Nadamo se naš dragi Izet ef. Čamdžiću . To jest mene strah uvjek se pitam da li će mi biti primljeno i ispravno kod Allaha Uzvišenog,moji namazi i moj ibadet sav
Postoji samo jedan savršeni i nepromjenjivi Božiji zakon koji vrijedi za sve ljude: muslimane, kršćane ili pripadnike bilo koje religije. Postoji samo jedna jedinstvena spasonosna Objava dana od početka do kraja, točno kako Časni Kur′an kaže: „On vam u vjeri propisuje isti Šerijat koji je propisan Nuhu, i onaj koji se objavljuje tebi Muhamede i ono što smo kao Šerijat naredili Ibrahimu, Musau i Isau. Pravu vjeru izvršavajte i u tome se ne podvajajte...“ (42, 13) A što je s Božjim zakonom koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi? Zašto vjerske vođe danas ne preporučuju izvorni Božji zakon koji je u Bibliji, nego preporučuju promijenjeni Božji zakon? Što je pravednost? Pravednost je poslušnost zakonu. Pravednost pred Bogom je poslušnost Božjem zakonu - koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi. Promjenom Božjeg zakona - 10 Božjih zapovijedi koje se nalaze u Bibliji (Izlazak 20,2-17) upućuje se čudna poruka: da je Bog loš Zakonodavac i da Njegov zakon nije savršen i nepromjenjiv, a da su ljudi bolji zakonodavci od samoga Boga. Kada bi bila istina da je izvorni Božji zakon trebalo promijeniti tada bi Bog zaista bio loš Zakonodavac. Bog se ne mijenja. Stoga je i Njegov zakon (koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi) nepromjenjiv. KOJI JE BOLJI ZAKON ONAJ U BIBLIJI, ILI U KATEKIZMU, ILI U PRIRUČNICIMA MNOGIH VJERSKIH ORGANIZACIJA? Rimokatolička crkva priznaje da je promijenila Božji zakon glede svetkovanja dana odmora i da je nedjelja znak (žig, pečat) njenog autoriteta: “Nedjelja je znak našeg autoriteta. Crkva je iznad Biblije, a promjena dana odmora dokaz je te činjenice.” (Catholic Record, 01.09.1923.) Rimokatolički kardinal James Gibbons priznao je da je Rimokatolička crkva proglasila nedjelju svetim danom, i kako se to ne može opravdati Biblijom: “Možete čitati Bibliju od Postanka do Otkrivenja i nećete naći nijedan redak koji bi potvrdio svetost nedjelje. Pismo podupire jedino subotnje bogoštovlje, koje mi [rimokatolici] nikad ne posvećujemo službi Bogu.” (James Gibbons, The Faith of Our Fathers / Vjera naših otaca, New York, 1917., str. 89.) Promjena je provedena postupno i nedjelja nije prihvaćena kao opći kršćanski blagdan sve do zakona rimskog cara Konstantina proglašenog 7. ožujka 321. godine. O povijesnim dokazima za promjenu dana odmora spomenimo još jedan. Crkveni povjesničar Euzebije, suvremenik rimskog cara Konstantina, piše: „Sve što je trebalo činiti u subotu, mi smo prenijeli na dan Gospodnji (nedjelju), kao pogodniji dan, koji ima prvenstvo i uživa veći ugled nego židovska subota.“ (Migne, Patrologie Grecque, T. XXIII, col. 21. Komentar o Psalmu 92) Međutim, sedmi dan, subota, nije židovska, nego Božja. Sedmi dan subotu uspostavio je Bog na početku, odmah nakon stvaranja svijeta, a ne Židovi koji su se kao narod pojavili mnogo kasnije, tisućama godina nakon stvaranja svijeta. To možemo pročitati na prvoj stranici Biblije: „Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini. To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.“ (Postanak 2,1-4) Time što je „blagoslovio i posvetio“ sedmi dan, Bog je postavio spomenik svom djelu stvaranja. Međutim, mnogi su iznenađeni kad u Svetim spisima pročitaju da je sedmi dan subota a ne nedjelja. Redoslijed dana u tjednu nije se izmijenio od stvaranja do danas. Prema Bibliji, subota je uvijek bila sedmi dan: „A sedmoga je dana subota.“ (Izlazak 20,10) Izraelski narod tisućljećima je svetkovao sedmi dan subotu. Tako osim Svetih spisa, imamo za svjedoka cijeli jedan narod da se redoslijed dana u tjednu nije promijenio. Kalendar se mijenjao, ali redoslijed dana u tjednu ostao je isti, a to potvrđuje i znanost. Bog je preko svojih proroka i apostola obećao da će čuvati Svete spise i svoj sveti Zakon. Isus je rekao: „Jer, zaista, kažem vam, dok postoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova iz Zakona sigurno neće nestati.