Dobar opis. Na dva, tri mesta, ferata iz D, prelazi u E,. Duga je i iscrpljujuća, posebno ako se posle nje vraćate nazad do kola oko planine, za šta treba 6 sati. Na feratu nikako sa velikom grupom i nikako sa nespremnim članovima grupe. Bravo za snimke i opis.
Bravo, dobar opis ferate i veoma bitno da procitaju oni koji bas i nemaju iskustva sa feratom. Nimalo naivno! Istu sam prosao tako da znam ove dionice koje si opisao i skrenuo paznju. Pohvale!
Poštovani, jeste li prolazili kod šumarske kuće kod jezera? Znate li je li ona otvorena kao planinarsko sklonište (za boraviti, prenoćiti)? Unaprijed zahvaljujem.
Postovani, javljam vam se s RTL Televizije kako bih vas zamolila za dozvolu koristenja ovog vaseg videa :) Naravno, potpisali bi vas kao autore! Srdacno, Karla RTL
Zaboravio si druže spomenuti glavnu ličnost u cijeloj priči, Armina Gazića iz Zenice, najboljeg mladog alpinistu, već bivšeg, jer je nažalost tragično stradao.. a vidim postavljaš video nakon njegove smrti, a nisi ga spomenuo, sramotno!
Nema u postavljanju ovog filma nikakve "sramote". Armin Gazić, sa svojim velikim planinarskim djelom, nije ničim povrijeđen -- jer djelo ostaje, a spominje li se neko posthumno ili ne jeste sekundarna (manje važna ili nevažna) stvar... Jer djela sve kazuju. Onda bi, po tvome, trebalo spomenuti i sve one koji su otkrivali u alpinističkom smislu ove predjele (vidjeti u vodiču "Velež" D. Ilića) još početkom 1970-ih, pa one koji su prvi (sredinom '70-ih) postavili prvi osig. put, tj. ferratu u ovim stijenama, pa one koji u prvi (krajem 1960-ih) penjali u stijenama Veleža, pa one koji su prvi, kao planinari, hodili ovim predjelima početkom '60-ih... Možda je "sramota" što u BiH više nema alpinističkog kolektiva (tj. kolektiva pravih, potpunih, planinara kakav bijaše AO Sarajevo do sredine '70-ih), nema mladih koji bi preuzeli štafetnu palicu i nastavili veličanstvenu tradiciju bh. vrhunskog planinarstva (kao sportskog i kulturnog pokreta) započetog još 1929. usponom Šefera i Ilića na Romaniji, kasnije usponima i turama jednog Sigmunda, Entrauta... pa generacije iz '50-ih i '60, pa (naše) generacije iz '70-ih, i one iz '80-ih... Naravno, "sramote" nema u moralnom smislu, ali ima, rekao bih, u etičkom -- jer više praktično nema klasičnog alpinizma... a to je kao da više nema klasične (umjetničke) muzike u prilog aktuelne "muzike" (ne radi se o tome šta neko voli ili ne voli, već u objektivnim zakonitostima muzičke umjetnosti!). Planinarski pozdrav!
@@MultiPlanina jaro jesil ti ovo 2 mjeseca pripremo ovaj esej, ne znam šta si ovo napisao? Dok si ti to sastavljo, dobri ljudi napravili bivak na Veležu 'Armin Gazić'. haj vozdra
Dobar opis. Na dva, tri mesta, ferata iz D, prelazi u E,. Duga je i iscrpljujuća, posebno ako se posle nje vraćate nazad do kola oko planine, za šta treba 6 sati. Na feratu nikako sa velikom grupom i nikako sa nespremnim članovima grupe. Bravo za snimke i opis.
Bravo, dobar opis ferate i veoma bitno da procitaju oni koji bas i nemaju iskustva sa feratom. Nimalo naivno!
Istu sam prosao tako da znam ove dionice koje si opisao i skrenuo paznju. Pohvale!
Poštovani, jeste li prolazili kod šumarske kuće kod jezera? Znate li je li ona otvorena kao planinarsko sklonište (za boraviti, prenoćiti)? Unaprijed zahvaljujem.
Postovani, javljam vam se s RTL Televizije kako bih vas zamolila za dozvolu koristenja ovog vaseg videa :) Naravno, potpisali bi vas kao autore! Srdacno, Karla RTL
oprostite, tek sam vidio poruku. Naravno, imate dozvolu za korištenje bilo kojeg dijela sa ovog kanala
www.sv-mihovil.hr/clanci/feratom-na-botin-(velez)-17-6-2020/374.html
Zaboravio si druže spomenuti glavnu ličnost u cijeloj priči, Armina Gazića iz Zenice, najboljeg mladog alpinistu, već bivšeg, jer je nažalost tragično stradao.. a vidim postavljaš video nakon njegove smrti, a nisi ga spomenuo, sramotno!
Nema u postavljanju ovog filma nikakve "sramote".
Armin Gazić, sa svojim velikim planinarskim djelom, nije ničim povrijeđen -- jer djelo ostaje, a spominje li se neko posthumno ili ne jeste sekundarna (manje važna ili nevažna) stvar... Jer djela sve kazuju.
Onda bi, po tvome, trebalo spomenuti i sve one koji su otkrivali u alpinističkom smislu ove predjele (vidjeti u vodiču "Velež" D. Ilića) još početkom 1970-ih, pa one koji su prvi (sredinom '70-ih) postavili prvi osig. put, tj. ferratu u ovim stijenama, pa one koji u prvi (krajem 1960-ih) penjali u stijenama Veleža, pa one koji su prvi, kao planinari, hodili ovim predjelima početkom '60-ih...
Možda je "sramota" što u BiH više nema alpinističkog kolektiva (tj. kolektiva pravih, potpunih, planinara kakav bijaše AO Sarajevo do sredine '70-ih), nema mladih koji bi preuzeli štafetnu palicu i nastavili veličanstvenu tradiciju bh. vrhunskog planinarstva (kao sportskog i kulturnog pokreta) započetog još 1929. usponom Šefera i Ilića na Romaniji, kasnije usponima i turama jednog Sigmunda, Entrauta... pa generacije iz '50-ih i '60, pa (naše) generacije iz '70-ih, i one iz '80-ih...
Naravno, "sramote" nema u moralnom smislu, ali ima, rekao bih, u etičkom -- jer više praktično nema klasičnog alpinizma... a to je kao da više nema klasične (umjetničke) muzike u prilog aktuelne "muzike" (ne radi se o tome šta neko voli ili ne voli, već u objektivnim zakonitostima muzičke umjetnosti!).
Planinarski pozdrav!
@@MultiPlanina jaro jesil ti ovo 2 mjeseca pripremo ovaj esej, ne znam šta si ovo napisao? Dok si ti to sastavljo, dobri ljudi napravili bivak na Veležu 'Armin Gazić'. haj vozdra