In timeless glow can shine so bright, The echoes of what's slipped away, What lies beyond our reach, our fight, Lost in the mists of yesterday. Our love, in youth's sweet, tender flight, Once a source of deep dismay, Now stands sacred, stands aright, In the twilight of my days. Even the sinner, with hair of snow, Confides in me his tale of yore, "I lived a life aglow, The world at my heels, forevermore." Honor finds its way, slow, As time's relentless lore, In defeat's shadow, victory's glow, From battles fought in days of yore. These scars, these fights of old, Will unveil beauty, untold, When they fade into the night, When they're no longer held tight. The mornings that now afflict, Will grant all, in retrospect, When tomorrow's dawn is yesterday, And you're adrift, far away. Vain is the quest for more from night, For its gifts unfold in daylight's grace, Only after time takes flight, Can we its true worth embrace. Only remnants of the past ignite A glow that time cannot erase, What's gone, lost out of sight, In history's endless chase. Let this be a beacon, a timeless verse, For generations yet to traverse, A testament of love, of pain, of lore, A legacy forevermore.
Ovo probiranje!..pro-diranje, kroz gitaru🎸 zvuči kao odbrojavanje, prije eksplozije.dok Arsen,staloženim glasom smiruje situaciju... Takvim sjajem može sjati..Na na naa... na na naaa. na na na na naa... Otkriva nam svoju tajnu!samo što je prošlost sad!
steta, otisao je kao slabic izdajica svog postanja,odricatelj svog svetog I dubokog korena- nije mogo il nije smeo na strasnome mjestu postojati iako je pred Njim srbinom Arsenijem (na Pravoslavnom Krstenju darovan imenom znamenita I upisana za navek u knjigu Zivota Arsenija Carnojevica)
Poštovani gdine Dejane, imam 77 godina. Ali svi smo različit, i za mene ova divna pesma ne važi. Jer mi se čini da sam još uvek "zelena" tj mlada. Kao da sve to nie bilo "ko zna kad", nego jutros, i ponovo isto doživljavam svake noći u snu, i svakog dana u mašti, radosno, bez nostalgie. Zahvalna sam na tom daru Duhu Svetome...
"treba mnogo godina da prođe, da bi se konačno postao mlad". Tj rasterećen, oslobođen, veseo, sa uživanjem u istim stvarima ko u mladosti, a bez bolne čežnje da nam se "opipljivo" ostvare
Toliko snage u laganoj pjesmi a opet ta moc u njegovom glasu. Savrseno! 64 slusanje za redom!
Maestro, hvala za poeziju....
❤...što ne može da se vrati, što je bilo ko zna kad 😪
vjecni Arsen, prelijepo i mudro
Najveći umjetnik novog doba Europske umjetnosti uopšteno svih žanrova.
Veliki Arslan (kako ga je zvala majka od Avde Sidrana), pozdav iz Sarajeva.
Kako je ovo dobro...❤️❤️❤️
Večni Arsen!❤️
Nema više ovakvih legendi
Savršeno
Što stariji,možda mudriji otkrivamo nstagicno bolnu istinu,Arsena
Ne zna se šta je bolje : muzika ili text...
Konfucije . nije čudno da nije shvaćen da bude na vrhu
Vječno
Neverovatna pesma ❤
In timeless glow can shine so bright,
The echoes of what's slipped away,
What lies beyond our reach, our fight,
Lost in the mists of yesterday.
Our love, in youth's sweet, tender flight,
Once a source of deep dismay,
Now stands sacred, stands aright,
In the twilight of my days.
Even the sinner, with hair of snow,
Confides in me his tale of yore,
"I lived a life aglow,
The world at my heels, forevermore."
Honor finds its way, slow,
As time's relentless lore,
In defeat's shadow, victory's glow,
From battles fought in days of yore.
These scars, these fights of old,
Will unveil beauty, untold,
When they fade into the night,
When they're no longer held tight.
The mornings that now afflict,
Will grant all, in retrospect,
When tomorrow's dawn is yesterday,
And you're adrift, far away.
Vain is the quest for more from night,
For its gifts unfold in daylight's grace,
Only after time takes flight,
Can we its true worth embrace.
Only remnants of the past ignite
A glow that time cannot erase,
What's gone, lost out of sight,
In history's endless chase.
Let this be a beacon, a timeless verse,
For generations yet to traverse,
A testament of love, of pain, of lore,
A legacy forevermore.
dobri stari Arsen 😢
volim te arsene
Prekrasno ❤
Da sam ja ne(t)ko, ovaj tekst bih uveo u sve udžbenike bivše Juge.
I ja.
BUDI NOSTALGIJU.
Ovo probiranje!..pro-diranje, kroz gitaru🎸 zvuči kao odbrojavanje, prije eksplozije.dok Arsen,staloženim glasom smiruje situaciju... Takvim sjajem može sjati..Na na naa... na na naaa. na na na na naa... Otkriva nam svoju tajnu!samo što je prošlost sad!
Sve Arsenovo je 👌👌👌👌💥💜⚘
💜
💛
Arsen je neponovljiv
❤️
🌴🌴🌴🌴🌴🌞👋
Naklon samo
💔
Kod mene obrnuto... sto stariji to on zajedljiviji(ne Arsen!!!!!).
❤
🥰
Vanvremenski.....
steta, otisao je kao slabic izdajica svog postanja,odricatelj svog svetog I dubokog korena- nije mogo il nije smeo na strasnome mjestu postojati iako je pred Njim srbinom Arsenijem (na Pravoslavnom Krstenju darovan imenom znamenita I upisana za navek u knjigu Zivota Arsenija Carnojevica)
Arsen je sahranjen u Šibeniku na pravoslavnom groblju. Sedi jedan!
Neko je rekao:"....šta reći,a ne zaplakati..."?
Da. Netko je rekao, a netko gorko zaridao. ❤
( to je rekao tvorac atomske bombe )
@@sonjavasova Znam...pesma jeste kao atomska bomba....
Poštovani gdine Dejane, imam 77 godina. Ali svi smo različit, i za mene ova divna pesma ne važi. Jer mi se čini da sam još uvek "zelena" tj mlada. Kao da sve to nie bilo "ko zna kad", nego jutros, i ponovo isto doživljavam svake noći u snu, i svakog dana u mašti, radosno, bez nostalgie. Zahvalna sam na tom daru Duhu Svetome...
"treba mnogo godina da prođe, da bi se konačno postao mlad". Tj rasterećen, oslobođen, veseo, sa uživanjem u istim stvarima ko u mladosti, a bez bolne čežnje da nam se "opipljivo" ostvare
💜