Oasis in tempore 06.09.2023. - p. Sebastian Šujević, SJ - Ostati ponizan

Urednik i voditelj: Petar Jurčević
Gost: p. Sebastian Šujević, SJ
Tema: Ostati ponizan
.
.
Najvrijednije što nam je darovano osim života je vrijeme. Smisao postojanja je upoznati darovatelja, uzljubiti ga i tako doći do Neba. Zato iskoristimo vrijeme koje nam je darovano. Podcast "Oasis in tempore - Oaza u vremenu", nastojat će vam pomoći da otkrijete trenutke vječnosti u vremenu i tako još više upoznate Boga.
.
Email: [e-mail]
Instagram: / oasisintemp. .
.
Produkcija i proizvodnja: AP studio - AHEROPITA d.o.o.

[@zeljkocoric43]

U našim životima previše se ističe naše „ja,“ a premalo Krist. Pogled svakog pojedinca treba da bude upravljen na našeg Iskupitelja, svi treba da najusrdnije teže da po karakteru postanu slični Njemu. On je Uzor na koji treba da se ugledamo u svemu, ako želimo da imamo dobro uravnotežen um i dobro
razvijen karakter. Isusov život dok je živio na ovom svetu bio je kao vrt
Gospodnji u kojem raste svakojako drveće prijatno za gledanje i dobro za jelo.
Dok je u svojoj duši objedinio sve vrline i sve najljepše crte karaktera, svojom
osjetljivošću, blagošću i ljubavlju pridobio je simpatije roda ljudskog. Iako kao
Tvorac svega što postoji, održava bezbrojne svjetove svojom bezgraničnom silom i anđeli Mu rado ukazuju podaničku odanost i pokoravaju se Njegovoj volji, On ipak rado sluša nevino čavrljanje male djece i prima iskreno izraženu zahvalnost sa njihovih usana. On je uzimao mališane u svoje naručje, privijajući ih nježno na svoje grudi prepune beskrajne ljubavi. U Njegovom prisustvu oni su se osjećali kao kod svoje kuće i nerado su napuštali Njegovo naručje. Na ljudska razočaranja i patnje nikada nije gledao s visine kao na nešto čemu nije vrijedno poklanjati pažnju, već Mu je srce uvijek bilo ganuto stradanjem onih koje je došao da spasi. Svijet je potpuno izgubio iz vida prvobitni izvor dobrote, srljajući u sveopće otpadništvo i moralnu izopačenost. Kristov život ovdje bio je neprekidni niz samoodricanja i mučnih napora da čovjeka vrati u njegovo prvobitno stanje prožimajući ga duhom božanske dobrote i nesebične ljubavi. Iako je živio na ovom svijetu, On nije bio od svijeta. Pričinjavalo Mu je težak bol što je stalno morao da dolazi u kontakt sa neprijateljstvom, izopačenošću i nečistoćom koje je sotona donio na ovaj svet; ali On je imao zadatak da čovjeka dovede u sklad sa Božjim zakonom - koji se sastoji od 10 izvornih Božjih zapovijedi - po kojima je Isus živio pravednim životom i tako nam je On najbolji primjer (uzor) po kojih 10 Božjih zapovijedi trebamo živjeti.
„Jer su sve zapovijedi Božje pravda/pravednost.“ (Psalam 119,172.) „Poslušajte me koji znate pravdu, narode kojemu je u srcu zakon moj.“ (Izaija 51,7.) Deset izvornih Božjih zapovijedi (Izlazak 20,1-17) koje je Bog lično napisao na dvije kamene ploče tvore Božji moralni zakon - i to je pravda Božja. Isus je nazvan Pravda naša (Jeremija 23,6.), jer je u Njegovom srcu bio Božji zakon i živio je u skladu sa svakom od Deset izvornih Božjih zapovijedi (Ivan 15,10.). Živa pravda - Kristov život i pravda na papiru - pisani zakon Božji, ne mogu biti različite niti odvojene. „Jer se ne stidim Evanđelja Kristova; jer je sila Božja na spasenje svakome koji vjeruje, a najprije Hebreju i Grku. Jer se u Evanđelju javlja PRAVDA BOŽJA iz vjere u vjeru, kao što je napisano: pravednik će vjerom živjeti.“ (Rimljanima 1,16.17.) U Evanđelju se otkriva Kristov život - pravda Božja, ali ako ovaj stih pročitamo u svjetlosti prethodnih riječi dobivamo da „se u EVANĐELJU JAVLJA ZAKON BOŽJI“. Dakle, ono što tkz. današnji kršćani govore da je Evanđelje jedno, a zakon Božji da je drugo i ne vrijedi više, je velika laž koja milijarde kršćana vodi u propast i vječnu smrt. Evanđelje je Kristov život, Božji život - zakon Božji. Živjeti u Kristu i imati Krista u srcu znači imati Božji zakon u srcu i život koji je u savršenom skladu sa zakonom Božjim. Veliko je zabluda i ismijavanje Boga živoga, kad se kršćanin hvali da ima Krista u srcu i vjeruje Bogu, a neku od Deset zapovijedi Božjih po kojima je Isus živio (uključujući i subotu iz četvrte zapovijedi Božje - Izlazak 20,8-11) gazi i krši.
Isus je ostvario plan da zemlju ponovo poveže sa nebom, i nijedna Mu žrtva nije bila prevelika u nastojanju da ostvari taj cilj. On je „poput nas iskušan u svemu, ali nije zgriješio.“ Sotona je bio spreman da Ga na svakom koraku napada svojim najžešćim kušanjima; ali ipak On „nikakav grijeh nije počinio, niti se prevara našla u njegovim ustima.“ On je „trpio kad je bio iskušavan...“ - postradao srazmjerno savršenstvu svoje svetosti. Ali knez tame u Njemu nije našao ništa, nijednu jedinu misao ili osjećanje koje bi odgovaralo njegovim kušanjima. Na srca pažljivih slušalaca, riječi Njegovih pouka padale su kao kiša, kao osvježavajuće kapi blagotvorne rose. U Kristovom karakteru takvo veličanstvo kakvo Bog nikad do tada nije otkrio palom čovjeku bilo spojeno sa takvom smjernošću do kakve se čovjek nikada nije uzdigao. Nikad do tada među ljudima nije hodao neko tako plemenit, tako čist, toliko pun dobrote i milosrđa, toliko svjestan svoje božanske prirode, pa ipak toliko jednostavan i toliko nepokolebljiv u svojim namjerama za dobro roda ljudskog. Dok se sa odvratnošću gnušao grijeha, On je plakao iz samilosti prema grešniku. Nikada nije ugađao sebi. Iako Veličanstvo neba, On se zaodjenuo smjernošću kao u malog djeteta. To je karakter Kristov. Idemo li mi Njegovim tragom? Slijedimo li mi Njegov primjer poštivanja svih 10 izvornih Božjih zapovijedi (Izlazak 20,1-17)? Ili slijedimo primjer vjerskih vođa koji preporučuju poštivanje 10 promijenjenih zapovijedi - koje su u Katekizmu? O, Spasitelju moj, kako Te jadno predstavljaju oni koji tvrde da su Tvoji sljedbenici!

[@marac982]

Brate Seba.
Toliko ponizan, a opet ostavio trag neizbrisiv u Osijeku i fali nam.
Ekipa Kristovi 😉