Između redaka #38 - Buga Marija Šimić

Kada se tek s nekoliko mjeseci života voziš na svoju prvu predstavu - i to u inozemstvu - logično je da ćeš u kazalištu biti čitav svoj život. Barem je takva priča Buge Marije Šimić, kćeri poznatih hrvatskih glumaca, Vitomire Lončar i Ivice Šimića, kojoj je kazalište modus vivendi. U njemu nastupa kao operna pjevačica, glumica, ali i kreativna direktorica dječjeg kazališta Mala scena. Kako žonglira sa svim obavezama pojasnila je Sanji u novoj epizodi podcasta Između redaka.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Pričam ti priču:
"Prokletstvo, ali ne ono koje kažemo u frustraciji nego pravo vještičje. Kao da prokletstvo koje smo naslijedili samim našim rođenjem na ovom planetu nije dovoljno, neka se uglađena starica odlučila stvari učiniti zanimljivijima. Probudila se rano, kao i svakog jutra prije toga, i počela brusiti najveći nož koji je mogla naći u svojoj kuhinji. Grlo se neće prerezati samo. I ne bi to bio neki brzopleti čin; poznaje ovu misao otkad poznaje sebe. Zadovoljna oštrinom noža, starica ga je spremila u torbu i zaputila se van iz kuće pa hodala cijeli dan i cijelu noć dok nije došla do raskrižja. Znala je da ju njezin put dalje vodi na desnu stranu, no crna ju slutnja nije puštala pa je skrenula lijevo, a onda je začula glas. Tanak, grlen, tih, slabašan, a opet dovoljno glasan da ga se jako čuje, glas joj je znao ime i dozivao ju sve bliže i bliže. Starica je pomislila: „S obzirom na to da mi zna ime, to mora biti nešto iz prošlog života, ali kako sam dobro naoštrila onu svoju nožinu i spremila je u torbu, to vjerojatno i neće biti neka prijetnja", a onda je začula tiho, pa zatim sve jasnije pucketanje lišća i korake koji su se približavali sve bliže i bliže, kao i osjetila dah na stražnjoj strani svoga vrata. Kad se okrenula, pred njom je stajala vitka žena blagog, a opet odlučnog pogleda plavih očiju jasnih kao vedar dan, iz čijih su usana izlazile riječi polako, jedna po jedna:
- Ne bojim te se. Ne bojim se.
- Ne bih se ni ja bojala da sam umrla.
- Ah, nakon 99 godina i 23 i pol sata dosadi i ovo moje trenutačno stanje, ali ono će se svakako ubrzo promijeniti.
- Na tvom mjestu - reče - ja bih se možda ipak bojala - i iz torbe izvadi vijenac češnjaka. A na to će duhica napraviti nešto posve neočekivano što ne možete nikako vjerovati! Hladna ruka dodirnula je staričino rame i ono malo života nestalo je iz nje. Tijelo joj je klonulo, oči su joj se sklopile, a posljednje riječi koje je izgovorila bile su...
- Ne približavaj se studenom zdencu. Jer u njemu prokletstvo čeka sve nas.
A onda je zasjala velika svjetlost. Potpuno zaslijepljena starica mogla se osloniti samo na ono osjećanje u dubini svojeg bića koje nas prati čak i kad sva ostala čula otupe. A ono joj je govorilo da više nije na raskrižju. I zaista. onoga trena kad je uspjela laganim treptajem otvoriti svoje kapke i upiti u sebe novu spoznaju već se nalazila pred vratima od teškog, tamnog drveta što nisu imala ni kvaku, na što se probudila nova spoznaja - morala ih je otvoriti riječima. Iskušala je sedam stotina čarobnih formula, ali se vrata nisu otvorila sve dok joj, iscrpljenoj, kroz zube nije kliznula sedamsto prva: "Prokletstvo!" Vrata su se polako uz jezivu škripu, kao da nisu otvarana stoljećima, otvorila, a starica je iza njih ugledala zapanjujući prizor.
A kako je Buga nastavla rečenicu saznajte pri kraju epizode.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sanja Srdić Jungić - voditeljica
Buga Marija Šimić - gošća
Animacije u suradnji s - Luna&TOčka
Produkcija - Hoću knjigu

[@Ivica2006]

Impresivna mlada žena! Odličan razgovor. Zanimljivo i poticajno. Svaka čast.

Hvala, i nama je bilo