bila vidljiva i na jednom od većih tadašnjih okupljališta mladih, ispred hotela popularno zvanog Kont; na terasi slastičarne bila je „parfumerija”, a ispred hotelske kavane „drogerija” - pogodite zašto...
    redatelj: DAVOR BORIĆ
    istraživač i narator: VELID ĐEKIĆ
    scenaristi: VELID ĐEKIĆ, ALEKSEJ PAVLOVSKY, DAVOR BORIĆ
    glavni snimatelj i direktor fotografije: DUŠAN VUGRINEC
    montažerka: IRENA KORPES
    autor originalne glazbe: IGOR KOŽIĆ
    tonski snimatelji: SREĆKO ČABRAJA, BORNA CVITANOVIĆ
    tonska obrada: ROBERT STANIĆ
    rasvjeta: LJUDEVIT FIŠTRIĆ, DAMIR STANEKOVIĆ
    koloriranje: ROBERT CECELJA
    asistentica redatelja: ŽAKLINA KOMLJEN
    producentica: SANJA IVANČIN
    urednik: ALEKSEJ PAVLOVSKY
    trajanje: 29,07 min.
    proizvodnja: HRT/Programski odjel Kultura HTV-a, 2023.

Комментарии • 13

  • @racenotrace
    @racenotrace 6 месяцев назад +1

    Jako dobro👍

  • @KrunoBaraba
    @KrunoBaraba 9 месяцев назад +2

    Na Kontu smo pili caj . Desno od ulaza . Crne drvene klupe . Sef " Sale " je bio visok , nadrkan i imao je leptir masnu .

  • @velinkagrandic466
    @velinkagrandic466 2 месяца назад

    Moja generacija išla je na cajanke u sušački neboder

  • @velinkagrandic466
    @velinkagrandic466 2 месяца назад

    Moglo se i pješaciti do Rijeke

  • @velinkagrandic466
    @velinkagrandic466 2 месяца назад

    Do Kostrene an i autostopom

  • @ricmi27
    @ricmi27 9 месяцев назад +1

    Kad nema mačke i miševi kolo vode.

  • @amelatarlac7722
    @amelatarlac7722 9 месяцев назад +2

    Glupost..Kakva 2 boda. 2 boda je bio lokalni opskurni klub koji su posjecivali lokalci. U Milde se islo petkom i subotom. Bez veze

  • @amelatarlac7722
    @amelatarlac7722 9 месяцев назад +1

    Rockeri su glumili nekakvu subkulturu a u stvari su bili bezveznjaci koje šminkeri nisu hebali 5%

    • @mobileprinting2876
      @mobileprinting2876 9 месяцев назад

      tako je svuda u svijetu...sminkera je 95% ali su buntovnici kojih je 5% mnogo glasniji...zato i jesu buntovnici...zato se o njima i snimaju dokumentarci i pisu knjige...masa nije nikom interesantna...a onda dodju godine kada i oni prestaju biti buntovnici...opjevao ih je bajaga..."dobro jutro dzezeri,dobro jutro majstori...sta vam vrede svetske zvake kad svirate narodnjake...dobro jutro dzezeri"...naravno radi se o tome da su ljeti svirali po terasama narodnajke i zabavnu muziku...eto i taj mrle zavrsi na eurosongu....aaahihihihihiiiiiiii...inace ko danas se sjecam tog vremena kada je brena napravila "hajde da se volimo"....mislim da je rijeka postavila rekord gledanja filma...poznavao sam pankere i rokere koji su ga gledali po 3x...a nije bilo sminkera koji ga nije gledao sta ti ja znam koliko puta...karte su se svrercovale za ulazak u kino