Grazie carissimi per la vostra testimonianza viva che incoraggia molti a fare questa meravigliosa esperienza ❤️ da due anni ho desiderato andare a megiugorie ma la madre prima voleva mandarmi a Lurd ❤️ ora farò il secondo pellegrinaggio a Lurd .Ho fatto una esperienza meravigliosa con la nostra madre come mai prima ❤️ Lei ci chiama e con la pazienza ci aspetta! Sono sicura che anche stavolta non tornerò delusa anzi, c’è molto di più che mi farà conoscere ed io sono disposta ed ubbidiente al suo insegnamento ! Se è la sua volontà con grande gioia ci andrò l’anno prossimo a međiugorije Grazie madre Maria ❤❤❤❤ Benedizione a tutti 🙌🙌
Moj Gospodine Isuse Kriste ja Alen Te ponizno molim ubijeli moje haljine Tvojom Predragocijenom i Presvetom Krvlju za moj vječni boravak u Kraljevstvu Božijem to jest u Carstvu Nebeskom to jest u vječnom životu Tamo gdje nema niti jauka niti bola.
Želio bih vam predstaviti svoju analizu bez cinizma, već samo sa zdravim realizmom, iako je, kako je rekao Oscar Wilde, "cinizam umjetnost gledanja na stvari kakve jesu, a ne kakve bi trebale biti." Više od trideset godina slušam svjedočanstva obraćenja u različitim zemljama u kojima sam živio. U nekim slučajevima radi se o osobama s ozbiljnim osobnim problemima koje su vodile vrlo neuredan život, a koje su zasigurno bile dotaknute Milosrđem i obratile se. No, osjećaj je da su neki od njih završili u redovničkim zajednicama kao laici ili u nekim zajednicama obavljajući najskromnije i najteže poslove, možda s obvezom doživotne zahvalnosti onima koji su ih prihvatili, a često ih i iskorištavali. Također vjerujem da su samo dijelom obraćenja koja sam čuo tijekom svog života vjerodostojna i trajna. Često se iznose dirljive priče koje ne možete provjeriti zbog nedostatka dijaloga s protagonistima. Skoro uvijek su susreti u crkvenom okruženju, čak i s malim brojem sudionika, jednosmjerni. Oni govore bez provjere jesu li slušatelji zaista razumjeli, a mi slušamo bez mogućnosti postavljanja pitanja, dapače, često ste viđeni kao smetnja koja remeti planove, a uvjeravam vas da je ovaj sustav prisutan na svih pet kontinenata. Prečesto smo čitali o čudesnim obraćenjima nekih poznatih osoba koja su se potom pokazala vrlo dvosmislenima. Obraćenje je samo početak, a zatim treba biti dosljedan Evanđelju i Učiteljstvu Katoličke Crkve, posebno u pitanjima seksualnosti i braka, gdje su primjeri ozbiljne nedosljednosti vrlo česti. Treba proći kroz uska vrata i biti ono sjeme koje donosi plod, a ne ono koje padne na kamenito tlo, među trnje ili tamo gdje je plitko tlo. Mnogi iz moje generacije iz 60-ih godina prošli su mladost obavljajući brojna hodočašća, sudjelujući na mnogim susretima, pridružujući se važnim pokretima, sudjelujući u brojnim aktivnostima, no danas su gotovo svi napustili, njihove obitelji i djeca nisu imali pozitivan ishod, a u crkvama našeg grada ne vidimo više obitelji ni mlade, već samo starije osobe i vrlo malo zvanja. To su oni koji su primili sjeme tamo gdje je bilo malo tla ili je kasnije bilo ugušeno trnjem. Želim mladima ove generacije da ustraju u životnim iskušenjima i da njihov entuzijazam ne bude površan, već vođen darom Snage, bez kojeg se sve završava odricanjem od svega i svih. Sjetimo se prispodobe o izgonom demona. Isus predstavlja