KONJUŠKA-ŠAR PLANINA-GRIVA-CRNI IZVORI

KONJUŠKA-ŠAR PLANINA-GRIVA-CRNI IZVORI
U nekim tradicijama u svijetu zora je kultna pojava. Ona je neuhvatljiva, a tako vidljiva za sve nas ovozemaljske insane. Samo je treba susresti na putu njenog rađanja u igri tame i svjetlosti. Dvoboj koji traje od početka Stvoriteljeve naredbe „budi“ i ono bude“. Zašto su zore tako lijepe? Neuhvatljivo pitanje bez lične spoznaje. To je iskustvo, to se ne da opisati. A mi znamo... Znamo pozdraviti zoru na njenom prvom iskoraku, pa „hajmo u planine“. Gore su najljepše, stapaju se sa nepreglednim horizontima Šar planine, daleko, tamo gdje se nazire plavetnilo neba. A mi smo već tu, u njenom zagrljaju tajanstvenih ruku širokih 85 km spremni za nove avanture.
Vrh Konjuška, sa nadmorskom visinom od 2571 m., spada u visoke vrhove na Šari. Toponim Konjuške asocira na konja, na ljude koji su se „družili“ sa oblacima i pronalazili načine da prežive u ovim surovim uslovima, a konj je bio prevozno i transportno „sredstvo“. S toga i logika da su i okolni toponimi, u skladu sa glavnim vrhom, nadopunjuju ovu logičnost. Prevoj Griva (je upravo jedno takvo mjesto, a konj bez grive ne postoji, bio bi jako ružan. Mora imati grivu, dugačku kako mu i priliči. S druge strane za gorštake na Šari predstavlja nagovještaj jedne vjetrovite, kišovite, atmosferske pojava koja će ubrzo uslijediti. Vjeruje se da ako je nebo „grivasto“, s puno bijelih oblaka poput konjske grive, eto ti kiše za pola sata.
Cilj današnje avanture je popeti se na vrhu Konjuške, popiti bistre i studene šarplaninske vode na ljubinjskom Crnom izvoru na visini od 2350 mnv.
Ko se ne čudi, i uprkos tome se ne divi, da na ovoj visini izvire voda, taj ne vrijedi ni kao jedno ugašeno svjetlo. Naravno, vrijedi doživjeti ovo iskustvo...
Raif Kasi,
10. juli 2024.