Ansambl Svilen konac i Radoš Bajić Ovo je Srbija

Поделиться
HTML-код
  • Опубликовано: 19 окт 2016
  • Koncert: 30 godina sa vama, Kolarac 30.03.2011.
    BOJ NA MORAVI
    Srpska vojska na Krf pala
    pod ostrvo žagor bruji
    iz oblaka kiša lije
    uzburkano more huji
    pod stoletnim mostom
    šatori se srpski bele
    pod njima se odmaraju
    srpske čete oživele
    šatori su tesna kuća
    al za sve ima mesta
    zgrčio se drug do druga
    te je tako toplo svima
    razgovor se živo vodi
    na priču se priča niže
    a dosetke i pošalice
    jedna drugu burno stiže
    samo jedan vojnik mladi
    mutna oka, bleda lica
    ćuti tužna nevesela
    sred pesama i pošalica.
    A i njega zadirkuju
    i sa njim se svako šali
    Ded olakšaj srcu svome
    poveri nam tajne tvoje
    ta će priča lepa biti
    pričaj druže Radivoje
    Radivoje mahnu rukom
    ispuniću vašu želju
    al će i to kraja biti
    vašoj šali i veselju
    krvava je priča moja
    to je bilo posle onog
    na Moravi ljutog boja
    neprijatelj beše jači
    mi moramo dalje ići
    a ja reših na rastanku
    časak svome domu sići
    stigoh kući ali kasno
    eno prve strašne slike
    obešen mi babo stari
    a na pragu jao bože
    sva u krvi majka leži
    i slabačkim glasom viče
    Radivoje sine beži
    a ja majku neposlušah
    već u kuću stupih
    izludeti tada htedo
    pokraj moje mrtve ljube
    leži moje mrtvo čedo
    i ono se nevinašče
    već rastalo s ovog sveta
    video sam da je bilo
    probodeno bajonetom
    a u drugom kraju sobe
    gde stara škola stoji
    kao da su u gostima
    vino piju šest bugara
    meni krvac zali oči
    pa ja jeknem iz dna grudi
    prostite mi mrtve duše
    u pakao vi neljudi
    pa ubacim jednu bombu
    usred one rulje klete
    i nijedan od bugara
    ne umače od osvete
    od tog dana porušenog
    dim se diže u visine
    a kad plamen sve priguši
    ja umako u planinu
    ne da sklonim pustu glavu
    nisam zato još na svetu
    već i dalje da produžim
    strašnu kaznu i osvetu
    Radivoje svrši priču
    pod šatorom tajac nasta
    niko ništa ne govori
    i disanje ko da zasta
    tako malo zaćutaše
    povikaše svi iz glasa
    i mi ćemo s tobom druže
    u osvetu svakog časa.
    Kazivač: Mihajlo Janković samouki pesnik, selo Ladovica, Vlasotince
    zapis 1976.godine, zabeležio:Miroslav Mladenović lokalni etnolog i istoričar.
    Hvala SIJA05 za ovaj video.

Комментарии • 1