“ (Matej 5,18) Svetkovanje nedjelje znak je autoriteta Rimokatoličke crkve. Sama Rimokatolička crkva priznaje da je svetkovanje nedjelje znak njezinog autoriteta: “Takav zakon ne postoji u Bibliji. To je zakon svete Katoličke crkve. Biblija kaže: 'Sjeti se da svetkuješ dan subotni.' Katolička Crkva kaže: 'Ne, svojom božanskom moći ukidamo subotu i naređujemo ti da svetkuješ prvi dan tjedna (nedjelju).' I cijeli civilizirani svijet klanja se u odanoj poslušnosti zapovijedi svete Katoličke crkve.” (Rimokatolički svećenik T. Enright, C.S.S.R. predavanje u Hartfordu, Kansas, 18. veljače 1884.) S obzirom na sve ono što piše u Svetim spisima, svaki čovjek treba se upitati: Tko je bolji Zakonodavac? Bog ili vjerski i politički vođe? Bog ili Crkva? Je li Crkva iznad Biblije? Ili je Biblija iznad Crkve? Je li Isus savršen i nepromjenjiv primjer svim ljudima ili samo Židovima? U Svetim spisima vidimo da je Isus živio u skladu sa svih Deset Božjih zapovijedi (Izlazak 20,2-17) koje su „ispisane prstom Božjim“ (Izlazak 31,18). On je bezgrešni, savršeni. Zbog savršenog vršenja Božjeg zakona Isus je „put, istina i život” (Ivan 14,6). I po svom čudesnom rođenju Isus se razlikuje od svih drugih proroka, apostola i svih ljudi na zemlji. U Bibliji piše: „'Kako će to biti', reče Marija anđelu, 'jer se ja ne sastajem s mužem?' 'Duh Sveti sići će na te', odgovori joj anđeo, 'sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim.'“ (Luka 1,34-35) Mnogi Židovi kažu da poštuju svih Deset zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“, ali ne vjeruju u Isusa. A mnogi kršćani i muslimani kažu da vjeruju u Isusa, ali ne poštuju svih Deset zapovijedi KOJE JE ISUS POŠTOVAO, koje su „ispisane prstom Božjim.“ A potrebno je oboje: vršiti svih Deset zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“ i imati vjeru u Isusa. Isus je pružio najbolji primjer svim ljudima kako treba ljubiti Boga i bližnje. Mi nikad ne možemo u potpunosti dostići Isusa, naš savršeni Uzor, jer On je bezgrešan a mi smo grešnici, ali trebamo Ga oponašati nabolje što možemo. Dok je Isus bio na Zemlji, kritizirali su Ga zbog Njegovog načina svetkovanja subote jer je On subotom liječio bolesne, a Židovi su smatrali da subotom ne treba liječiti. U Evanđelju po Marku piše: “Bijaše neki čovjek s usahlom rukom. Pazili su na nj da li će ga u subotu izliječiti, da ga [Isusa] mognu optužiti.” (Marko 3,1.2) Liječenjem bolesnih u subotu Isus je pokazivao bît zapovijedi o suboti, kao i bît ostalih devet zapovijedi - ljubav. Međutim, mnogi imaju iskrivljeno mišljenje o tome što je ljubav. Ljubav je bît Božjeg karaktera i očituje se u moralnom Zakonu - Deset Božjih zapovijedi. Zato razdvajati moralni Zakon od ljubavi i Božjeg karaktera nije moguće, jer se Božji karakter, koji je sama ljubav, očituje u moralnom Zakonu. A u Svetim spisima stoji: „Ljubav je ispunjeni Zakon.“ (Rimljanima 13,10) Mnogi varaju sami sebe kad misle da ljube Boga i svoje bližnje a ne vrše svih Deset Božjih zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“ (Izlazak 31,18), a posebno preziru četvrtu zapovijed iz Božjeg zakona (Izlazak 20,8-11). Apostol Ivan piše: „U ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi.“ (1. Ivanova 5,3) Isus je rekao: „Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim.“ (Matej 5,17) Isus je svojim primjerom savršeno pokazao KOJIH Deset Božjih zapovijedi trebamo vršiti i NA KOJI NAČIN. Isus, Mesija, koji je bio savršeno pravedan, živio je u skladu s Deset Božjih zapovijedi. To znači da je i Božji zakon po kojem je Isus živio također savršeno pravedan. Tako je Isus svojim savršeno pravednim životom potvrdio savršenost svih Božjih zapovijedi. U Bibliji piše: „Na tome se temelji postojanost svetih, koji čuvaju Božje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otkrivenje 14,12) Većina će ljudi ovaj navedeni tekst iz Svetih spisa uporno nastaviti tumačiti u pogrešnom smislu. Što je istina? Istina se ne plaši provjeravanja a laž se toga boji. I kao što je bilo pred potop, istina nije prestala biti istina, iako većina (osim svega osam osoba) nije vjerovala u nju. Jednako tako i pred svršetak svijeta istina neće prestati biti istina zato što većina neće vjerovati u nju. Promjenom Božjeg zakona - 10 zapovijedi izmijenjeno je Božje savršeno mjerilo pravednosti i omalovažen Bog Zakonodavac. Time je izmijenjeno mjerilo koje definira što je grijeh. Je li grijeh kršenje jedne od Deset zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“ koje se nalaze u Bibliji? Ili je grijeh kršenje jedne od Deset crkvenih zapovijedi koje se nalaze u Katekizmu ili nekim drugim priručnicima? S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.
