Makedonski plesovi - 1990 Kao što je već ranije rečeno, 70-te godine su za naše Društvo bile godine preživljavanja na rubu, sve do negdje pred kraj, a 80-te su bile godine za pamćenje i godine uzleta u svakom pogledu. Postavljeno je nekih 8 ili 9 novih koreografija i to ne bilo kakvih i ne od bilo kojih autora. Dobar dio tih novih točaka smo i „obukli“, a iako sam bio svjedok tog vremena, do dan danas ne znam točno kako smo sve to uspjeli, jer uz kronični stambeni problem, još uvijek smo bili podaleko od kasice iz koje su se dijelila javna sredstva. Vjerojatno je odgovor u jednoj jedinoj riječi, amaterizam iskren i iz srca bez zadrške i ništa manje od toga, te prebogat nazovi zajednički društveni život van dvorane, plesa i svirke. Puno je ljudi tih godina davalo sve od sebe za boljitak i napredak pa je rezultat i bio takav kakav je bio. Red je nešto reći i o današnjoj točki, koju možete pogledati, ako još niste ili još jednom ako već jeste. Izvorni naziv koreografije je „Igre iz Skopske Crne gore“, a ne „Tropnalo oro“, kako je to navedeno u videu iz, ne sjećam se točno kojih razloga. Naravno mi smo ju interno zvali samo „Makedonija“. Možda nije baš lijepo reći, ali to mi je bila i još uvijek je ljubimica među točkama postavljenim na scenu tih godina. A postavio ju je sredinom 80-tih, valjda 85-te, u našoj prašnjavoj dvorani Ilica 12 autor Stanimir Višinski, jedan od najpoznatijih koreografa i stručnjaka za makedonske plesove iz tog vremena. Iz verzije koju je namjeravao postaviti, izbacio je ili pojednostavnio neke, za većinu nas, ipak preteške korake. Kasnije smo i sami ponešto izbacili, recimo muške okrete na koljenima, jer nije bilo dovoljno plesača akrobatskih sposobnosti koji su to mogli suvislo izvesti. Naš voditelj Nenad Breka volio je tzv. „masovke“ pa je tako i ovu točku forsirao ponekad i s 12 parova, što bi se onda pretvaralo u jurnjavu na sceni, u kojoj nitko nikuda ne stiže na vrijeme. Mislim da je verzija 8+8, u kojoj svi stižu na vrijeme na svoje pozicije i još otplešu korake korektno, bila idealna za ovu točku. Za glazbeni aranžman i sve što je vezano uz glazbu te prilagodbu našim instrumentalnim uvjetima, i ovaj put zaslužan je Mario Pleše, koji je iz „sirovog“ i nedorečenog materijala uspio napraviti dobru stvar. Ali o tome, a i svemu ostalome vezanom uz točku sigurno će i on imati što za reći. Moram spomenuti i da je ovoj točki naš tapandžija i tarabukaš „Braco za sva vremena“, kojega sigurno svi poznate, ponosno i punim srcem došao na svoje s obzirom na dio svojih korjena. I to je to, za ovu lijepu koreografiju od strane autora stručno prilagođenoj našim plesnim i ostalim mogućnostima za izvedbu zaraznih 7/8 ritmova. Kao i uvijek, sve ispravke pogrešnih navoda, Vaših sjećanja, komentari pa čak i kritike su dobrodošli. Osvrt napisao Josip Bosak Coj
Prenosim i komentar od Maria Pleše meni osobno ova koreografija je značajna jer je to bio prvi konkretni, pravi glazbeni aranžman kojeg sam napravio u životu. prije toga sam radio samo pojedinačne pjesme uglavom za osobnu upotrebu. u vrijeme kad je g. višinski (koji je bio predavač za vardarsku zonu u školi folklora uz dr. ivančana, mirka ramovša, dobrivoja putnika i ostale legende) postavljao ovu točku, bio sam voditelj orkestra u markovcu. točka je bila gotova, ali glazbena obrada nije bila dogovorena u tom paketu. višinski je naknadno