(Objava na dan Stipine sahrane 6.06.2022.). Ovo je jedna posebna žena, voli književnost i piše poeziju, ali najviše voli Boga i svoju obitelj. To je moja šogorica, moja prijateljica. Imala sam 13 godina kad je došla u našu obitelj. Znala je sve moje ljubavne jade i školske probleme, veselila se mojim uspjesima i radosnim trenucima, i tješila me i bila uz mene u mojim jako teškim životnim trenucima. Živjela je, kao svaka majka, za svoju obitelj, i odgojila, s mojim bratom, četvero prekrasne dječice koji su postali predivni odrasli ljudi. To je žena, koja ima takvu snagu koju samo On može dati. Žena kojoj je Majka Marija utjeha u boli i patnji koju prolazi. Pet godina je strahovala, strepila, borila se, žrtvovala za svog najmlađeg sina. Na svoj rođendan, prije pet godina, saznala je za njegovu tešku bolest, a danas ga, na svoj rođendan ispraća u vječnost. Preteško i pretužno... Da mogu bar dio njene boli uzeti i olakšati joj tugu... Al ne mogu. Ono što jedino mogu je biti uz nju, uz cijelu obitelj i moliti... Za nju, za njega, za cijelu obitelj. Bog ima plan, On zna zašto... Na nama je da prihvatimo, koliko god preteško i pretužno bilo. Neki dan je skinula crninu jer je prošle godine i majku i oca ispratila u vječnost. Nakon nekoliko dana opet crnina. Još crnja... Nama ljudima je to neshvatljivo, al Božji planovi su iznad naših želja. I uz toliku vjeru koju ona ima, ide, korača dalje... Hrabro, tiho, ponizno... Gledam ju kao uzor, uzor majke koja je u vjeri odgojila djecu, i koja je u ovim najtežim trenucima sve prikazivala Njemu na slavu. Znam da će sve to Bog blagosloviti, svaku suzu i svaki vapaj, i nagraditi strostruko svojim mirom i ljubavlju. Ali je sada teško, preteško. I tužno, pretužno. Sveta Monika je izmolila obraćenje svoga sina Augustina, i postali su oboje sveti. A ova žena je rodila malog sveca Stjepana koji je njeno i mnoga naša srca još više približio Bogu... I ona je moja svetica, i njen život je put u svetost. Njen sin ju čeka... On je sada u Njegovom zagrljaju. A njoj i svima nama pokazao je kako živjeti za Isusa, i kako sve ostaviti i biti potpuno predan Njegovoj beskrajnoj milosti i ljubavi. TOTUS TUUS. Ovo pišem ne da ju žalite, nego kao poticaj, svjedočanstvo svakoj majci, svakoj ženi, koja možda prolazi ili će prolaziti teške trenutke, da poput nje, sve uvijek predamo Bogu, da Majku Mariju uzmemo za zaštitnicu i sv. Josipu predamo svoju obitelj... I da uvijek odgajamo svoju djecu samo za Vječnost. Drugo je sve nebitno i prolazno. Sjetite se danas nje, njega, cijele obitelji u svojim molitvama... 🙏
Gospođa Draženka držala je besplatno dodatne sate pripreme iz hrvatskog jezika za državnu maturu meni i hrpi drugih gimnazijalaca prije 10 godina. Od svoga je vremena odvajala subote ujutro da nam sistematizira svo gradivo i pomogne bolje napisati eseje. Zbog nje sam maturu napisao bolje od očekivanog i hvala joj na tome.
Najbolja i najdraza profesorica koja je uz sve sto je prosla nasla i snage proci i kroz nase obrazovanje.❤ Sve nas dozivljava kao svoje, a mi se osjecamo ko njezini unuci.
Gospođi svaka čast na sabranosti i snazi tijekom intervjua. A za voditeljcu pohvala za poniznost i potpuno poštovanje prema sugovornici. Sretno u daljnjim podcastima!
Suze su ovozemaljske. Duh je svet, vječan. Stipe je vječan. Kad bi svima duh bio tako važan i bitan sve bi bilo bolje. Imate snagu i širite to čudo i dalje.