Božici blagosliv i tebi...dobri čovječe...Očito voliš istinu i zato ti nepravda smeta....ali na žalost...nije samo dan Boziji promijenjen za svetkovanje...u Bibliji također stoji da se muškarci o režiju....ta sam Isus je obvezan....zar ne....Nadalje također je svinjetina zabranjena kao i alkohol....Te otkrivanje ženskog tijela...kao blud i sama Djevica Marija je propisno obučena...koliko vidimo i časne sestre!!!!
@@semsamatanovic5454 Točno je to što pišete da većina griješi što jedu svinjetinu, piju alkohol, bludno griješeitd, ali još je teži grijeh kad ljudi krše direktnu Božju zapovijed koju je bog lično napisao. Petak je određen Muslimanima kao specijalni dan za molitvu, iako se treba moliti svakoga dana, ali petak nije određen kao dan odmora koji treba zamijeniti subotu - dan odmora koji je Bog uspostavio odmah nakon stvaranja svijeta, a poslije i potvrdio u 10 Božjih zapovijedi (Tevrat, Izlazak 20,2-17) čiji Pisac je sam Bog. U Časnom Kur'anu piše: „O vjernici, kad se u petak na molitvu pozove, kupo-prodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate.“ (62,9) Time je preporučeno da vjernici u petak idu na molitvu, i to je dobro. Ali time nije ukinut Stvoriteljev znak, uspomena na stvaranje, ono što je Bog uspostavio odmah na početku, nakon stvaranja svijeta: „ blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.“ (Tevrat, Postanak 2,3) Time, što se vjernici sastaju petkom na molitvi, nije ukinuta ni četvrta Božija zapovijed o sedmom danu - koji je Bog (osobno - lično, a ne preko posrednika) odredio za odmor i uspomenu na stvaranje svijeta. (Izlazak 20,8-11) Dakle, ono što je napisao prorok Muhamed u Časni Kur'an ne ukida Božju volju o danu odmora koju je Bog izrazio odmah nakon stvaranja svijeta, a poslije potvrdio svoju volju u četvrtoj Božjoj zapovijedi, niti ukida bilo koju od Deset zapovijedi „ispisane prstom Božijim“ , koje je Bog lično napisao na dvije kamene ploče. Sve što su napisali Božji Poslanici je važno, ali je važno i ono što je Bog lično napisao. Kako bi moglo biti moguće da ono što su pisali poslanici ili proroci je važno, a da nešto od onoga što je napisao Bog lično: „ispisano prstom Božijim“, da više nije važno? Takvo vjerovanje bilo bi nelogično i svi koji tako vjeruju vrijeđaju Boga. U Svetim spisima nigdje ne piše da nije važna neka od 10 Božjih zapovijedi ili da je ukinuta neka od 10 Božjih zapovijedi. Nijedan Poslanik nije napisao nešto protiv bilo koje od 10 izvornih Božjih zapovijedi - čiji Pisac je sam Bog. Mnogi koji ne razumiju dobro Svete spise ili zbog svojeg tradicionalnog vjerovanja neće da poslušaju četvrtu Božju zapovijed govore da je četvrta Božja zapovijed ukinuta ili da više nije važna. Bog zna zašto ti ljudi tako govore i što rade. Bog sve zna. Svima takvima sudit će Sveznajući Bog - Pisac svih 10 Božjih zapovijedi. USPOMENA NA STVARANJE SVIJETA - Od samog početka, od Adema i Have, ljudi su od samoga Boga usmeno bili poučeni u smisao Božijeg zakona - svih Božijih zapovijedi. Stvoritelj, odmah nakon stvaranja, prvim ljudima (Ademu i Havi) je dao primjer koji dan u sedmici su trebali svetkovati kao uspomenu na stvaranje svijeta - Stvoriteljev dan počinka (odmora) - Stvoriteljev znak. To možemo pročitati na prvoj stranici Tevrata: „Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini. To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.