poslao nenadu breki poštom nekoliko listova istrgnutih iz kajdanke na kojima su nekim dječjim rukopisom bile zapisane glazbene teme, a moje je bilo da to riješim s orkestrom... i krenuo sam hrabro u raspisivanje. imao sam u glavi nekakvu osnovu, a to je bila točka saborski plesovi iz makedonije brace todića koju je izvodio ivan goran kovačić kao svoju udarnu i najatraktivniju koreografiju. postavio sam otprilike isti sastav orkestra, s razlikom da nismo imali violine, ali smo imali marka raića koji je svirao makedonske gajde i grgu na frulici... uglavnom, ispalo je korektno i uredno, što me ohrabrilo da se dalje nastavim baviti aranžiranjem, prvenstveno za tamburaše, ali i razne postave narodnog orkestra. ima jedan kuriozitet u markovačkoj makedoniji, a vezan je za goranovsku makedoniju. to je pjesma koja se izvodi u sredini koreografije pod nazivom malite momi. naime, višinski nije imao u planu staviti tu pjesmu u svoju koreografiju, nego ju je kasnije ubacio na inzistiranje nenada breke. čak se malo i odupirao brekinoj ideji, uz argument da ta vezija pjesme ima bugarsko porijeklo, ali je kasnije popustio. breka je htio baš tu pjesmu iz razloga što spomenuta kovačićeva makedonija počinje s pjesmom malkite momi koja ima isti tekst kao i malite momi, ali po breki i meni markovačka verzija ima ljepšu i uglađeniju melodiju koju je neno htio naglasiti, tim više jer smo i on i ja i njegova prethodnica gordana potočnik bili aktivni članovi i u igk...
![Seungmin "그렇게, 천천히, 우리(As we are)" | [Stray Kids : SKZ-PLAYER]](http://i.ytimg.com/vi/kAzmhLHePqU/mqdefault.jpg)
Makedonski plesovi - 1990
Kao što je već ranije rečeno, 70-te godine su za naše Društvo bile godine preživljavanja na
rubu, sve do negdje pred kraj, a 80-te su bile godine za pamćenje i godine uzleta u svakom
pogledu. Postavljeno je nekih 8 ili 9 novih koreografija i to ne bilo kakvih i ne od bilo kojih
autora. Dobar dio tih novih točaka smo i „obukli“, a iako sam bio svjedok tog vremena, do
dan danas ne znam točno kako smo sve to uspjeli, jer uz kronični stambeni problem, još
uvijek smo bili podaleko od kasice iz koje su se dijelila javna sredstva. Vjerojatno je odgovor
u jednoj jedinoj riječi, amaterizam iskren i iz srca bez zadrške i ništa manje od toga, te
prebogat nazovi zajednički društveni život van dvorane, plesa i svirke. Puno je ljudi tih godina
davalo sve od sebe za boljitak i napredak pa je rezultat i bio takav kakav je bio.
Red je nešto reći i o današnjoj točki, koju možete pogledati, ako još niste ili još jednom ako
već jeste. Izvorni naziv koreografije je „Igre iz Skopske Crne gore“, a ne „Tropnalo oro“, kako
je to navedeno u videu iz, ne sjećam se točno kojih razloga. Naravno mi smo ju interno zvali
samo „Makedonija“. Možda nije baš lijepo reći, ali to mi je bila i još uvijek je ljubimica među
točkama postavljenim na scenu tih godina. A postavio ju je sredinom 80-tih, valjda 85-te, u
našoj prašnjavoj dvorani Ilica 12 autor Stanimir Višinski, jedan od najpoznatijih koreografa i
stručnjaka za makedonske plesove iz tog vremena. Iz verzije koju je namjeravao postaviti,
izbacio je ili pojednostavnio neke, za većinu nas, ipak preteške korake. Kasnije smo i sami
ponešto izbacili, recimo muške okrete na koljenima, jer nije bilo dovoljno plesača
akrobatskih sposobnosti koji su to mogli suvislo izvesti. Naš voditelj Nenad Breka volio je tzv.
