Stari grad ponad Samobora

Hrvatska mjesta i gradovi obiluju poviješću, a stare građevine pravi su ukrasi. Jedan od mnogih Starih gradova, koji prkosno stoje na uzvisinama iznad novih velikih i malih mjesta te pričaju priče o prošlosti, je i onaj iznad Samobora.
U prošlosti je, kao i danas društveni položaj je bio važan, a što je on bio viši to je i položaj nastambe bio smješten na najvišljim proplancima. Bilo je važno vidjeti što običan puk radi i tko se približava njihovu gradu ili mjestu. Tako je i sa ovim starim gradom. Stari samoborski grad nalazi se na jugozapadnom prilazu gradu na brdu Tepec koji se nalazi na spoju Lipovačke i Rudarske gradne. Konkretno nalazi se iznad Rudarske gradne, otkriva povjesničar Luka Kazimović. Točno se ne zna kada je nastao, locira se između 1260. i 1270. godine. Nastao je u doba interregnuma kada je preminuo zadnji Babembergovac Fridrik II Ratoborni. Na njegovoj ostavštini, koja se prostirala do današnje kranjske granice, bore se car sv. Rimskog carstva Fridrik II, češki kralj Vjenceslav i ugarski kralj Bela IV.
Borba se nastavlja i nakon njihove smrti i to između njihovih potomaka Otokara i Stjepana V. Bivši slavonski ban Henrik II Gesingovac prelazi na Otokarovu stranu te on i njegovi pristalice na brdu Tepec iznad Samobora grade Samoborski stari grad. Ubrzo vladar Okić grada Ivan II okićki zauzima Stari Grad i predaje ga hrvatsko-ugarskom kralju Stjepanu V. Otada do kraja 15. stoljeća ovdje žive kraljevski namjesnici - banovi ili kaštelani. A početkom 16. stoljeća Stari grad je u plemićkim rukama. Sam grad je bio nastanjen negdje do 18. st. Makar ga već u nekakvim spisima 1770-ih godina se govori da je grad u poprilično lošem stanju pa se rade neke ad hoc obnove, no 1805. u gradu više definitivno nema nikoga i grad se počinje koristiti kao izvor sirovine za izgradnju novih kuća plemića koji drže grad.
Od početka 20. stoljeća Grad Samobor postaje jedini čuvar ovih zidina. No, kao i svaku povijesnu baštinu teško ga je konzervirati i obnavljati, pa posjetitelji do ovih zidina dolaze na vlastitu odgovornost. Samoborski Stari grad bi trebalo kompletno konzervirati, sam potencijal bi se ostvario približavanjem Starog grada gradu Samoboru boljom povezanošću, uređivanjem prilaznih staza starome gradu, naglašava Kazimović.
Kada bi se pokrenula prava obnova gotovo pet stoljeća zanemarivane zidine samoborskog Staroga grada ne bi više bile ostavština ruševne prošlosti koju je najbolje gledati s pristojne udaljenosti. I iako i takav ruševan mami poglede, zaslužuje sjajniju budućnost. Novi život protkan pričama o gradu iz davnina i njegovim vladarima.
Autor: Ivana Štefelić/M.Š. 02. 12. 2016.
dvorci.utvrde.starigradovi