“ (Knjiga Postanka 2,1-4) Time što se Bog odmarao (počinuo) sedmog dana i što ga je „blagoslovio i posvetio“, Bog je postavio spomenik (uspomenu) svom djelu stvaranja. Bog to nije učinio jer je bio umoran, nego zbog toga što je znao da je to potrebno Njegovim stvorenim bićima. Sedmi dan, subota, je dana Ademu i Havi da je svetkuju u znak zahvalnosti svome Stvoritelju. Njeno svetkovanje je trebalo biti čin zahvalnog priznanja i svih onih koji će živjeti na zemlji nakon Adema i Have, da je Bog njihov Stvoritelj i njihov pravedni Vladar, a da su svi ljudi djelo Njegovih ruku, podložni Njegovom autoritetu. Adem i Hava su još prije svog pada u grijeh svetkovali sedmi dan - subotu, kao uspomenu na stvaranje svijeta, i kao dan odmora, po uzoru na svog Stvoritelja. Još tada je sedmi dan - subota postala znak Stvoritelja - znak Božijeg počinka nakon stvaranja svijeta. Bog se nije umorio stvaranjem svijeta, Bog se ne umara. Svojim „odmaranjem“ nakon stvaranja, u subotu, Bog je čovjeku dao primjer da tako čini, jer je znao da je čovjeku potreban jedan dan odmora u tjednu od svakodnevnih poslova, ali subota kao dan domora je potrebna čovjeku i da ga uvijek podsjeća na Stvoritelja. PRVA SEDMICA je, kao i subota, nastala pri stvaranju svijeta, a povijest Svetih spisa ju je čuvala i prenosila do danas. Stvoritelj je odredio prvu sedmicu kao uzorak (model) svim sedmicama na dalje. Prva sedmica se sastojala od sedam doslovnih dana, svaki dan od 24 sata. Stvaranje je trajalo šest dana, a sedmog se Bog odmarao, „blagoslovio ga i posvetio“ i odvojio ga za čovjekov odmor. U Božijem zakonu, koji je Bog poslije i napismeno dao na brdu Sinaj, Bog je ponovo naglasio važnost sedmice i činjenica na kojima ona počiva. Nakon što je dao zapovijed: „Sjeti se da svetkuješ dan subotni“, i odredio što treba raditi tijekom šest dana, a što ne treba raditi sedmog dana, Bog daje razlog za ovakav stav: „Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji.“ (Izlazak 20,8-11) Ovaj razlog je logičan i uvjerljiv jer su dani stvaranja doslovni dani. Prvih šest dana u svakoj sedmici su dani čovjeku za rad, jer je Bog koristio isto razdoblje vremena u prvoj sedmici pri stvaranju svijeta. Sedmog dana čovjek se treba uzdržavati od rada zbog sjećanja na Stvoritelja i poštivanja Stvoriteljeve volje. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.
Esselamu alejkum Salko Bećirović, popravi komentar ima puno grešaka, za koje mislim da su nenamjerne, i koje mijenjaju smijao tvog komentara, a rečenice su u koliziji jedna sa drugom. Puno selama, a našem uvaženom efendiji želim dug i lijep život i da ga Allah Milosni obraduje vječnim Dženetom.
Selam alejkum hadzi efendija Izete covjek Koji je neobrazovan to je iz naroda coral bez ociju zato is koristimo Sansu in se izobrazujemo u ucenju je spas koliko znas toliko vredis amin
Djela❤ Postovanje dragi Efendija sve receno kako treba Amin ❤
AMIN❤
Allah da vas nagradi Amin,nadam se da cu vas uskoro i upoznati i uzivo slusati insAllah,svako dobro od ❤ zelim
Dobri savjeti
Nadamo se naš dragi Izet ef. Čamdžiću . To jest mene strah uvjek se pitam da li će mi biti primljeno i ispravno kod Allaha Uzvišenog,moji namazi i moj ibadet sav
To je za mene vjera kako poštovani efendija priča uputa za život i bolje sutra u svakom pogledu
Eselamaalejkum Efendiji Čamčiću I svima koji prate njegove hudbe hvala Efendiji baš su mu svi dersovi poučni I korisni za svakog insana!!!
