Prijepodnevno razmišljanje. Često susretan termin „Drvo života” odvajkada je blizak čovjeku. Arhetip je povezanosti s božanskom sveprisutnošću. Rasprostranjen je u mitologijama i religijama različitih kultura u različitim vremenima sve do danas. Svatko ponaosob jedan je dio „Drveta života”, i slobodno mogu reći: svatko ponaosob jedno je jedino „Drvo života”. Sve što je oko njega: čitav svijet poznat i nepoznat, svaka misao uzeta i sve druge misli nedohvaćene, sva vremena - i prošlosti, i sadašnjosti, i budućnosti stiješnjeni su u svije tanke niti psihe - onoj po kojem nešto znamo i onoj koja svojim nedostajanjem sadržaja pokazuje obilje mogućnosti ispred nas. Netko je korijen duboko ukorijenjen u načela ljudske stalnosti, netko je hrabro stablo koje odolijeva svemu i okomito raste visu dok se po njemu račva granje, netko je list jedan, neponovljiv, propadljiv, nikome isti, ali list blizak svim listovima, a netko pak bit će plod koji će svojom propašću omogućiti da iz njega nikne novo „Drvo života”. Niti jedan plod ne će nikada saznati je li postao „Drvo života” ili je pavši s visine razgrađen do neprepoznatljivosti. Niti jedan plod ne će saznati što je život poslije života. Život mu je postati plod. Iako sve je povezano, sve je potrebno i sve je korisno, ali uvijek, od početka uzimanja svrhe i smisla, prednost dajem plodu i fascinantnom pupoljku iz kojega će nastati.
Prijepodnevno razmišljanje.
Često susretan termin „Drvo života” odvajkada je blizak čovjeku. Arhetip je povezanosti s božanskom sveprisutnošću. Rasprostranjen je u mitologijama i religijama različitih kultura u različitim vremenima sve do danas.
Svatko ponaosob jedan je dio „Drveta života”, i slobodno mogu reći: svatko ponaosob jedno je jedino „Drvo života”. Sve što je oko njega: čitav svijet poznat i nepoznat, svaka misao uzeta i sve druge misli nedohvaćene, sva vremena - i prošlosti, i sadašnjosti, i budućnosti stiješnjeni su u svije tanke niti psihe - onoj po kojem nešto znamo i onoj koja svojim nedostajanjem sadržaja pokazuje obilje mogućnosti ispred nas.
Netko je korijen duboko ukorijenjen u načela ljudske stalnosti, netko je hrabro stablo koje odolijeva svemu i okomito raste visu dok se po njemu račva granje, netko je list jedan, neponovljiv, propadljiv, nikome isti, ali list blizak svim listovima, a netko pak bit će plod koji će svojom propašću omogućiti da iz njega nikne novo „Drvo života”.
Niti jedan plod ne će nikada saznati je li postao „Drvo života” ili je pavši s visine razgrađen do neprepoznatljivosti. Niti jedan plod ne će saznati što je život poslije života. Život mu je postati plod.
Iako sve je povezano, sve je potrebno i sve je korisno, ali uvijek, od početka uzimanja svrhe i smisla, prednost dajem plodu i fascinantnom pupoljku iz kojega će nastati.