Hvaljen Isus i Marija. Jako i snažno svjedočanstvo. I sama sam majka koja je izgubila sina 2022 g. U 26g. Života. I dosta stvari smo prošli identično kao i gospođa. I sahrana moga sina je bila svečanost a ne kao što je. Kod nas u Hercegovini uz jauk i plač . Bog zna zašto je izabrao nas i ostale majke koje su prošle isto. Mi ne moramo ni znati Božije planove . Važno je da mu vjerujemo i da sa dostojanstvom nosimo svoj Križ. Bože hvala ti za naše anđele. Već sam kontaktirala sestru da mi kupi knjigu . Pošto ja živim u Švicarskoj pa nemam priliku ovdje nabaviti. Božiji blagoslov svima vama i sretna vam prva nedilja Došašća
Hvaljen Isus i Marija, draga Iva hvala što si započela snimati ovaj podcast. Vjerujem da nije lako sve ovo snimati jer ima puno napasti jer vidi se da snimaš i radiš ovo da se proslavi Bog. Prvi put čujem za ovo knjigu i nemam što drugo reći nego Stipe, moli za nas. Jako me raduje i nekako me nasmijala izjava gospođe Draženke "Nije to čudo, nego je čudno" i stvarno tako je. Ova me rečenica podsjetila na važan problem nas kršćana, katolika, a to je da se bojimo biti sveti, bojimo se predati u potpunosti Kristu, zašto nam je svetost postala nešto neobično, čudno, nesvakidašnje kada je to zapravo naš poziv kao što je poziv biti majka, doktor, učitelj...S druge strane me raduje što je Stipe to prepoznao i što može bit uzor svima nama mladima koji se nekada hrvamo i sa svojim roditeljima koji ponekad ne vidu razlog svakodnevnog odlasku na misu, što nas ne raduju više izlasci u klubove i druženja na kojima prevladava svijetovna zabava i mjesta gdje nema Krista. Ovim komentarom samo želim iskazati želju da i ja postignem to sjedinjenje s mojim Bogom, mojim Isusom, ali kako to nije samo moja luda želja već kako to mogu svi. Znam da to nije lako da se prije svega treba odreći sebe, svoga ega, ali ako u nama gori želja, On ju vidi, On će ju i ispuniti. Nemojmo se bojati bit sveti, bit Kristovi. (ps. samo možda mala ideja, ako nije već u planu da u podcast dovedete nekog od mladih srednjoškolca, studenta, ma ne važno kakav će on bit i gdje će on kasnije biti, ali da i drugim mladima pokaže i možda starijima, da je važno biti Kristov i da je Krist onaj izvor koji nikada ne presušuje, a kojega smo svi žedni)
Ne mogu da verujem da je smrt deteta prihvatila kao nesto normalno, 2 godine posle smrti deteta nema tuge na licu, 6godina je proslo od smrti moda deteta suze ne prestaju liti, a o tuzi u srcu i dusi da i ne govorim, vise nisam ista osoba. Mozda je vera otupela, ja ne mogu da verujem u Bozje planove, kada moze tako divnu decu da uzme a ostavi olos, probisvete, narkomanke, prostitutke, ubice da zive.
@@SnezanaPetrovic-g6r draga gospođo predajte Bogu svoj život. I svaku suzu i svaku bol. Sjednite pod križ i gledajte u njega . A to zašto Bog ne izabire one loše već drage osobe nije na nama da sudimo. Bogu smo svi dragi . I ja sam izgubila dijete prije 2g. I normalno je da osjećam bol i da plačem . Kakva bih bila majka da se ne sjećam svoga djeteta. Zato sve je to normalno što prolazite ali ustanite i krenite naprijed vaše vas dijete nebi volili gledati takvu
(Objava na dan Stipine sahrane 6.06.2022.).
Ovo je jedna posebna žena, voli književnost i piše poeziju, ali najviše voli Boga i svoju obitelj. To je moja šogorica, moja prijateljica. Imala sam 13 godina kad je došla u našu obitelj.
Znala je sve moje ljubavne jade i školske probleme, veselila se mojim uspjesima i radosnim trenucima, i tješila me i bila uz mene u mojim jako teškim životnim trenucima.