AMIN
Ovakve lidere treba bih
Amin
Svaka hutba korisna
Selam za Čamdzića
Es-selamu alejkum. Imam li dozvolu da objavim ovaj video na tiktoku jer je jako poučan
Ovo predavanje treba da se sluša u vrtićima i svim osnovnim i srednjim školama. Djeca su izgubljena i zbunjena uz sve reklame
Postoji samo jedan savršeni i nepromjenjivi Božiji zakon koji vrijedi za sve ljude: muslimane, kršćane ili pripadnike bilo koje religije. Postoji samo jedna jedinstvena spasonosna Objava dana od početka do kraja, točno kako Časni Kur′an kaže: „On vam u vjeri propisuje isti Šerijat koji je propisan Nuhu, i onaj koji se objavljuje tebi Muhamede i ono što smo kao Šerijat naredili Ibrahimu, Musau i Isau. Pravu vjeru izvršavajte i u tome se ne podvajajte...“ (42, 13) A što je s Božjim zakonom koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi? Zašto vjerske vođe danas ne preporučuju izvorni Božji zakon koji je u Bibliji, nego preporučuju promijenjeni Božji zakon? Što je pravednost? Pravednost je poslušnost zakonu. Pravednost pred Bogom je poslušnost Božjem zakonu - koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi. Promjenom Božjeg zakona - 10 Božjih zapovijedi koje se nalaze u Bibliji (Izlazak 20,2-17) upućuje se čudna poruka: da je Bog loš Zakonodavac i da Njegov zakon nije savršen i nepromjenjiv, a da su ljudi bolji zakonodavci od samoga Boga. Kada bi bila istina da je izvorni Božji zakon trebalo promijeniti tada bi Bog zaista bio loš Zakonodavac. Bog se ne mijenja. Stoga je i Njegov zakon (koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi) nepromjenjiv. KOJI JE BOLJI ZAKON ONAJ U BIBLIJI, ILI U KATEKIZMU, ILI U PRIRUČNICIMA MNOGIH VJERSKIH ORGANIZACIJA? Rimokatolička crkva priznaje da je promijenila Božji zakon glede svetkovanja dana odmora i da je nedjelja znak (žig, pečat) njenog autoriteta: “Nedjelja je znak našeg autoriteta. Crkva je iznad Biblije, a promjena dana odmora dokaz je te činjenice.” (Catholic Record, 01.09.1923.) Rimokatolički kardinal James Gibbons priznao je da je Rimokatolička crkva proglasila nedjelju svetim danom, i kako se to ne može opravdati Biblijom: “Možete čitati Bibliju od Postanka do Otkrivenja i nećete naći nijedan redak koji bi potvrdio svetost nedjelje. Pismo podupire jedino subotnje bogoštovlje, koje mi [rimokatolici] nikad ne posvećujemo službi Bogu.” (James Gibbons, The Faith of Our Fathers / Vjera naših otaca, New York, 1917., str. 89.) Promjena je provedena postupno i nedjelja nije prihvaćena kao opći kršćanski blagdan sve do zakona rimskog cara Konstantina proglašenog 7. ožujka 321. godine. O povijesnim dokazima za promjenu dana odmora spomenimo još jedan. Crkveni povjesničar Euzebije, suvremenik rimskog cara Konstantina, piše: „Sve što je trebalo činiti u subotu, mi smo prenijeli na dan Gospodnji (nedjelju), kao pogodniji dan, koji ima prvenstvo i uživa veći ugled nego židovska subota.“ (Migne, Patrologie Grecque, T. XXIII, col. 21. Komentar o Psalmu 92) Međutim, sedmi dan, subota, nije židovska, nego Božja. Sedmi dan subotu uspostavio je Bog na početku, odmah nakon stvaranja svijeta, a ne Židovi koji su se kao narod pojavili mnogo kasnije, tisućama godina nakon stvaranja svijeta. To možemo pročitati na prvoj stranici Biblije: „Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini. To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.“ (Postanak 2,1-4) Time što je „blagoslovio i posvetio“ sedmi dan, Bog je postavio spomenik svom djelu stvaranja. Međutim, mnogi su iznenađeni kad u Svetim spisima pročitaju da je sedmi dan subota a ne nedjelja. Redoslijed dana u tjednu nije se izmijenio od stvaranja do danas. Prema Bibliji, subota je uvijek bila sedmi dan: „A sedmoga je dana subota.