„masovke“ pa je tako i ovu točku forsirao ponekad i s 12 parova, što bi se onda pretvaralo u
jurnjavu na sceni, u kojoj nitko nikuda ne stiže na vrijeme. Mislim da je verzija 8+8, u kojoj svi
stižu na vrijeme na svoje pozicije i još otplešu korake korektno, bila idealna za ovu točku. Za
glazbeni aranžman i sve što je vezano uz glazbu te prilagodbu našim instrumentalnim
uvjetima, i ovaj put zaslužan je Mario Pleše, koji je iz „sirovog“ i nedorečenog materijala
uspio napraviti dobru stvar. Ali o tome, a i svemu ostalome vezanom uz točku sigurno će i on
imati što za reći. Moram spomenuti i da je ovoj točki naš tapandžija i tarabukaš „Braco za sva
vremena“, kojega sigurno svi poznate, ponosno i punim srcem došao na svoje s obzirom na
dio svojih korjena.
I to je to, za ovu lijepu koreografiju od strane autora stručno prilagođenoj našim plesnim i
ostalim mogućnostima za izvedbu zaraznih 7/8 ritmova.
Kao i uvijek, sve ispravke pogrešnih navoda, Vaših sjećanja, komentari pa čak i kritike su
dobrodošli.
Osvrt napisao Josip Bosak Coj
Prenosim i komentar od Maria Pleše
meni osobno ova koreografija je značajna jer je to bio prvi konkretni, pravi glazbeni aranžman kojeg sam napravio u životu. prije toga sam radio samo pojedinačne pjesme uglavom za osobnu upotrebu.
u vrijeme kad je g. višinski (koji je bio predavač za vardarsku zonu u školi folklora uz dr. ivančana, mirka ramovša, dobrivoja putnika i ostale legende) postavljao ovu točku, bio sam voditelj orkestra u markovcu. točka je bila gotova, ali glazbena obrada nije bila dogovorena u tom paketu.
višinski je naknadno poslao nenadu breki poštom nekoliko listova istrgnutih iz kajdanke na kojima su nekim dječjim rukopisom bile zapisane glazbene teme, a moje je bilo da to riješim s orkestrom... i krenuo sam hrabro u raspisivanje. imao sam u glavi nekakvu osnovu, a to je bila točka saborski plesovi iz makedonije brace todića koju je izvodio ivan goran kovačić kao svoju udarnu i najatraktivniju koreografiju. postavio sam otprilike isti sastav orkestra, s razlikom da nismo imali violine, ali smo imali marka raića koji je svirao makedonske gajde i grgu na frulici... uglavnom, ispalo je korektno i uredno, što me ohrabrilo da se dalje nastavim baviti aranžiranjem, prvenstveno za tamburaše, ali i razne postave narodnog orkestra.
ima jedan kuriozitet u markovačkoj makedoniji, a vezan je za goranovsku makedoniju. to je pjesma koja se izvodi u sredini koreografije pod nazivom malite momi.
naime, višinski nije imao u planu staviti tu pjesmu u svoju koreografiju, nego ju je kasnije ubacio na inzistiranje nenada breke. čak se malo i odupirao brekinoj ideji, uz argument da ta vezija pjesme ima bugarsko porijeklo, ali je kasnije popustio.
breka je htio baš tu pjesmu iz razloga što spomenuta kovačićeva makedonija počinje s pjesmom malkite momi koja ima isti tekst kao i malite momi, ali po breki i meni markovačka verzija ima ljepšu i uglađeniju melodiju koju je neno htio naglasiti, tim više jer smo i on i ja i njegova prethodnica gordana potočnik bili aktivni članovi i u igk...