demona kao čovjeka koji je prisiljen napustiti svoju kuću, luta u pustinji tražeći novi dom, a ne našavši ga, vraća se u kuću iz koje je izbačen, i videći je praznu, tj. nečuvanu, nebranitu i još k tome ukrašenu i očišćenu, tj. vrlo pogodnu za njegov cilj, poziva u pomoć sedam svojih drugova i čini posljednji napor da je zauzme. Ako uspije, onaj koji je prije bio opsjednut samo jednim demonom, postat će opsjednut mnogima, i tako će njegovo posljednje stanje biti gore od prvog. Općenito to znači da obraćenik koji se ponovno pokvari, obično postaje gori nego prije.” Neki su također zabrinuti zbog nedostatka kritičkog smisla i sposobnosti procjene tipične za naša okruženja. Vjeruju slijepo u sve što im se nudi s površnim i djetinjastim entuzijazmom koji se manifestira pretjerivanjem s emotikonima i ozbiljnim nedostatkom sposobnosti procjene osoba koje djeluju u Crkvi, uvijek plješću svima, a zatim otkrivaju da su neki od njih zlostavljali njihovu djecu. Što se tiče ovog obraćenja Luigija i Marcelle, sigurno je lijepo da su ponovno otkrili dar svog krštenja i želim im svako dobro, ali bih cijenio intervenciju podijeljenu između njega i nje, znati imaju li djecu i žele li ih imati, te znati kako danas žive svoju vjeru, jesu li uključeni u neke aktivnosti i što misle o Moralu Crkve. Završna izjava u kojoj se kaže da ne treba tražiti sreću, već mir, nema smisla, dovoljno je sjetiti se odlomka o Blaženstvima i izjave pape Franje: "Nikad ne odustajte!” “Nikad ne odustajte od ljudi koje volite” “Nikad ne odustajte od sreće, jer život je nevjerojatan spektakl!” Prisjetimo se i Katekizma pod brojem 1818: "Krepost nade odgovara težnji za srećom koju je Bog stavio u srce svakog čovjeka; ona preuzima nade koje nadahnjuju aktivnosti ljudi; čisti ih da ih usmjeri prema Kraljevstvu nebeskom, čuva od obeshrabrenja; podupire u svim trenucima napuštenosti; proširuje srce u iščekivanju vječnog blaženstva. Polet nade čuva od sebičnosti i vodi radosti ljubavi". Sreća i mir žive u simbiozi, ne mogu se odvojiti. Želim svima ustrajati u Vjeri i potpunoj dosljednosti Evanđelju i Učiteljstvu. Molit ću za vas, a vi molite za mene. Hvala.
Zanimljiv komentar koji me potaknuo na razmišljanje, a zatim i na raspravu sa svojim prijateljima, mladima u 20-im godinama. Hvala vam! Često se pitam kada slušam svećenike dok propovijedaju: “Jesu li rekli sebi: Duše Sveti nadahnjuj me i vodi?” jer ja kao slušatelj ne mogu ne pomisliti kako su im nekada riječi površne i šuplje, pa se pitam što da danas neki nevjernik uđe u crkvu sa željom da nešto osjeti, da upozna Krista. Tako slično mogu djelovati i laici kada pričaju o svom vjerničkom životu. Zaključak mi bude da su ipak Božji putovi čudesni i da je na mogu znati kako On i kroz koga djeluje. Možda će netko iz tih nedosljednih svjedočanstava ili dosadne propovijedi čuti barem jednu iskrenu riječ koja će biti sjeme, a otvorenost i čežnja slušatelja, očitog tragatelja za Kristom, bit će plodno tlo.
Moj Rimokatolički Gospodine Bože ja Alen Te ponizno molim kad za To dođe vrijeme odvedi me u Kraljevstvo Božije to jest u Carstvo Nebesko to jest u vječni život Tamo gdje nema niti jauka niti bola.Ja Alen želim ići u Kraljevstvo Božije to jest u Carstvo Nebesko to jest u vječni život Tamo gdje nema niti jauka niti bola.