“ (Izlazak 20,10) Izraelski narod tisućljećima je svetkovao sedmi dan subotu. Tako osim Svetih spisa, imamo za svjedoka cijeli jedan narod da se redoslijed dana u tjednu nije promijenio. Kalendar se mijenjao, ali redoslijed dana u tjednu ostao je isti, a to potvrđuje i znanost. Bog je preko svojih proroka i apostola obećao da će čuvati Svete spise i svoj sveti Zakon. Isus je rekao: „Jer, zaista, kažem vam, dok postoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova iz Zakona sigurno neće nestati.“ (Matej 5,18) Svetkovanje nedjelje znak je autoriteta Rimokatoličke crkve. Sama Rimokatolička crkva priznaje da je svetkovanje nedjelje znak njezinog autoriteta: “Takav zakon ne postoji u Bibliji. To je zakon svete Katoličke crkve. Biblija kaže: 'Sjeti se da svetkuješ dan subotni.' Katolička Crkva kaže: 'Ne, svojom božanskom moći ukidamo subotu i naređujemo ti da svetkuješ prvi dan tjedna (nedjelju).' I cijeli civilizirani svijet klanja se u odanoj poslušnosti zapovijedi svete Katoličke crkve.” (Rimokatolički svećenik T. Enright, C.S.S.R. predavanje u Hartfordu, Kansas, 18. veljače 1884.) S obzirom na sve ono što piše u Svetim spisima, svaki čovjek treba se upitati: Tko je bolji Zakonodavac? Bog ili vjerski i politički vođe? Bog ili Crkva? Je li Crkva iznad Biblije? Ili je Biblija iznad Crkve? Je li Isus savršen i nepromjenjiv primjer svim ljudima ili samo Židovima? U Svetim spisima vidimo da je Isus živio u skladu sa svih Deset Božjih zapovijedi (Izlazak 20,2-17) koje su „ispisane prstom Božjim“ (Izlazak 31,18). On je bezgrešni, savršeni. Zbog savršenog vršenja Božjeg zakona Isus je „put, istina i život” (Ivan 14,6). I po svom čudesnom rođenju Isus se razlikuje od svih drugih proroka, apostola i svih ljudi na zemlji. U Bibliji piše: „'Kako će to biti', reče Marija anđelu, 'jer se ja ne sastajem s mužem?' 'Duh Sveti sići će na te', odgovori joj anđeo, 'sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim.'“ (Luka 1,34-35) Mnogi Židovi kažu da poštuju svih Deset zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“, ali ne vjeruju u Isusa. A mnogi kršćani i muslimani kažu da vjeruju u Isusa, ali ne poštuju svih Deset zapovijedi KOJE JE ISUS POŠTOVAO, koje su „ispisane prstom Božjim.“ A potrebno je oboje: vršiti svih Deset zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“ i imati vjeru u Isusa. Isus je pružio najbolji primjer svim ljudima kako treba ljubiti Boga i bližnje. Mi nikad ne možemo u potpunosti dostići Isusa, naš savršeni Uzor, jer On je bezgrešan a mi smo grešnici, ali trebamo Ga oponašati nabolje što možemo. Dok je Isus bio na Zemlji, kritizirali su Ga zbog Njegovog načina svetkovanja subote jer je On subotom liječio bolesne, a Židovi su smatrali da subotom ne treba liječiti. U Evanđelju po Marku piše: “Bijaše neki čovjek s usahlom rukom. Pazili su na nj da li će ga u subotu izliječiti, da ga [Isusa] mognu optužiti.” (Marko 3,1.2) Liječenjem bolesnih u subotu Isus je pokazivao bît zapovijedi o suboti, kao i bît ostalih devet zapovijedi - ljubav. Međutim, mnogi imaju iskrivljeno mišljenje o tome što je ljubav. Ljubav je bît Božjeg karaktera i očituje se u moralnom Zakonu - Deset Božjih zapovijedi. Zato razdvajati moralni Zakon od ljubavi i Božjeg karaktera nije moguće, jer se Božji karakter, koji je sama ljubav, očituje u moralnom Zakonu. A u Svetim spisima stoji: „Ljubav je ispunjeni Zakon.“ (Rimljanima 13,10) Mnogi varaju sami sebe kad misle da ljube Boga i svoje bližnje a ne vrše svih Deset Božjih zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“ (Izlazak 31,18), a posebno preziru četvrtu zapovijed iz Božjeg zakona (Izlazak 20,8-11). Apostol Ivan piše: „U ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi.“ (1. Ivanova 5,3) Isus je rekao: „Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim.