Narodni guslar Marko Butulija-HERCEGOVAC STARI

Hercegovac
Slusam starog đeda svoga,
Kraj kazana što mi zbori,
Priča tiho i starački,
Dok pod kazan vatra gori
Umorni mu prsti drhte,
Od starosti i studeni,
Na njemu je kaput stari,
Od vremena izbušeni..
Izbrazdano bljedo lice,
Kosa sjeda uvijena,
Od zivota,sto ga zgazi,
Povijena mu ramena
U očima odsjaj vatre,
Pod kazanom sto no gori,
Spusti šake na koljena,
Pa ovako progovori
Slusaj sine, djeda svoga
I zapamti rjeci moje,
Pa prenesi sto ti rekoh,
Kad dobijes djete svoje
Ova zemlja sto nas hrani,
Data nam je od davnina,
Ovo ti je Svetog Save,
Nemanjića postojbina!
Ovdje kamen, krš i nebo,
Kao jedna duša dišu,
Ovdje djeca od malena,
Ćirilicom Srpskom pišu,
Ovdje slavnu istoriju,
Napisaše hrabri borci,
Sto ginuše pod barjakom,
Kao časni Hercegovci!
Ovdje ljeti kamen gori,
A zimi se s vjetrom bije,
U ove je krše rodjen,
Sveti Otac Vasilije!
Sto s Ostroga svoju zemlju,
S Bozjom voljom vječno gleda,
Plam ljubavi, Pravoslavlja
Da se zatre nikad ne da!
U ove je krš, sine,
Kraj ikone i kandila,
Vojnom čizmom progazila,
Mnoga svjetska velesila!
Al se nikad ne ugasi,
Ni kandilo, niti svjeća,
Herceg zemlja uvjek bješe,
Od svih sila,sila veća!
A u ovoj zemlji, sine,
Od kamena i od krša,
Nebom plavim slobodarskim,
Suri oro jos leprša!
Još se čuje pjesma glasna,
Kad svatovi zenu vode,
Jos ce ovdje, ako Bog da,
Velikani da se rode!
Sa crkava zvona zvone,
Srpska pjesma još se pjeva,
Jos se ne da zaboravu,
Britka sablja Miloseva!
Jos se kosci utrkuju,
Ko ce prvi manut kosom,
Jos su polja okupana,
Kao biser svjezom rosom!
Ovdje ljudi zive tako,
Bog kako je jednom reko,
Ti uradi nekom dobro,
Uradice tebi neko
Jos se gusle i gudalo,
Cuju ispred svake kuce,
Hercegovac jos vjeruje,
U Kosova Vaskrsnuce!
Jos grobovi,naši, sine,
Kao jedan, svi u stroju,
Porucuju pokoljenju,
Da cujete pricu moju!
Ne pustite zaboravu,
Rodnu grudu i ognjiste,
Sacuvajte svojoj djeci,
Nase slavno svetiliste!
Ne idite tamo negdje,
Gdje vas tudje sunce grije,
Jer je sunce vaseg neba,
Vasoj dusi najmilije,
Tu vas majka odgojila,
I dala vam koru hljeba,
Zar vam vise od te kore,
U zivotu ista treba?
Zato, sine,cuj me sada,
Jos je htio nesto reci,
Ali vatra se ugasi,
A i kazan presta peci
Zaklopio,đedo,oči,
Poletio tamo gore,
Da na nebu s andjelima,
Vodi duge razgovore!
A ja sebi zavjet dadoh,
Bicu sto mi bi i otac,
Srpske duše, Pravoslavne,
Ponositi Hercegovac!