Grazie carissimi per la vostra testimonianza viva che incoraggia molti a fare questa meravigliosa esperienza ❤️ da due anni ho desiderato andare a megiugorie ma la madre prima voleva mandarmi a Lurd ❤️ ora farò il secondo pellegrinaggio a Lurd .Ho fatto una esperienza meravigliosa con la nostra madre come mai prima ❤️ Lei ci chiama e con la pazienza ci aspetta! Sono sicura che anche stavolta non tornerò delusa anzi, c’è molto di più che mi farà conoscere ed io sono disposta ed ubbidiente al suo insegnamento ! Se è la sua volontà con grande gioia ci andrò l’anno prossimo a međiugorije Grazie madre Maria ❤❤❤❤ Benedizione a tutti 🙌🙌
Predivno! ♥️
🙏🙏🙏❤
❤❤❤
❤️❤️🙏
Bogu hvala 🙏🙏❤❤
❤
Što nemaš naše tetovaže mi Hrvati smo bogati tetovažan a ne to ludilo na nozi što imaš i ruci ✌️👨👩👦🙋♂️💙
Kao kršćanin ne smiješ se tetovirati
Moj Gospodine Isuse Kriste ja Alen Te ponizno molim ubijeli moje haljine Tvojom Predragocijenom i Presvetom Krvlju za moj vječni boravak u Kraljevstvu Božijem to jest u Carstvu Nebeskom to jest u vječnom životu Tamo gdje nema niti jauka niti bola.
Želio bih vam predstaviti svoju analizu bez cinizma, već samo sa zdravim realizmom, iako je, kako je rekao Oscar Wilde, "cinizam umjetnost gledanja na stvari kakve jesu, a ne kakve bi trebale biti."
Više od trideset godina slušam svjedočanstva obraćenja u različitim zemljama u kojima sam živio. U nekim slučajevima radi se o osobama s ozbiljnim osobnim problemima koje su vodile vrlo neuredan život, a koje su zasigurno bile dotaknute Milosrđem i obratile se. No, osjećaj je da su neki od njih završili u redovničkim zajednicama kao laici ili u nekim zajednicama obavljajući najskromnije i najteže poslove, možda s obvezom doživotne zahvalnosti onima koji su ih prihvatili, a često ih i iskorištavali.
Također vjerujem da su samo dijelom obraćenja koja sam čuo tijekom svog života vjerodostojna i trajna. Često se iznose dirljive priče koje ne možete provjeriti zbog nedostatka dijaloga s protagonistima. Skoro uvijek su susreti u crkvenom okruženju, čak i s malim brojem sudionika, jednosmjerni. Oni govore bez provjere jesu li slušatelji zaista razumjeli, a mi slušamo bez mogućnosti postavljanja pitanja, dapače, često ste viđeni kao smetnja koja remeti planove, a uvjeravam vas da je ovaj sustav prisutan na svih pet kontinenata.
Prečesto smo čitali o čudesnim obraćenjima nekih poznatih osoba koja su se potom pokazala vrlo dvosmislenima. Obraćenje je samo početak, a zatim treba biti dosljedan Evanđelju i Učiteljstvu Katoličke Crkve, posebno u pitanjima seksualnosti i braka, gdje su primjeri ozbiljne nedosljednosti vrlo česti. Treba proći kroz uska vrata i biti ono sjeme koje donosi plod, a ne ono koje padne na kamenito tlo, među trnje ili tamo gdje je plitko tlo. Mnogi iz moje generacije iz 60-ih godina prošli su mladost obavljajući brojna hodočašća, sudjelujući na mnogim susretima, pridružujući se važnim pokretima, sudjelujući u brojnim aktivnostima, no danas su gotovo svi napustili, njihove obitelji i djeca nisu imali pozitivan ishod, a u crkvama našeg grada ne vidimo više obitelji ni mlade, već samo starije osobe i vrlo malo zvanja. To su oni koji su primili sjeme tamo gdje je bilo malo tla ili je kasnije bilo ugušeno trnjem. Želim mladima ove generacije da ustraju u životnim iskušenjima i da njihov entuzijazam ne bude površan, već vođen darom Snage, bez kojeg se sve završava odricanjem od svega i svih.