Živjela je, kao svaka majka, za svoju obitelj, i odgojila, s mojim bratom, četvero prekrasne dječice koji su postali predivni odrasli ljudi.
To je žena, koja ima takvu snagu koju samo On može dati.
Žena kojoj je Majka Marija utjeha u boli i patnji koju prolazi. Pet godina je strahovala, strepila, borila se, žrtvovala za svog najmlađeg sina. Na svoj rođendan, prije pet godina, saznala je za njegovu tešku bolest, a danas ga, na svoj rođendan ispraća u vječnost. Preteško i pretužno... Da mogu bar dio njene boli uzeti i olakšati joj tugu... Al ne mogu. Ono što jedino mogu je biti uz nju, uz cijelu obitelj i moliti... Za nju, za njega, za cijelu obitelj. Bog ima plan, On zna zašto... Na nama je da prihvatimo, koliko god preteško i pretužno bilo. Neki dan je skinula crninu jer je prošle godine i majku i oca ispratila u vječnost. Nakon nekoliko dana opet crnina. Još crnja... Nama ljudima je to neshvatljivo, al Božji planovi su iznad naših želja.
I uz toliku vjeru koju ona ima, ide, korača dalje... Hrabro, tiho, ponizno...
Gledam ju kao uzor, uzor majke koja je u vjeri odgojila djecu, i koja je u ovim najtežim trenucima sve prikazivala Njemu na slavu. Znam da će sve to Bog blagosloviti, svaku suzu i svaki vapaj, i nagraditi strostruko svojim mirom i ljubavlju. Ali je sada teško, preteško. I tužno, pretužno.
Sveta Monika je izmolila obraćenje svoga sina Augustina, i postali su oboje sveti.
A ova žena je rodila malog sveca Stjepana koji je njeno i mnoga naša srca još više približio Bogu... I ona je moja svetica, i njen život je put u svetost. Njen sin ju čeka...
On je sada u Njegovom zagrljaju.
A njoj i svima nama pokazao je kako živjeti za Isusa, i kako sve ostaviti i biti potpuno predan Njegovoj beskrajnoj milosti i ljubavi. TOTUS TUUS.
Ovo pišem ne da ju žalite, nego kao poticaj, svjedočanstvo svakoj majci, svakoj ženi, koja možda prolazi ili će prolaziti teške trenutke, da poput nje, sve uvijek predamo Bogu, da Majku Mariju uzmemo za zaštitnicu i sv. Josipu predamo svoju obitelj... I da uvijek odgajamo svoju djecu samo za Vječnost. Drugo je sve nebitno i prolazno.
Sjetite se danas nje, njega, cijele obitelji u svojim molitvama... 🙏
❤
😭🙏🙏🙏❤️🕊🙌
Gospođa Draženka držala je besplatno dodatne sate pripreme iz hrvatskog jezika za državnu maturu meni i hrpi drugih gimnazijalaca prije 10 godina. Od svoga je vremena odvajala subote ujutro da nam sistematizira svo gradivo i pomogne bolje napisati eseje. Zbog nje sam maturu napisao bolje od očekivanog i hvala joj na tome.
Najbolja i najdraza profesorica koja je uz sve sto je prosla nasla i snage proci i kroz nase obrazovanje.❤ Sve nas dozivljava kao svoje, a mi se osjecamo ko njezini unuci.
Gospođi svaka čast na sabranosti i snazi tijekom intervjua. A za voditeljcu pohvala za poniznost i potpuno poštovanje prema sugovornici. Sretno u daljnjim podcastima!
Suze su ovozemaljske.
Duh je svet, vječan.
Stipe je vječan.
Kad bi svima duh bio tako važan i bitan sve bi bilo bolje.
Imate snagu i širite to čudo i dalje.
