Povijest Četvrtkom: Demetrije Hvaranin - Ilirski Gusar i Vojskovođa koji je Prkosio Rimu

Demetrije Hvaranin bio je ilirski vojskovođa grčkoga podrijetla (otok Hvar, oko 260. pr. Kr. - Mesena, oko 213. pr. Kr.). U službi Agrona i Teute upravljao je Hvarom, Korčulom i Krfom.
Poslije je kao saveznik Rimljana držao Hvar sa susjednim otocima i područje oko Lisa (Lissos, danas Vis). Organiziravši jaku mornaricu, povezao se s Makedonijom (222. pr. Kr.) i Teutinom ilirskom državom u nastojanju da na Balkanu stvori proturimski blok. Kada su Rimljani 219. pr. Kr. poveli protiv njega rat i osvojili Hvar (Pharos), Demetrije Hvaranin pobjegao je u Makedoniju.
U Drugom Ilirskom ratu, 219. pr. Kr., nakon što je uočeno da je Dimalum (danas selo Krotinë u Albaniji) ključan za Demetrijevu moć u regiji, konzul se pripremio za opsadu grada, ali ga je uspio zauzeti izravnim napadom u roku od sedam dana. Kao rezultat toga, svi ilirski gradovi na tom području podvrgli su se rimskoj zaštiti, a svaki je dobio odgovarajuće uvjete.
Zatim su Rimljani krenuli protiv Demetrija na otok Hvar, koji je čekao napad s dobrim trupama, dovoljno namirnica i ratnog materijala iza jakih utvrda, posebno one u gradu Issa (današnji Vis). Kako bi izbjegao dugu opsadu, Emilije je odlučio riskirati još jedan frontalni napad. Rimska vojska premjestila se s kopna na šumovito područje otoka. Sljedećeg dana, mala snaga brodova poslana je da iskuša Demetrija iza njegovih utvrda. Demetrije je marširao do luke kako bi se suprotstavio rimskom iskrcavanju.
Rimska strategija je uspjela, a kada se glavna rimska vojska pojavila iz drugog smjera na otoku, ilirska vojska je bila prisiljena prihvatiti bitku odsječena od svog grada. Napadnut s dvije strane i odsječen od zaštite gradskih zidina, bitka je bila izgubljena. Godine 218. prije Krista, ilirske snage su se ubrzo predale dok je Demetrije napustio otok i pobjegao u Makedoniju, probijajući se do dvora Filipa V. Makedonskog.
Ondje je nastavio djelovati protiv Rima (potaknuo je savez Makedonije i Hanibala 215. pr. Kr.). Nakon dvije godine poginuo je u bitki za Mesenu na Peloponezu.