“ (Matej 5,17) Isus je svojim primjerom savršeno pokazao KOJIH Deset Božjih zapovijedi trebamo vršiti i NA KOJI NAČIN. Isus, Mesija, koji je bio savršeno pravedan, živio je u skladu s Deset Božjih zapovijedi. To znači da je i Božji zakon po kojem je Isus živio također savršeno pravedan. Tako je Isus svojim savršeno pravednim životom potvrdio savršenost svih Božjih zapovijedi. U Bibliji piše: „Na tome se temelji postojanost svetih, koji čuvaju Božje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otkrivenje 14,12) Većina će ljudi ovaj navedeni tekst iz Svetih spisa uporno nastaviti tumačiti u pogrešnom smislu. Što je istina? Istina se ne plaši provjeravanja a laž se toga boji. I kao što je bilo pred potop, istina nije prestala biti istina, iako većina (osim svega osam osoba) nije vjerovala u nju. Jednako tako i pred svršetak svijeta istina neće prestati biti istina zato što većina neće vjerovati u nju. Promjenom Božjeg zakona - 10 zapovijedi izmijenjeno je Božje savršeno mjerilo pravednosti i omalovažen Bog Zakonodavac. Time je izmijenjeno mjerilo koje definira što je grijeh. Je li grijeh kršenje jedne od Deset zapovijedi koje su „ispisane prstom Božjim“ koje se nalaze u Bibliji? Ili je grijeh kršenje jedne od Deset crkvenih zapovijedi koje se nalaze u Katekizmu ili nekim drugim priručnicima? S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.
Božici blagosliv i tebi...dobri čovječe...Očito voliš istinu i zato ti nepravda smeta....ali na žalost...nije samo dan Boziji promijenjen za svetkovanje...u Bibliji također stoji da se muškarci o režiju....ta sam Isus je obvezan....zar ne....Nadalje također je svinjetina zabranjena kao i alkohol....Te otkrivanje ženskog tijela...kao blud i sama Djevica Marija je propisno obučena...koliko vidimo i časne sestre!!!!
@@semsamatanovic5454 Točno je to što pišete da većina griješi što jedu svinjetinu, piju alkohol, bludno griješeitd, ali još je teži grijeh kad ljudi krše direktnu Božju zapovijed koju je bog lično napisao. Petak je određen Muslimanima kao specijalni dan za molitvu, iako se treba moliti svakoga dana, ali petak nije određen kao dan odmora koji treba zamijeniti subotu - dan odmora koji je Bog uspostavio odmah nakon stvaranja svijeta, a poslije i potvrdio u 10 Božjih zapovijedi (Tevrat, Izlazak 20,2-17) čiji Pisac je sam Bog. U Časnom Kur'anu piše: „O vjernici, kad se u petak na molitvu pozove, kupo-prodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate.“ (62,9) Time je preporučeno da vjernici u petak idu na molitvu, i to je dobro. Ali time nije ukinut Stvoriteljev znak, uspomena na stvaranje, ono što je Bog uspostavio odmah na početku, nakon stvaranja svijeta: „ blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.“ (Tevrat, Postanak 2,3) Time, što se vjernici sastaju petkom na molitvi, nije ukinuta ni četvrta Božija zapovijed o sedmom danu - koji je Bog (osobno - lično, a ne preko posrednika) odredio za odmor i uspomenu na stvaranje svijeta. (Izlazak 20,8-11) Dakle, ono što je napisao prorok Muhamed u Časni Kur'an ne ukida Božju volju o danu odmora koju je Bog izrazio odmah nakon stvaranja svijeta, a poslije potvrdio svoju volju u četvrtoj Božjoj zapovijedi, niti ukida bilo koju od Deset zapovijedi „ispisane prstom Božijim“ , koje je Bog lično napisao na dvije kamene ploče. Sve što su napisali Božji Poslanici je važno, ali je važno i ono što je Bog lično napisao. Kako bi moglo biti moguće da ono što su pisali poslanici ili proroci je važno, a da nešto od onoga što je napisao Bog lično: „ispisano prstom Božijim“, da više nije važno? Takvo vjerovanje bilo bi nelogično i svi koji tako vjeruju vrijeđaju Boga. U Svetim spisima nigdje ne piše da nije važna neka od 10 Božjih zapovijedi ili da je ukinuta neka od 10 Božjih zapovijedi. Nijedan Poslanik nije napisao nešto protiv bilo koje od 10 izvornih Božjih zapovijedi - čiji Pisac je sam Bog. Mnogi koji ne razumiju dobro Svete spise ili zbog svojeg tradicionalnog vjerovanja neće da poslušaju četvrtu Božju zapovijed govore da je četvrta Božja zapovijed ukinuta ili da više nije važna. Bog zna zašto ti ljudi tako govore i što rade. Bog sve zna. Svima takvima sudit će Sveznajući Bog - Pisac svih 10 Božjih zapovijedi.