Hvaljen Isus i Marija. Jako i snažno svjedočanstvo. I sama sam majka koja je izgubila sina 2022 g. U 26g. Života. I dosta stvari smo prošli identično kao i gospođa. I sahrana moga sina je bila svečanost a ne kao što je. Kod nas u Hercegovini uz jauk i plač . Bog zna zašto je izabrao nas i ostale majke koje su prošle isto. Mi ne moramo ni znati Božije planove . Važno je da mu vjerujemo i da sa dostojanstvom nosimo svoj Križ. Bože hvala ti za naše anđele. Već sam kontaktirala sestru da mi kupi knjigu . Pošto ja živim u Švicarskoj pa nemam priliku ovdje nabaviti. Božiji blagoslov svima vama i sretna vam prva nedilja Došašća
Izvrstan razgovor! Teško je sažeti cijelu priču u sat vremena, ali mene je priča oduševila i vjerujem da će mnoge ❤
Hvaljen Isus i Marija, draga Iva hvala što si započela snimati ovaj podcast. Vjerujem da nije lako sve ovo snimati jer ima puno napasti jer vidi se da snimaš i radiš ovo da se proslavi Bog. Prvi put čujem za ovo knjigu i nemam što drugo reći nego Stipe, moli za nas. Jako me raduje i nekako me nasmijala izjava gospođe Draženke "Nije to čudo, nego je čudno" i stvarno tako je. Ova me rečenica podsjetila na važan problem nas kršćana, katolika, a to je da se bojimo biti sveti, bojimo se predati u potpunosti Kristu, zašto nam je svetost postala nešto neobično, čudno, nesvakidašnje kada je to zapravo naš poziv kao što je poziv biti majka, doktor, učitelj...S druge strane me raduje što je Stipe to prepoznao i što može bit uzor svima nama mladima koji se nekada hrvamo i sa svojim roditeljima koji ponekad ne vidu razlog svakodnevnog odlasku na misu, što nas ne raduju više izlasci u klubove i druženja na kojima prevladava svijetovna zabava i mjesta gdje nema Krista. Ovim komentarom samo želim iskazati želju da i ja postignem to sjedinjenje s mojim Bogom, mojim Isusom, ali kako to nije samo moja luda želja već kako to mogu svi. Znam da to nije lako da se prije svega treba odreći sebe, svoga ega, ali ako u nama gori želja, On ju vidi, On će ju i ispuniti. Nemojmo se bojati bit sveti, bit Kristovi.
(ps. samo možda mala ideja, ako nije već u planu da u podcast dovedete nekog od mladih srednjoškolca, studenta, ma ne važno kakav će on bit i gdje će on kasnije biti, ali da i drugim mladima pokaže i možda starijima, da je važno biti Kristov i da je Krist onaj izvor koji nikada ne presušuje, a kojega smo svi žedni)
❤
Bog vas blagoslovio❤🙏🙏
Bog vas blagoslovio! Amen
Odličan Podcast, sretno dalje uz Božji blagoslov ❤️🙏❤️
Svese može uz isusa🙏
❤🙏
Jako me zanima svjedočanstvo ove gospođe 🙏🏻🙏🏻🙏🏻
❤
Kako se zove kniga
Knjiga se zove Mladić i njegov Bog. 🤗
Ne mogu da verujem da je smrt deteta prihvatila kao nesto normalno, 2 godine posle smrti deteta nema tuge na licu, 6godina je proslo od smrti moda deteta suze ne prestaju liti, a o tuzi u srcu i dusi da i ne govorim, vise nisam ista osoba. Mozda je vera otupela, ja ne mogu da verujem u Bozje planove, kada moze tako divnu decu da uzme a ostavi olos, probisvete, narkomanke, prostitutke, ubice da zive.
Draga gospodo ,kad si u vjeri i sa Bogom onda je sve lakse i ima smisla .
@@SnezanaPetrovic-g6r draga gospođo predajte Bogu svoj život. I svaku suzu i svaku bol. Sjednite pod križ i gledajte u njega . A to zašto Bog ne izabire one loše već drage osobe nije na nama da sudimo. Bogu smo svi dragi . I ja sam izgubila dijete prije 2g. I normalno je da osjećam bol i da plačem . Kakva bih bila majka da se ne sjećam svoga djeteta. Zato sve je to normalno što prolazite ali ustanite i krenite naprijed vaše vas dijete nebi volili gledati takvu
Netko sa svojim bolom ide ko sa otkritom ranom ,svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi i neda mu prijeći u suze i riječi
❤
Gʻ
❤
❤
❤