Sjetimo se prispodobe o izgonom demona. Isus predstavlja demona kao čovjeka koji je prisiljen napustiti svoju kuću, luta u pustinji tražeći novi dom, a ne našavši ga, vraća se u kuću iz koje je izbačen, i videći je praznu, tj. nečuvanu, nebranitu i još k tome ukrašenu i očišćenu, tj. vrlo pogodnu za njegov cilj, poziva u pomoć sedam svojih drugova i čini posljednji napor da je zauzme. Ako uspije, onaj koji je prije bio opsjednut samo jednim demonom, postat će opsjednut mnogima, i tako će njegovo posljednje stanje biti gore od prvog. Općenito to znači da obraćenik koji se ponovno pokvari, obično postaje gori nego prije.”
Neki su također zabrinuti zbog nedostatka kritičkog smisla i sposobnosti procjene tipične za naša okruženja. Vjeruju slijepo u sve što im se nudi s površnim i djetinjastim entuzijazmom koji se manifestira pretjerivanjem s emotikonima i ozbiljnim nedostatkom sposobnosti procjene osoba koje djeluju u Crkvi, uvijek plješću svima, a zatim otkrivaju da su neki od njih zlostavljali njihovu djecu.
Što se tiče ovog obraćenja Luigija i Marcelle, sigurno je lijepo da su ponovno otkrili dar svog krštenja i želim im svako dobro, ali bih cijenio intervenciju podijeljenu između njega i nje, znati imaju li djecu i žele li ih imati, te znati kako danas žive svoju vjeru, jesu li uključeni u neke aktivnosti i što misle o Moralu Crkve. Završna izjava u kojoj se kaže da ne treba tražiti sreću, već mir, nema smisla, dovoljno je sjetiti se odlomka o Blaženstvima i izjave pape Franje: "Nikad ne odustajte!” “Nikad ne odustajte od ljudi koje volite” “Nikad ne odustajte od sreće, jer život je nevjerojatan spektakl!” Prisjetimo se i Katekizma pod brojem 1818: "Krepost nade odgovara težnji za srećom koju je Bog stavio u srce svakog čovjeka; ona preuzima nade koje nadahnjuju aktivnosti ljudi; čisti ih da ih usmjeri prema Kraljevstvu nebeskom, čuva od obeshrabrenja; podupire u svim trenucima napuštenosti; proširuje srce u iščekivanju vječnog blaženstva. Polet nade čuva od sebičnosti i vodi radosti ljubavi". Sreća i mir žive u simbiozi, ne mogu se odvojiti.
Želim svima ustrajati u Vjeri i potpunoj dosljednosti Evanđelju i Učiteljstvu. Molit ću za vas, a vi molite za mene. Hvala.
Zanimljiv komentar koji me potaknuo na razmišljanje, a zatim i na raspravu sa svojim prijateljima, mladima u 20-im godinama. Hvala vam!
Često se pitam kada slušam svećenike dok propovijedaju: “Jesu li rekli sebi: Duše Sveti nadahnjuj me i vodi?” jer ja kao slušatelj ne mogu ne pomisliti kako su im nekada riječi površne i šuplje, pa se pitam što da danas neki nevjernik uđe u crkvu sa željom da nešto osjeti, da upozna Krista.
Tako slično mogu djelovati i laici kada pričaju o svom vjerničkom životu. Zaključak mi bude da su ipak Božji putovi čudesni i da je na mogu znati kako On i kroz koga djeluje. Možda će netko iz tih nedosljednih svjedočanstava ili dosadne propovijedi čuti barem jednu iskrenu riječ koja će biti sjeme, a otvorenost i čežnja slušatelja, očitog tragatelja za Kristom, bit će plodno tlo.
Moj Rimokatolički Gospodine Bože ja Alen se odlučujem za svetost.
Che bella donna questa Marcela! 😍
🙏🙏🙏🙏🙏🙏❤️❤️🙏🙏🙏🙏🙏🙏
Moj Rimokatolički Gospodine Bože ja Alen Te ponizno molim kad za To dođe vrijeme odvedi me u Raj.Ja Alen želim ići u Raj.
Moj Rimokatolički Gospodine Bože ja Alen Te ponizno molim kad za To dođe vrijeme odvedi me u Kraljevstvo Božije to jest u Carstvo Nebesko to jest u vječni život Tamo gdje nema niti jauka niti bola.Ja Alen želim ići u Kraljevstvo Božije to jest u Carstvo Nebesko to jest u vječni život Tamo gdje nema niti jauka niti bola.
❤