USPOMENA NA STVARANJE SVIJETA - Od samog početka, od Adema i Have, ljudi su od samoga Boga usmeno bili poučeni u smisao Božijeg zakona - svih Božijih zapovijedi. Stvoritelj, odmah nakon stvaranja, prvim ljudima (Ademu i Havi) je dao primjer koji dan u sedmici su trebali svetkovati kao uspomenu na stvaranje svijeta - Stvoriteljev dan počinka (odmora) - Stvoriteljev znak. To možemo pročitati na prvoj stranici Tevrata: „Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini. To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.“ (Knjiga Postanka 2,1-4) Time što se Bog odmarao (počinuo) sedmog dana i što ga je „blagoslovio i posvetio“, Bog je postavio spomenik (uspomenu) svom djelu stvaranja. Bog to nije učinio jer je bio umoran, nego zbog toga što je znao da je to potrebno Njegovim stvorenim bićima.
Sedmi dan, subota, je dana Ademu i Havi da je svetkuju u znak zahvalnosti svome Stvoritelju. Njeno svetkovanje je trebalo biti čin zahvalnog priznanja i svih onih koji će živjeti na zemlji nakon Adema i Have, da je Bog njihov Stvoritelj i njihov pravedni Vladar, a da su svi ljudi djelo Njegovih ruku, podložni Njegovom autoritetu. Adem i Hava su još prije svog pada u grijeh svetkovali sedmi dan - subotu, kao uspomenu na stvaranje svijeta, i kao dan odmora, po uzoru na svog Stvoritelja. Još tada je sedmi dan - subota postala znak Stvoritelja - znak Božijeg počinka nakon stvaranja svijeta. Bog se nije umorio stvaranjem svijeta, Bog se ne umara. Svojim „odmaranjem“ nakon stvaranja, u subotu, Bog je čovjeku dao primjer da tako čini, jer je znao da je čovjeku potreban jedan dan odmora u tjednu od svakodnevnih poslova, ali subota kao dan domora je potrebna čovjeku i da ga uvijek podsjeća na Stvoritelja.
PRVA SEDMICA je, kao i subota, nastala pri stvaranju svijeta, a povijest Svetih spisa ju je čuvala i prenosila do danas. Stvoritelj je odredio prvu sedmicu kao uzorak (model) svim sedmicama na dalje. Prva sedmica se sastojala od sedam doslovnih dana, svaki dan od 24 sata. Stvaranje je trajalo šest dana, a sedmog se Bog odmarao, „blagoslovio ga i posvetio“ i odvojio ga za čovjekov odmor.
U Božijem zakonu, koji je Bog poslije i napismeno dao na brdu Sinaj, Bog je ponovo naglasio važnost sedmice i činjenica na kojima ona počiva. Nakon što je dao zapovijed: „Sjeti se da svetkuješ dan subotni“, i odredio što treba raditi tijekom šest dana, a što ne treba raditi sedmog dana, Bog daje razlog za ovakav stav: „Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji.“ (Izlazak 20,8-11) Ovaj razlog je logičan i uvjerljiv jer su dani stvaranja doslovni dani. Prvih šest dana u svakoj sedmici su dani čovjeku za rad, jer je Bog koristio isto razdoblje vremena u prvoj sedmici pri stvaranju svijeta. Sedmog dana čovjek se treba uzdržavati od rada zbog sjećanja na Stvoritelja i poštivanja Stvoriteljeve volje. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.
Esselamu alejkum Salko Bećirović, popravi komentar ima puno grešaka, za koje mislim da su nenamjerne, i koje mijenjaju smijao tvog komentara, a rečenice su u koliziji jedna sa drugom. Puno selama, a našem uvaženom efendiji želim dug i lijep život i da ga Allah Milosni obraduje vječnim Dženetom.
Selam alejkum hadzi efendija Izete covjek Koji je neobrazovan to je iz naroda coral bez ociju zato is koristimo Sansu in se izobrazujemo u ucenju je spas koliko znas toliko vredis amin
Popravi komentar Salko.
Amin